Morao se riješiti ovaca, jer pastira nema ni za lijek!

Jedna premijerkina izjava o pastirima, u kontekstu da nitko ne želi u tu službu, bila je dovoljna da pokrene lavinu: to zanimanje ovih dana je najizgovaranije, ali ne i poželjnije među onima koji traže posao. Dapače, predrasude i podsmijeh o poslu pastira kao da su još veći, a stvorena je svojevrsna klima kolektivne uvrijeđenosti na račun poziva na prihvaćanje pastirskog posla.

Istovremeno, stočari , uzgajivači ovaca, kažu da je situacija na terenu sve samo ne za šalu. Svjedoči o tome i primjer poljoprivrednika Ive Kovačevića iz Budrovaca (62), vlasnika rasadničarskog gospodarstva Rudina.
Ovce je, kaže, držao godinama, a nedavno ih se morao riješiti. Razlog: čobana ni za lijek.
- Svojevremeno sam držao i po 200 ovaca, no nema tko da ih čuva pa sam ih se morao riješiti. Dao sam ih “napolak”, na temelju čega u iduće četiri godine imam pravo na janjad.
Bilo je to jedino rješenje. Kada nađeš čovjeka da čuva ovce, to je samo mjesec, dva, tri. Za posao od dva sata prijepodne i dva sata popodne moglo se zaraditi oko 2.000 kuna, no nitko to ne želi raditi. Svi kažu: iz poniženja im je, a poštenog se posla ne treba stidjeti - kaže Kovačević.
Dodaje, u potrazi za čobanima snalazio se na svakakve načine, s ljudima iz sela, iz okolice, mlađima, starijima, pa i preko Zavoda za zapošljavanje.
- Za posao pastira nudio sam radni odnos, s neto plaćom od 2.500 kuna i svim drugim pravima iz radnog odnosa, no nisam našao nekoga tko bi čuvao ovce - kaže Kovačević, čiji je obor sada prazan i tih.

Ovaj Budrovčanin kaže da je podsmijeh i omalovažavanje ovog posla problem u glavi ljudi. “Obezvrijedili smo rad. Potrebno nam je veliko otrežnjenje. Vrijeme je da shvatimo kako je sve što se radi na zemlji, oko zemlje, oko proizvodnje kruha, hrane uopće - svetinja”, kaže Kovačević.
Uspoređuje naš mentalitet s onim vani. “Ovih dana bio sam u Austriji i na praktičnim primjerima vidio kako tamošnjim ljudima, bez obzira na obrazovanost, ništa nije sramota raditi, diplomirani ekonomist radi na skupljanju i sortiranju starog željeza, a diplomirani inženjer šumarstva tokari u tvornici hidraulike. Kod nas bi to bilo poniženje, kao što se ljudi gnušaju od časnog posla pastira”, kaže Kovačević.

Ovce mu čuvao i inženjer srtojarstva

Kovačevićeve ovce čuvao je i čovjek s visokom stručnom spremom. Doznajemo, bio je to inženjer strojarstva iz Đakova, a za stadom je išao kraće vrijeme. “Čovjek je tada bio u kriznoj situaciji i premostio ju je na taj način”, kaže Ivo Kovačević.

Autor: Suzana ŽUPAN