Divlja odlagališta na rubovima šuma i poljskim putevima problem su u cijeloj Hrvatskoj. Općina Legrad borbi je doskočila solarnim kamerama i fotoklopkama. Načelnik Ivan Sabolić otkriva tko najčešće baca otpad, zašto se postupak rješavanja otegne i do tri mjeseca te kako izbjeći da prekršitelji samo "pomaknu" smeće sto metara dalje.
Divlja, ilegalna odlagališta na rubovima šuma, uz poljske puteve, u kanalima česta su pojava u svakom dijelu Lijepe Naše. Borba protiv ovakvih praksi zahtijeva sustavno praćenje, utvrđivanje počinitelja, prijavu, a onda i čekanje rješenja te naplatu kazne.
Općina Legrad je jedna od rijetkih u Republici Hrvatskoj koja već godinama uz pomoć video nadzora pokušava riješiti problem nepropisnog odlaganja otpada.
Na koji su način financirali postavljanje nadzora, koliko su uspješni u tome, koji je najveći problem s kojim se susreću, neka su od pitanja na koje nam je odgovore dao Ivan Sabolić, načelnik Općine Legrad.
Kakvu točno tehnologiju nadzora koristite na šumskim i poljskim putevima?
Općina Legrad koristi nekoliko vrsta kamera, ovisno o karakteristikama lokacije i učestalosti nepropisnog odlaganja otpada. Na većini kritičnih lokacija, na kojima se otpad učestalo odbacuje, postavili smo profesionalne solarne nadzorne kamere koje omogućuju snimanje u svim smjerovima. Njihova je prednost što mogu raditi neovisno o klasičnom izvoru električne energije, što je posebno važno na udaljenim i teško pristupačnim lokacijama.
Uz njih koristimo i manje lovačke, odnosno fotoklopke, koje nam putem elektroničke pošte ili aplikacije omogućuju brzo zaprimanje fotografija i pravodobno reagiranje. Te kamere premještamo između lokacija, ovisno o tome gdje uočimo najveće probleme.
Koliko je takvih lokacija trenutno pod nadzorom?
Broj i raspored kamera prilagođavamo stvarnim potrebama na terenu, a cilj nam nije samo snimiti počinitelja, nego i dugoročno spriječiti ponavljanje prekršaja. Pritom vodimo računa o zaštiti osobnih podataka te su uz kamere postavljene odgovarajuće obavijesti o videonadzoru i obradi podataka. Nažalost, pokazalo se da ni jasno istaknuta upozorenja ne odvraćaju sve počinitelje od nepropisnog odlaganja otpada.
Na koji ste način financirali postavljanje nadzora?
Nadzor financiramo vlastitim sredstvima Općine Legrad, kroz višegodišnju nabavu i postupno proširivanje sustava kamera. Nastojimo svake godine nabaviti približno dvije nove profesionalne solarne kamere za najkritičnije lokacije te do tri manje lovačke koje možemo premještati prema potrebi.
Takav nam je pristup omogućio postupno izgrađivanje sustava bez potrebe za jednokratnim velikim ulaganjem. Osim toga, bolja kontrola nepropisnog odlaganja i smanjenje količine miješanog, nerazvrstanog otpada pozitivno utječu na troškove njegova zbrinjavanja. Dio sredstava koji se na taj način oslobađa možemo usmjeriti u daljnje unapređenje nadzora i nabavu nove opreme. Smatramo da je ulaganje u kamere opravdano jer je dugoročno bolje spriječiti nepropisno odlaganje i identificirati počinitelja nego stalno sanirati posljedice na račun svih mještana.
Koliko je ovaj način nadzora smanjio pojavu novih divljih odlagališta? Događa li se u praksi da prekršitelji jednostavno pomaknu odlaganje na lokaciju nekoliko stotina metara dalje koja nije pod kamerama i kako doskačete tom izazovu?
Kamere su se pokazale vrlo učinkovitima na lokacijama koje smo prepoznali kao najveća žarišta nepropisnog odlaganja otpada. Ondje primjećujemo sve manje odloženog otpada, što nam potvrđuje da sustavni nadzor daje rezultate.
