Lijepo Rokovo - lijepo vino

Katolički vjernici blagdan svetog Roka slave odmah dan poslije Velike Gospe, dakle 16. kolovoza te u nekim krajevima ta dva dana čine “veliki blagdan” i često su povezani proštenjima.

Crkveni izvori navode da je rođen 1295. god. u francuskom gradu Montpellieru. Prema predaji, roditelji su mu bili pobožni plemići, otac Ivan i majka Liberija. Dugo nisu mogli imati djecu, ali ih je Bog u poznim godinama blagoslovio sinom te su svoju vjeru, zahvalnost i ljubav prema Bogu i bližnjima, nastojali usaditi u Roka.

Kažu i da je na tijelu imao biljeg u obliku križa pa su ga smatrali odabranim od Boga. Nakon smrti roditelja, a prije nego li je napunio 20 godina, prodao je svu svoju imovinu, podijelio siromasima i postao franjevac, te se uputio na hodočašće u Rim.

Kako je završio tadašnji medicinski studij, osjećao je unutarnju potrebu pomagati oboljelima od kuge. I sam se zarazio, povukao u šumu, a prema legendi hranio ga je pas koji mu je donosio kruh zbog čega ga se često prikazuje sa psom.

Preminuo je 16. kolovoza 1327. godine, upravo od kuge i to nakon što se ponovno zarazio u zatvoru u Montpellieru gdje je bačen jer je bio "sumnjiv".

Štuje se stoga kao zaštitnik oboljelih od zaraznih bolesti, a posebno kuge i kolere, kožnih bolesti i osipa, invalida, kirurga, hodočasnika, ljekarnika, grobara, krivo optuženih osoba, a također je zaštitnik pasa i bolesne stoke. Vinogradari ga zazivaju u pomoć kod obrane od filoksere.

Ovaj je svetac vrlo omiljen među hrvatskim vjernicima. U Dalmaciji i Slavoniji mnogi gradovi i sela imaju crkve ili kapele svetog Roka, primjerice Split, Nova Gradiška, Fužine, Skradin...

U procesijama, ljudi bi njegov kip nosili kroz polja ili oko sela da “zaustavi bolest i sačuva ljetinu”. Poznata je i pučka izreka: Lijepo Rokovo – lijepo vino.

Ujedno, u nekim mjestima vjerovalo se da na blagdan svetog Roka ne smije kiša pasti, jer bi to bila loša godina.