Iako poljoprivreda danas čini relativno mali udio u gospodarstvu (oko 2–3% BDP-a), u razdoblju 2024.–2025. bilježi rast proizvodnje i poboljšanje uroda u više ključnih kultura
Nakon Engleske, drugi protivnik naše reprezentacije na Svjetskom nogometnom prvenstvu bit će Panama, kojoj je ovo druga utakmica. Prvu su igrali s Ganom od koje su, kažu znalci, bili bolji, ipak izgubil 1-0 u sudačkoj nadoknadi.
Hrvatska s Panomom igra noćas, 24. lipnja u 1 sat, u kanadskom Torontu. Njihov premijerni nastup dogodio se 2018. godine u Rusiji, gdje su natjecanje završili u grupnoj fazi bez osvojenog boda. U skupini su upisali tri poraza, protiv Engleske, Belgije i Tunisa, uz gol-razliku 3:10.
Podrijetlo imena države ni danas nije sa sigurnošću utvrđeno, a postoji nekoliko teorija o njegovu nastanku. Jedna od njih povezuje ime s drvetom Sterculia apetala, poznatim kao panamsko drvo, koje je autohtono za to područje i ima određeni nacionalni značaj. Prema drugoj, široko poznatoj legendi, Panamá je bio naziv ribarskog sela koje su navodno zatekli španjolski kolonizatori, a koje se povezivalo s “obiljem ribe”. Iako točna lokacija tog naselja nije povijesno potvrđena, ova se priča često povezuje s ranim španjolskim istraživanjima i osnivanjem kolonijalnih uporišta na tom području u 16. stoljeću.
Država u Srednjoj Americi smještena na Panamskoj prevlaci koja povezuje Sjevernu i Južnu Ameriku. Glavni grad je Panama City (Ciudad de Panamá), najveće urbano središte zemlje i važna luka na ulazu u Panamski kanal. Grad broji oko 410.000 stanovnika, dok metropolitansko područje ima više od 2,1 milijun.
Prema procjenama za 2025.-2026., zemlja ima oko 4,6 milijuna stanovnika, a površina iznosi približno 75.000 km². Na zapadu graniči s Kostarikom, na istoku s Kolumbijom, dok je omeđena Karipskim morem na sjeveru i Tihim oceanom na jugu.
Prije dolaska Španjolaca u 16. stoljeću područje su naseljavali brojni autohtoni narodi. Neovisnost od Španjolske proglašena je 1821., nakon čega se teritorij priključio Republici Gran Kolumbiji. Nakon njezina raspada deset godina kasnije postaje dio Republike Kolumbije, sve do odvajanja 1903. uz potporu Sjedinjenih Američkih Država.
Izgradnja Panamskog kanala trajala je od 1904. do 1914. godine, a njegova je kontrola postupno vraćana zemlji kroz Ugovore Torrijos–Carter, s potpunim prijenosom 1999. godine. Prihodi od kanala i danas imaju ključnu ulogu u gospodarstvu, osobito nakon proširenja dovršenog 2016. koje je znatno povećalo njegov kapacitet.
Panama je 2025. godine imala bruto domaći proizvod od oko 90,41 milijardi američkih dolara, što odgovara približno 19.800 dolara po stanovniku. Iako je riječ o zemlji srednje veličine, njezino gospodarstvo se posljednjih desetljeća razvijalo dinamično, ponajviše zahvaljujući uslužnom sektoru i strateškom položaju Panamskog kanala.
Stopa nezaposlenosti u istom razdoblju iznosila je oko 8%, što predstavlja porast u odnosu na 2012. godinu, kada je bila znatno niža. U ranijim godinama država je bilježila snažan gospodarski rast - između 2006. i 2008. realni BDP rastao je u prosjeku više od 10% godišnje, što ju je svrstalo među najbrže rastuća gospodarstva u Latinskoj Americi.
Javni dug iznosio je oko 59,6% BDP-a u 2025. godini, dok je izvoz robe u 2024. dosegnuo više od 37 milijardi dolara, uz nastavak rasta u odnosu na prethodne godine.
Gotovo tri četvrtine bruto domaćeg proizvoda (BDP-a) države generira uslužni sektor, što je veći udio nego u bilo kojoj drugoj zemlji regije. Usluge također zapošljavaju većinu radne snage, a rastu ponajviše zahvaljujući offshore bankarstvu i prometu kroz Panamski kanal.
