Mještani Šolte: svi ulazimo u zadrugu i uzgajamo organsku hranu

Šoltani su spremni za otočnu poljoprivrednu revoluciju: sve obradive površine plodnih Donjeg i Gornjeg polja namjeravaju ujediniti u klaster koji će proizvoditi, prerađivati i plasirati organski uzgojeno voće, povrće i vino!

Godinu dana pripremali su ovaj pothvat, općinsko povjerenstvo je osnovao klaster “Šoltanka” koja će preko zadruge “Eko rast” upravljati procesom, trenutno su u najtežoj fazi projekta: razgovora i potpisivanja ugovora sa stotinama vlasnika usitnjenih čestica koji bi prepustili zadrugarima parcele na određeni broj godina, a zauzvrat bi dobili udjele u dobiti.

- Ulazimo u veliki rizik, ali ako projekt uspije, korist će biti višestruka i povijesna: zadržat ćemo zemlju u vlasništvu otočana, obradit ćemo velike zapuštene površine, zaposliti mlade ljude na proizvodnji veoma isplative organske hrane... Stoga apeliramo na vlasnike zemlje da se priključe zadruzi. Općina će omogućiti infrastrukturu, dokumentaciju, urediti puteve, dovesti vodu, Županija bi subvencionirala projekt, a za ostalo će se pobrinuti zadrugari. Presudan je trenutak da se Šolta trgne, kako se ne bi dogodilo da ponovno ostanemo bez didovine - objašnjava općinski načelnik Nikola Cecić Karuzić, podsjetivši da su Šoltani svoj otok otkupili od Splita tek 1905. godine, a sada je 90 posto plodnog polja zapušteno.

Donje i Gornje polje

Donje šoltansko polje u središtu je otoka, pruža se pred Grohotama s pripoljem na oko 200 hektara, i drugo je kraško polje po površini u Županiji, dok je Gornje polje na jugoistočnoj strani pored Gornjeg sela i površine je oko 70 hektara. Vlasnika usitnjenih posjeda je na tisuće, a “Šoltanka” će tražiti i zemljišta Hrvatskih šuma u koncesije jer su područja pod njihovim upravljanjem izvanredna za vinograde.

- Bitno je da ljudi koje kontaktiramo shvate kako uključivanjem u zadrugu svoju zemlju daju na korištenje, a ne u vlasništvo, a oni ne postaju samo iznajmljivači, nego i zadrugari sa svojim dijelom dobiti - navodi Zlatko Burić, predsjednik klastera “Šoltanka”, te dodaje kako pilot-program uključuje obradu tri puta po pet hektara, a dosad su prikupili suglasnost vlasnika za nešto više od pet hektara.

- Stanje najbolje ilustrira podatak da na 26,5 hektara ima 520 vlasnika sa 2900 vlasničkih dijelova, dakle, čak do 16 vlasnika na jednoj čestici! E, taj početak je golemi posao. Tražimo njihovu suglasnost na pet, deset ili dvadeset godina, a adakvatno tome dobijaju i udio u zadruzi. U suradnji s Institutom za jadranske kulture planiramo na četiri hektara sadnju voćki - višnje, trešnje, šljive, jabuke, breskve, smokve i mendule, dok je jedan hektar predviđen za povrće, pome, krumpire, tikvice, artičoke, balancane...

- Riječ je o čistoj zemlji, vrlo plodnoj ako je se tretira na pravi način, a jedna od najvažnijih stavki projekta je i pokretanje pogona za preradu voća na otoku, tako bi zatvorili ciklus - kaže Burić, svjestan kako je ekološka proizvodnja na visokoj cijeni u zapadnom svijtu, dok čuveno šoltansko polje čami zapušteno u drači i borovini.

Posebnu pažnju klaster posvećuje obnovi autohtone šoltanske vinske sorte dobričić, koja je prije dvadesetak godina dovedena do nestanka, a danas ima 35 do 40 tisuća loza čuvenog crnjaka.

Umirovljeni direktor poljoprivredne zadruge Željko Burica podsjeća kako su Šoltani tek kad je dobričić skoro nestao shvatili njegovu vrjednost, i to nakon reakcije stručnjaka.

Nema puno vremena

- Ne može se nikakav vinarski biznis napraviti na sto loza, da bi se živjelo od vinograda valjalo bi imati barem 10 tisuća loza. A tko to danas na Šolti ima? Stoga je zadrugarstvo jedan od odgovora, a vremena nema puno, do ulaska Hrvatske u EU onaj tko želi izaći na tržište mora sve pripremiti. Od vina se može živjeti, ali obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja su takođe bitan dio ovog projekta moraju imati mogućnost da pune tih 10 tisuća boca, a bilo bi im potrebno 1,2 hektara zemlje - drži Burica, dok njegov sin, današnji šef poljoprivredene zadruge u Grohotama Vicko Burica, kaže kako je zadruga već prepustila klasteru sve čestice koje je imala u polju.

- Nije nemoguće da se svi uhvatimo za isti štap, zaista je pitanje opstanka za našem škoju. Ne uhvatimo li zadnji vlak prije EU, otok će izumrijeti - kaže Vicko.

Karlo Balić jedan je od bodula koji već godinama pokušava održati obitelj na Šolti, ima rijetku sreću da je zaposlen u državnoj firmi, ali sve ostalo vrijeme posvetio je zemljoradnji i vođenju obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva. Prvenstveno se bavi dobričićem i maslinama.

- Nije normalno da Šolta, ali i cila Dalmacija uvozi spizu za turiste iz njihovih država, pored svojih stotina tisuća hektara poljoprivrednog zemljišta. Treba se bacit na posao, a ne samo čekati pomoć. Eksperimantalno sam par godina na Šolti sadija kumpire, naša bi tri tone i sve učas rasproda. To je veća zarada od misečne u firmi, a radiš pet dana, dan usadiš, dva okopaš i jedan dan vadiš. Virujen da se na ovaj način može postić neusporedivo više nago kad si pripušten sebi; već san usadija maraske, jabuke, kruške, breskve, šljive i trišnje, tako da vidin kako će ić, svin srcen san uz projekt. Na koncu, cila evropska poljoprivreda funkcionira na zadrugarstvu - optimističan je Balić, pokazujući nam svoje uredne vinograde zbog kojih uređuje konobu i kušaonu vina, pa uz dvi, tri riči engleskoga, ovaj poduzetni težak namjereva primjerom pokazati da se ne boji reda i rada.

I podrška i oprez

Član klastera za Gornju Šoltu je Vicko Kaštelanac, maslinar i vinogradar iz Gornjega sela, jedan od rijetkih šoltanskih proizvođača mediteranskih delicija:

- Ideju podržavam, ali sam i vrlo oprezan. Nije lako biti konkurentan na današnjem poljoprivrednom tržištu, a Šolta nema toliko turista da im proda sve svoje proizvode. Ako već gledamo u europske principe, onda se moramo ozbiljno konzultirati sa strukom. Tako veliki projekt neće dati rezultate za mjesec ili godinu, ali važno je početi.

Autor: Damir Šarac