Od polja do stola – svi moramo dijeliti odgovornost za sigurnu hranu u Europskoj uniji

U komuniciranju složenih pitanja u područjima sigurnosti hrane, autentičnosti i upravljanja rizicima, Barbara Gallani, voditeljica EFSA-inog (Europske agencije za sigurnost hrane) Odjela za komunikaciju i partnerstva ENGAGE je već 16 godina. 

Iza nje je bogato iskustvo u objašnjavanju složenih tema vezanih uz sigurnost hrane, provjeru njezine autentičnosti i istraživanja u tim područjima, široj javnosti. Također se bavi upravljanjem krizama i incidentima u prehrambenoj industriji te razvija i vodi specijalizirane tečajeve za edukaciju o komunikaciji rizika. 

Gallani je sudjelovala na Jesenskoj školi (Autumn School 2024) koju je organizirala EFSA u suradnji s Hrvatskom agencijom za poljoprivredu i hranu (HAPIH) u Osijeku od  5. do 7. studenoga, a koja je okupila stručnjake iz pretpristupnih zemalja. 

Suradnja EFSA-e, HAPIH-a i pretpristupnih zemalja

Peti je ovo put kako se organizira Jesenska škola za stručnjake iz pretpristupnih zemalja EU. Ukratko, što je to s čime ste upoznali kolege iz navedenih zemalja?

Jesenska škola u Osijeku organizira se od 2019., a suradnja EFSA-e i HAPIH-a ključna je za pretpristupne zemlje. Kroz instrument Europske komisije nastojimo pomoći tim zemljama u unaprjeđenju zakonodavstva o sigurnosti hrane. Cilj je uskladiti sigurnosne sustave hrane u Europi i poboljšati kapacitet za procjenu rizika.

Na ovom trodnevnom događanju sudionici iz nacionalnih vlasti uspoređuju svoje prakse s EU-om. Ove godine organizirali smo dvije grupe – jednu za zdravlje biljaka i drugu za kemijsku procjenu rizika. Program uključuje plenarnu sesiju i paralelne radne grupe. Sudionici su angažirani u duhu suradnje jer sigurnost hrane i procjena rizika prelaze političke i geografske granice, budući da su većina znanstvenici i stručnjaci.

Koji su najveći izazovi s kojima se Europa suočava u kontroli sigurnosti hrane, posebno u vezi s uvozom proizvoda iz zemalja izvan EU, i koje konkretne mjere se poduzimaju kako bi se osigurala usklađenost s visokim standardima sigurnosti hrane?

Kontrola uvoza u Europi odgovornost je zemalja članica. Sustav sigurnosti hrane uključuje istraživanja na nacionalnoj i europskoj razini te procjenu rizika. Podaci prikupljeni tijekom istraživanja koriste se za analizu rizika povezanih s sastojcima, pesticidima, materijalima u kontaktu s hranom i ambalažom, dok procjenitelji donose znanstvena mišljenja o njihovoj sigurnosti. Ove procjene prosljeđuju se upravljačima rizika, uključujući Europsku komisiju i nacionalne vlasti, koje odlučuju o potrebi za novim zakonodavstvom ili revizijom postojećeg.

Na primjer, zaslađivači se revidiraju svakih 20 godina ili kad se pojave novi podaci. Provedbu i nadzor obavljaju zemlje članice, a u nekim slučajevima veterinarske službe. Cilj tih aktivnosti je osigurati usklađenost s zakonodavstvom i povući nesigurnu hranu s tržišta. Podaci dobiveni provedenim nadzorima također pomažu u poboljšanju procjene rizika. Iako nadzor provode zemlje članice, odgovornost za sigurnost hrane leži na primarnim proizvođačima i prehrambenim tvrtkama.

Usklađivanje s europskim zakonodavstvom

Kako EFSA vidi ulogu pretpristupnih zemalja u okviru EU sustava sigurnosti hrane, i koje konkretne strategije će se primijeniti u jačanju kapaciteta za procjenu rizika i komunikaciju rizika u tim zemljama? Jer EU je prilično rigorozna po pitanju sigurnosti hrane i mnoštva pesticida, a koji su mahom i dalje dozvoljeni u njihovoj proizvodnji. 

Pretpristupne zemlje imaju pristup našim znanstvenim mrežama, savjetodavnim forumima i financijskim sredstvima kako bi osigurale svoja predstavništva te sudjelovale kao promatrači. Ali, kao i sve zemlje izvan EU, one moraju poštovati naše zakonodavstvo, uključujući, primjerice, maksimalne granice ostataka pesticida. Ako se ustanovi problem s određenom kulturom, povećavaju se kontrole, a proizvodi mogu biti odbijeni na granici. Ove zemlje imaju pristup alatima za procjenu rizika i implementaciju europskog sustava sigurnosti hrane.

