Istraživanje dolazi u trenutku kada se sve više razmatra ponovna uporaba pročišćenih otpadnih voda u poljoprivredi, osobito u područjima s ograničenim zalihama pitke vode
Nova znanstvena istraživanja pokazuju da usjevi navodnjavani pročišćenim otpadnim vodama mogu apsorbirati tragove lijekova, ali se oni u najvećoj mjeri zadržavaju u lišću, a znatno manje u jestivim dijelovima biljaka, objavio je Sciencedaily.
Znanstvenici sa Sveučilišta Johns Hopkins proučavali su kako rajčice, mrkva i salata reagiraju na prisutnost farmaceutskih spojeva u vodi za navodnjavanje. Tijekom eksperimenta biljke su upijale tragove lijekova, uključujući antidepresive i lijekove protiv epilepsije. Ipak, rezultati su pokazali da su koncentracije tih tvari u plodovima rajčice i korijenu mrkve znatno niže nego u njihovim listovima.
Istraživanje dolazi u trenutku kada se sve više razmatra ponovna uporaba pročišćenih otpadnih voda u poljoprivredi, osobito u područjima s ograničenim zalihama pitke vode.
Zbog sve češćih suša i ograničenih vodnih resursa, poljoprivreda se suočava s rastućim pritiskom. U takvim uvjetima pročišćene otpadne vode postaju važan alternativni izvor za navodnjavanje. No, njihova uporaba izaziva zabrinutost zbog mogućeg prisustva raznih kemijskih spojeva, uključujući i psihoaktivne lijekove.
"Poljoprivreda troši velike količine pitke vode, a klimatske promjene dodatno pogoršavaju dostupnost. U budućnosti ćemo se sve više oslanjati na ponovno korištenje pročišćenih voda", istaknula je Daniella Sanchez, glavna autorica istraživanja.
U eksperimentu su znanstvenici analizirali četiri često prisutna farmaceutska spoja u otpadnim vodama: Carbamazepine, Lamotrigine, Amitriptyline i Fluoxetine. Riječ je o lijekovima koji se koriste za liječenje depresije, bipolarnog poremećaja i epilepsije.
Biljke su uzgajane u kontroliranim uvjetima do 45 dana, a zatim su analizirani njezini različiti dijelovi kako bi se utvrdilo gdje se te tvari nakupljaju i kako ih one razgrađuju.
Rezultati su pokazali jasnu raspodjelu pa tako najveće količine lijekova i njihovih razgrađenih produkata pronađene su u lišću. Kod rajčice su listovi sadržavali i više od 200 puta veću koncentraciju nego plodovi, dok su kod mrkve listovi imali oko sedam puta više tih spojeva nego jestivi korijen.
Znanstvenici naglašavaju da ovi rezultati ne predstavljaju izravnu prijetnju zdravlju, već pomažu razumjeti kako biljke obrađuju i raspoređuju kemijske tvari unesene putem vode.
Objašnjenje leži u načinu na koji voda cirkulira kroz biljku. Voda, zajedno s otopljenim tvarima, kreće se od korijena prema listovima. Kada dospije u listove, isparava kroz sitne otvore, dok kemijski spojevi ostaju "zarobljeni" u tkivu. Za razliku od ljudi, biljke nemaju učinkovit mehanizam za izlučivanje takvih tvari. One se stoga nakupljaju u stanicama, često u vakuolama, strukturama koje služe kao spremišta za neželjene spojeve.
Plastiku u poljoprivrednom zemljištu možemo detektirati, ali količinu i utjecaj teško
Istraživanje je također pokazalo da se različiti lijekovi ponašaju različito unutar biljaka. Dok su Lamotrigine i njezini produkti pronađeni u relativno niskim koncentracijama, Carbamazepine se nakupljao u većim količinama, uključujući i jestive dijelove povrća.
Ovi podaci mogli bi biti važni za buduće procjene sigurnosti hrane i moguće regulatorne mjere.
Iako prisutnost tragova lijekova u biljkama može zvučati zabrinjavajuće, stručnjaci ističu da to ne znači nužno i stvarni rizik za zdravlje. "Sama činjenica da su ovi spojevi prisutni u pročišćenim vodama ne znači da imaju značajan utjecaj na biljke ili ljude koji ih konzumiraju", naglasio je Carsten Prasse, suautor studije.
Dodaje kako su ovakva istraživanja ključna za razumijevanje cijelog procesa te za razvoj budućih pravila koja će osigurati sigurnu uporabu otpadnih voda u poljoprivredi.
Tagovi
Autor