Međutim, ne možemo reći da su u potpunosti spriječile nastanak novih divljih odlagališta. Nažalost, pojedini počinitelji vrlo su domišljati te, kada shvate da je određena lokacija pod nadzorom, pokušavaju pronaći neko drugo mjesto na kojemu misle da ih nitko neće primijetiti. Zato ih ne držimo uvijek na istim lokacijama. Manje uređaje premještamo prema potrebi, na temelju dojava, obilazaka terena i uočenih problema. Na taj način otežavamo počiniteljima predviđanje lokacija na kojima se provodi nadzor.
Naše iskustvo pokazuje da se problem ne može riješiti samo postavljanjem kamera na nekoliko mjesta. Potrebni su kontinuirano praćenje terena, suradnja s drugim općinama i dosljedno sankcioniranje prekršitelja. Ipak, činjenica da smo na najkritičnijim lokacijama znatno smanjili količinu odloženog otpada pokazuje da je takav pristup učinkovit.
Koliko ste počinitelja uspjeli identificirati putem snimki u posljednjih godinu dana? Kako izgleda sam postupak - od snimke tablica, preko izdavanja rješenja, do stvarne naplate kazne ili prisilnog uklanjanja otpada o trošku prekršitelja?
Do sada smo na temelju provedenog nadzora izdali približno deset kazni i oko 70 opomena. Naš je pristup razmjeran težini prekršaja. Ako je riječ o prvom prekršaju, manjoj količini otpada i okolnostima koje ne upućuju na osobito težak slučaj, u pravilu se odlučujemo za opomenu. Kod ponavljanja prekršaja, odbacivanja većih količina otpada ili opasnog otpada pristupamo strože i izričemo kazne u skladu s propisima.
Počinitelje identificiramo na temelju snimki, prepoznavanja osoba i registarskih oznaka vozila, ali i pronalaskom osobnih podataka u odbačenom otpadu. U tome nam značajno pomažu kolege iz susjednih općina, osobito zbog specifičnog položaja Legrada na tromeđi županija. Suradnja je važna jer se počinitelji često udalje s mjesta odlaganja i pretpostavljaju da ih na području druge županije nitko neće prepoznati.
Nažalost, utvrđivanje počinitelja tek je prvi korak. Nakon toga slijedi vođenje postupka, dostava odgovarajućih pismena i čekanje da odluka postane izvršna. Poseban problem predstavljaju osobe koje žive ili rade u inozemstvu, a zadržavaju adresu u Hrvatskoj na koju je teško pravodobno dostaviti pismena. U takvim slučajevima potrebno je primijeniti zakonom propisane načine dostave, što može znatno produljiti postupak. Od utvrđivanja prekršaja do izvršnosti rješenja ponekad prođu i do tri mjeseca.
Za to vrijeme otpad često ostaje na lokaciji jer se postupak uklanjanja povezuje s utvrđivanjem odgovornosti i istekom rokova za postupanje. Dodatnu poteškoću predstavlja naplata kazni od osoba koje imaju blokirane račune ili loše financijsko stanje. Također, događa se da nadležna tijela u žalbenim postupcima ublaže izrečene sankcije ili kaznu zamijene opomenom, što može umanjiti odvraćajući učinak komunalnog nadzora.
Zato smatramo da bi učinkovitiji postupci dostave, brže rješavanje predmeta i dosljednija primjena sankcija znatno pridonijeli suzbijanju ovog problema. Nije dovoljno samo snimiti prekršitelja - sustav mora omogućiti da se utvrđena odgovornost pravodobno pretvori u stvarnu posljedicu.
Tko najčešće odbacuje otpad na vašem području i o kojoj se vrsti otpada najčešće radi?