One rade na uspostavi sustava za prikupljanje podataka koji pokazuju usklađenost s EU regulativama. Prioritet je bio na zoonotskim bolestima, a mnoge zemlje sada redovito pružaju podatke koji poboljšavaju našu procjenu rizika. Podaci također služe za povratnu procjenu procesa procjene rizika. Prema europskom zakonodavstvu, odgovornost za sigurnost hrane leži na proizvođačima i prehrambenim poslovima. Fokus je na zemljama članicama, koje su odgovorne za provedbu kontrola. 

EFSA je zbog niza novih stranih vrsta kukaca, uzročnika biljnih bolesti ili štetnih biljaka pokrenula kampanju PlantHealth4Life. Kakve su povratne informacije, je li smanjen unos takvih biljaka odnosno gdje smo s problemom invazivnih biljaka?

Pokrenuli smo kampanju PlantHealth4Life zbog pojave novih stranih, invazivnih vrsta insekata i štetnih biljaka. Kampanja je najuspješnija dosad, s višegodišnjim programom. Prva godina bila je usmjerena na podizanje svijesti, a druge dvije na angažiranje javnosti i promjenu ponašanja. Cilj je doseći specifične skupine, poput putnika koji donose biljke iz inozemstva i vrtlara koji kupuju necertificirane sadnice putem interneta. Biljke uvožene izvan EU moraju imati fitosanitarni certifikat.

Donijeli biste biljku s putovanja, posadili nešto egzotično u vrtu? Evo što ne smijete činiti

Kampanja je započela u 12, a sada je proširena na 22 države, s ciljem širenja na cijelu Europu sljedeće godine. Do sada je 70 milijuna ljudi primilo ove poruke. Iako su informativne kampanje važne, promjena ponašanja zahtijeva i zakonodavne mjere, provedbu zakona i kontrole na zračnim lukama. Kampanja je bila vrlo uspješna, osobito u Hrvatskoj. 

Podizanje svijesti o rizicima hrane

Kako možemo poboljšati kontrolu nad tisućama pošiljki koje pristižu poštom, često i sa sjemenjem iz stranih zemalja? Što nam može pomoći da prepoznamo i spriječimo potencijalne rizike?

Narudžbe izvan EU su česte. Naš cilj je osvijestiti građane da te sjemenke ne sade jer ne znaju odakle dolaze, niti tko ih je poslao, pa je važno da ih prijave nadležnim službama. S obzirom na ograničene resurse, ne možemo sve provjeravati, već provodimo planove pregleda temeljem procjene rizika, uključujući kontrole prema izvoru pošiljki. EFSA savjetuje članice o planovima uzorkovanja i kontrolama, no sama ne provodi kontrole, to rade države članice. Ključna je koordinacija među 27 članica i drugim zemljama radi razmjene informacija o novim štetnicima i pojačanja kontrola na biljkama koje mogu biti domaćini tih štetnika.

Osvješćivanje javnosti najvažniji je korak, uz harmonizaciju metoda uzorkovanja i testiranja. Također, potrebno je pravovremeno razmjenjivati informacije kako bi se prilagodbe mogle pravodobno provesti. Pozivamo zemlje članice da provedu ove aktivnosti jer EFSA samo savjetuje, a kontrole provode države članice. Koordinirani pristup je ključan kako bi se osigurala učinkovita razmjena informacija i pojačane kontrole.

Vezano uz samu Hrvatsku, prema Eurobarometru, a kada je u pitanju sigurnost hrane, na prvom mjestu nam je i dalje cijena, potom okus i tek onda sigurnost i podrijetlo. Naravno da je ovdje riječ i o ekonomskim uzrocima, no što se možda još može učiniti da se osvijeste građani o rizicima koje nosi unos "lošije" hrane?

Da, ovo nije slučaj samo u Hrvatskoj. Rekla bih da cijene i okus dolaze na prvo mjesto, a zabrinutosti o sigurnosti hrane dolaze kasnije, što je, ako hoćete, pozitivno, jer to znači da ljudi vjeruju hrani koju jedu. Dakle, volim misliti da ljudi znaju da postoji dovoljno procjena rizika i kontrole i inspekcija te da su poslovanja koja djeluju u prehrambenom sektoru odgovorna u velikoj mjeri. Međutim, važno je podići svijest o rizicima konzumacije hrane niže kvalitete. Sigurnost hrane je pravo građana, a Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) često ponavlja: "Ako nije sigurno, nije hrana."

Čak i ako hrana izgleda dobro ili ima dobar okus, ako nije sigurna zbog, primjerice, aflatoksina ili ilegalnih ostataka pesticida, ona nije hrana. Dakle, hrana mora biti sigurna za konzumaciju, bez obzira na njezinu cijenu ili kvalitetu. Građani, proizvođači i vlade dijele odgovornost za to. Isto tako hranu treba pravilno kuhati, prati voće i povrće, temeljito termički obraditi meso, te pravilno skladištiti hranu. U supermarketima, europski građani trebaju imati mogućnost odabrati sigurno, bilo da je hrana skupa ili jeftina. Bez obzira na sve, sigurnost hrane ne smije biti upitna.