Poljoprivreda i ribarstvo zajedno čine manje od jedne desetine BDP-a, ali zapošljavaju gotovo petinu radne snage. Najčešći poljoprivredni proizvodi uključuju banane, šećernu trsku, rižu, kukuruz, kakao, kavu, kokos, plantane, naranče, soju, krumpir, drvo, govedinu, piletinu i škampe.
Uzgoj stoke (goveda, svinja i peradi) važna je i dugogodišnja gospodarska djelatnost, a izvoze se govedina i koža. Najveće stočarske farme nalaze se u jugozapadnim savanama, u pokrajinama Chiriquí, Los Santos i Veraguas. Svinjogojstvo je najzastupljenije u Panami, Los Santosu, Chiriquíju i Veraguasu, dok su Panamá, Coclé i Colón glavna središta peradarstva i proizvodnje jaja.
Zahvaljujući bogatim šumskim resursima, u Panami se nalaze vrste poput mahagonija, tropskog cedra i kativa, iako se one relativno malo koriste u industrijske svrhe.
Ribarstvo se razvilo kao važna komercijalna djelatnost. Škampi i jastozi među najvažnijim su izvoznim proizvodima, a godišnje se ulove tisuće tona škampa. Ribolov se uglavnom odvija u plitkim vodama kontinentalnog šelfa u Panamskom zaljevu, a lovi se najčešće inćun i haringa. Akvakultura godišnje proizvodi između 15.000 do 18.000 tona, uz rastući trend i dominaciju uzgoja škampa i tilapije.
Iako poljoprivreda danas čini relativno mali udio u gospodarstvu (oko 2–3% BDP-a), u razdoblju 2024.–2025. bilježi rast proizvodnje i poboljšanje uroda u više ključnih kultura. Tradicionalno je imala važnu ulogu u razvoju zemlje, posebno u opskrbi hranom, zapošljavanju i izvozu.
Engleska - kolijevka nogometa i zemlja pšenice, ovaca i beskrajnih livada
Zahvaljujući raznolikoj klimi i plodnom tlu, Panama omogućuje uzgoj širokog spektra kultura, što je čini značajnim poljoprivrednim područjem u Srednjoj Americi. Poljoprivreda i dalje ima važnu društvenu ulogu jer zapošljava velik broj ljudi, osobito u ruralnim područjima, te potiče razvoj povezanih sektora poput prerade hrane, transporta i trgovine.
U izvješću o završnoj poljoprivrednoj godini za 2024.-2025., koji je pripremila Uprava za poljoprivredu Ministarstva poljoprivrednog razvoja (MIDA), ističe se da je poljoprivredna proizvodnja premašila očekivanja u sektorima poput riže, kukuruza, šećerne trske, kave i kakaa.
U njemu se navodi povijesni porast poljoprivredne proizvodnje od 1,3 milijuna tona u odnosu na prethodno razdoblje, odnosno ukupno 3,8 milijuna tona, u usporedbi s 2,5 milijuna tona godinu ranije.
U kategoriji osnovnih žitarica (riža, kukuruz, grah i sirak) ostvareno je 1,17 milijuna tona. Industrijske kulture (šećerna trska, kava, kakao i uljana palma) dosegnule su 2.171.237 tona, dok je proizvodnja voća (banane, agrumi, ananas i papaja) iznosila 230.873 tone, pri čemu papaja čini najveći udio u toj skupini. Dodatno, sektor povrća ostvario je 60.909 tona, korjenastih i gomoljastih kultura 57.920 tona, a tikvice i srodne kulture 36.445 tona.
I za kraj jedna zanimljivost. Darijénski rascjep (Darién Gap) je gusti, neprohodni pojas tropske prašume i močvara na granici između Paname i Kolumbije. Zbog iznimno teškog terena, nedostatka infrastrukture i opasnih uvjeta, jedno je od rijetkih mjesta na svijetu bez cestovne povezanosti između dviju država. Područje je poznato i po velikoj biološkoj raznolikosti.
Naslovna fotografija: Alf Ribeiro/Biswaphotography93/Joa Souza
Tagovi
Autor