Prema našem iskustvu, značajan dio otpada na području Općine Legrad dolazi iz susjednih županija, a problem predstavljaju i vozila u tranzitu koja prolaze državnom cestom. Pojedinci očito računaju na to da ih na području koje im nije mjesto prebivališta nitko neće prepoznati. Naravno, ima i lokalnih počinitelja, ali iskustvo pokazuje da se i oni mogu odvratiti od takvog ponašanja kada shvate da nadzor postoji i da će za ponovljene prekršaje biti sankcionirani.
Poseban problem predstavlja otpad koji građani predaju neovlaštenim osobama ili tvrtkama uz očekivanje da će ga one propisno zbrinuti. Dio tog otpada poslije završava na ilegalnim odlagalištima. Kada u njemu pronađemo podatke o vlasniku, nerijetko se događa da odgovornost snosi osoba koja tvrdi da otpad nije sama odbacila, nego ga je predala nekome drugome. Zato je važno da građani provjere kome predaju otpad i jesu li te osobe ovlaštene za njegovo preuzimanje i zbrinjavanje.
Problem su i pojedinci koji rade u inozemstvu te se, kada dođu kući, ne pridržavaju pravila kojih se u državama u kojima rade uglavnom moraju pridržavati.
Što se tiče vrsta otpada, susrećemo se s različitim oblicima nepropisnog odlaganja, zbog čega je važno reagirati na svaku lokaciju i svaki slučaj. Građanima stalno poručujemo da Općina ima reciklažno dvorište i da ga mogu koristiti za propisno zbrinjavanje otpada. Pritom nam je prihvatljivije i financijski povoljnije zbrinuti razvrstani otpad putem reciklažnog dvorišta nego plaćati zbrinjavanje nerazvrstanog prikupljenog na ilegalnim odlagalištima.
Što biste iz vašeg iskustva istaknuli kao najveću prepreku s kojom se općine susreću u borbi protiv nepropisnog odlaganja i što se pokazalo najučinkovitijim alatom?
Najvećim problemom smatramo to što se prekršitelji relativno uspješno mogu identificirati, ali postupak od utvrđivanja prekršaja do konačne sankcije i uklanjanja otpada često traje predugo. Posebne poteškoće nastaju kod dostave pismena osobama koje borave u inozemstvu, naplate kazni od osoba koje nemaju raspoloživa sredstva te u slučajevima kada se izrečene sankcije naknadno ublažavaju.
Dok postupak traje, otpad može ostati na terenu, a općina se suočava s dodatnim troškovima i novim prijavama građana. To je frustrirajuće i za komunalne službe koje ulažu trud u otkrivanje počinitelja i za mještane koji očekuju da se problem riješi.
S druge strane, kao najučinkovitijima pokazali su se kombinacija videonadzora, brzog reagiranja, suradnje s drugim jedinicama lokalne samouprave i dosljednog sankcioniranja. Kamere su važne jer omogućuju prikupljanje dokaza, ali jednako je važno da počinitelji znaju kako postoji stvarna mogućnost da budu otkriveni i kažnjeni.
Ruševne kuće u selima sve su veća opasnost: Jedna mala općina u Baranji našla je rješenje
Naš je cilj prvenstveno spriječiti nastanak divljih odlagališta, a ne samo kažnjavati. Zato građanima omogućujemo korištenje reciklažnog dvorišta i nastojimo im olakšati propisno zbrinjavanje otpada. Kada postoji dostupna i jednostavna legalna alternativa, teško je opravdati njegovo odbacivanje u prirodu.
Smatramo da bi borbi protiv ovog problema dodatno pridonijeli brži i učinkovitiji prekršajni postupci, bolji mehanizmi dostave pismena osobama koje žive u inozemstvu te dosljednija primjena sankcija. Zaštita okoliša ne bi smjela ovisiti o tome ima li pojedina općina dovoljno ljudi, novca i vremena da se mjesecima bavi jednim slučajem. Pravila moraju vrijediti jednako za sve, a odgovornost za nepropisno odlaganje otpada mora biti stvarna, a ne samo formalna.
Tekst realiziran u sklopu serijala Krtica - sufinanciranog iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
Fotoprilog
Tagovi
Autorica