Oleksandr Zhuravel iz Ukrajine: Nema odustajanja, obavit ćemo proljetnu sjetvu gdje god je to moguće

"Gdje god je moguće, sijat ćemo i saditi", potvrđuje nam Oleksandr Zhuravel odlučnost ukrajinskih farmera da osiguranjem dovoljne količine hrane pomognu obrani zemlje. Ovaj vlasnik obiteljske farme, ali ujedno i viši savjetnik pri Organizaciji za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija (FAO), živi u malom mjestu Hlobyne, u blizini rodnog grada Kremenčuka. Riječ je o središnjoj Ukrajini, uz rijeku Dnjepar, na pola puta između Harkiva i Kijeva, gradova koji danas trpe napade. 

Iako ovo područje zasad nije zahvaćeno ratnim djelovanjima, zbog avionskih i napada ruskih snaga, izuzetno je opasno kretati se autocestom koja vodi iz ovoga grada stoga je i opskrba repromaterijalom otežana. Uz to, veliki problem cijeloj zemlji predstavljaju zatvorene morske luke kojima se odvijao najveći promet dobara. 

"Prvi najveći problem je nedostatna količina goriva. Ljudi su jesenas i tijekom zime pripremili sjeme i gnojivo, tako da toga ima dovoljno. Drugo je pitanje što će biti sa zaštitnim sredstvima, hoćemo li moći nabaviti herbicide, insekticide", opisuje nam Oleksandr u telefonskom razgovoru situaciju na terenu. Treći veliki problem koji ih muči je likvidnost, odnosno novac. Mnogi su tamošnji poljoprivrednici sjetvu započinjali uz pomoć kreditiranja što je danas nemoguće, jer zbog rizika svi žele direktno gotovinsko plaćanje. 

Pripreme za sjetvu, nada za žetvu 

"Sigurno je da neće biti lako i da bojazan postoji, ali spremni smo učiniti sve što trenutno možemo. Pripremamo se za proljetnu sjetvu i nadamo se da ćemo moći obaviti žetvu istih kultura", optimističan je unatoč svemu naš sugovornik koji na vlastitih četiri hektara uzgaja šparoge. 

Uz ovu povrtnu kulturu koju proizvodi na svom gospodarstvu, u Hlobynama je, otkriva nam, unajmio 1.000 hektara površine koju će zasijati kukuruzom, jarom pšenicom, sojom, a dio i - cvijećem! Pomalo prkosno, i u suprotnosti sa stanjem u zemlji. Kada su u pitanju ozimi usjevi, ponosno kaže da su uspjeli obavili prihranu dušičnim gnojivom.

Kako nam je pojasnio, svo navedeno zemljište je u vlasništvu posjednika, a srednja veličina je 2 ha po jednoj parceli. Takva situacija je zato što su stari sovjetski kolhozi bili podijeljeni između radnika, a tek prošle, 2021. godine, ukrajinski su poljoprivrednici dobili pravo na kupnju poljoprivrednog zemljišta.

Na Facebooku su otvorili i grupu "Agri Discussion Club", osmišljenu kao zajednicu ljudi uključenih u poljoprivredu Ukrajine. 

"Svi smo različiti, ali ambiciozni i težimo znanju. Također znamo da svaka promjena u svijetu ili zemlji počinje od nas samih", krilatica je grupe u koju nas je pozvao kako bismo se i sami uvjerili kolika je snaga i želja tamošnjih poljoprivrednika da svojim radom pridonesu spriječavanju prehrambene krize. "A ona Ukrajini ozbiljno prijeti", kaže Oleksandr navodeći da je situacija teška, da ne bira se mjesto granatiranja, da stradavaju i civili. 

"Nemojmo se zavaravati. Ukrajinci se moraju boriti. Stanemo li mi, sljedeća na redu je Poljska", upozorava teškim, slomljenim tonom zahvaljujući se na podršci koja svakodnevno pristiže iz brojnih država svijeta.

Važno industrijsko središte Ukrajine 

Iako shrvan zbog ratnih stradanja, na upit o gradu Kremenčuku mijenja boju glasa. 

"Jedan od najboljih gradova!", daleko vedrije i pomalo zaljubljeno kaže za svoje rodno mjesto.

Oleh Zahorodnii: Zadatak poljoprivrednika je preživjeti i zasijati što više pšenice

Ovaj je grad važno industrijsko središte u Poltavskoj oblasti, u kojemu je razvijena metalna, automobilska, kemijska, petrokemijska, prehrambena, elektronička, duhanska i tekstilna industrija te proizvodnja alkoholnih pića.