Lažna graševina potapa hrvatske vinare: Panenić upozorava na manipulacije

Iako je lanjska berba bila izvrsna i očekuje se jako dobra vinogradarska godina, domaći se vinari suočavaju s ozbiljnim problemima. Nije riječ samo o nedostatku novca za ulaganja u vinarije, gdje nam milijuni eura godišnje izmiču zbog loše administracije, nego i o tržišnim manipulacijama koje potkopavaju domaći proizvod i suptilno varaju potrošače.

"Vino u velikim pakiranjima, koje se redovito pojavljuje pod nazivljem hrvatskih sorti - nema uporište u našoj proizvodnji, takve graševine nema. Riječ je o sorti niske kvalitete - bianca, koja se u trgovačkim lancima prodaje ispod eura, kao graševina“ upozorio je Tomislav Panenić, direktor Graševine Croatice, udruge vinara Slavonije i hrvatskog Podunavlja, koja kontrolira najveći dio proizvodnje ove najzastupljenije domaće sorte.

"Ministarstvo još tu malo spava i općenito sustav koji bi trebao regulirati ulazak takvog vina, pa postavljamo pitanje zašto u Austriju ne ulazi tako jeftino vino, kao u Hrvatsku?", ističe Panenić, koji je 2016. godine bio ministar gospodarstva i nadležan za tržišnu inspekciju.

Mađarska bjanka pod maskom graševine

Lani je udruga koju vodi, prijavila jedno takvo, suspektno vino. Radilo se o deklariranoj berbi iz 2024. godine. Alkohol je bio atipičan, 11 posto, što nitko od njihovih vinara nije uspio postići, s obzirom na prevruću godinu.

"Bilo je jasno da je to nemoguće, pogotovo što za te novce kod nas na tržištu nije bilo dostupnog vina. Prijavili smo DIRH-u koje je utvrdilo da je to vino lažno deklarirano“ ispričao je Panenić.

Druga stvar, navodi on, to je vino bilo punjeno u Češkoj, što je dodatni transportni trošak koji nije u korelaciji s tako niskom cijenom.

"Isporučeno je u jedan poznati lanac gdje je tri mjeseca bilo na akciji, s cijenom od dva eura po litri. Sada nam iz Mađarske dolazi vino ispod jednog eura! Mi nemamo ništa protiv da se neka bianca pojavi na tržištu, ali ne kao graševina i sa zaštićenom oznakom izvornosti – a to nam se događa iz dana u dan“, upozorava i ističe da "svi manipuliraju nazivljem koje asocira naše potrošače na nešto što im je poznato, nitko nije napisao "prekrasna mađarska bianca“ nego svi asociraju na naše toponime."

Ključne hrvatske vinske sorte sve pripadaju određenom području sa zaštićenom oznakom i kada se na domaćem tržištu pojavi vino koje ni kvalitetom ni organoleptikom ne odgovara deklaraciji, naši vinari imaju veliki problem.

"Mi smo kao tržište pogodni za takve manipulacije. Zamijetit ćete da na svim tim pakiranjima piše “punjeno za”, znači uvijek je netko prikriven i pojavljuju se tvrtke za koje nikad nismo čuli, a koje odjednom isporučuju velike količine vina u akcije“ navodi Panenić.

Kako tome stati na kraj, pitali smo našeg sugovornika u podcastu Agrokluba.

"Neke zemlje, upravo takve iz kojih dolazi to vino, rade dodatne kontrole. One priznaju rješenja zemalja iz kojih se takvo vino pušta u promet, ali s obzirom da su vina suspektna, da dolaze s preniskim cijenama - oni zadržavaju takve pošiljke određeno vrijeme, provjeravaju ispravnost sadržaja, deklariranja i tako vrše pritisak“, kaže direktor udruge Graševina Croatica, navodeći da se u Hrvatskoj može vrlo brzo pripremiti neka akciju s trgovačkim lancem i da se takvo vino proda u tjedan, dva.

"Sve se vrti oko obrtaja robe i stanja zaliha. Ne mora uvijek biti prevelika marža, nekad je dovoljna i vrlo niska, ali uz dobar obrtaj. To su takve robe koje jednostavno dobro idu i trgovci su zainteresirani da traže onoga tko će im isporučiti najpovoljnije“, navodi Panenić.

Jeftina navika pogubna za domaću proizvodnju

Može li država učiniti više da zaštiti potrošače i vlastitu proizvodnju vina, upitali smo našeg gosta.

"Bio sam u poziciji ministra i nadležan za tržišnu inspekciju. Postoji ograničeni budžet za inspekcije i treba odrediti prioritete te ga raspodijeliti na raznorazne proizvode, jer nije problem samo u vinu. Sve ono što ima dobar brzi obrtaj može biti predmet manipulacije. Zato pokušavamo usmjeriti DIRH na vino koje kod nas obilato dolazi“, kaže Panenić.

Kada se gleda s pozicije potrošača, naravno da želimo kupiti proizvod po najpovoljnijoj cijeni, za koji vjerujemo da ima određenu kvalitetu. U ovom slučaju potrošač traži graševinu, a ako je manipuliran malim slovima on će teško zamijetiti razliku.

"Mi ćemo svojim potrošačkim navikama, koje se prenose u akcijske kataloge trgovaca, uništiti domaću proizvodnju. Prvo će nastradati vinogradari, jer kad padne cijena grožđa, uz težak fizički posao imaju dobar motiv da odustanu od proizvodnje, pa će nam i ovih 16 tisuća hektara pod vinovom lozom, možda postati nedostižan cilj za koju godinu“, komentira Panenić.

Poziva konzumente da prepoznaju tradicionalne proizvođače, koji imaju provjereno vino i koji ulažu u promociju.

"Pogledajte tko je punitelj ili tvrtka, pojavljuje li se na sajmovima, organizira li kušanja - nećete to pronaći, oni se skrivaju na najnižim policama i bitna im je samo količina“, upozorava on i tvdi da su takve tvtke često netom nastale, nemaju ljudske kapacitete, imaju svega par ljudi, a može čak biti i da jedan čovjek radi sve.

I naši vinari znaju biti dovitljivi

Naš sugovornik smatra da bi, uz bolju kontrolu uvoznog vina, trebalo dramatično promijeniti način provedbe Vinske omotnice i ugovarati više projekata od raspoloživih novaca. Izostaje i edukacija korisnika.

"Nemamo radionice za one koji dobiju odluku o financiranju – da se ljudima objasni što trebaju činiti, s što je uobičajena procedura u drugim europskim državama“, kaže on, a za lošu iskorištenost tog fonda pronalazi nekoliko razloga.

Ističe da imamo razliku u odnosu na prošlu Vinsku omotnicu, tijekom pandemije, kada su donesene posebne mjere za skladištenje i destilaciju. Neke su imale čak 90 posto povrata sredstava, pa smo imali visoku iskorištenost omotnice. Kada je visok iznos sufinanciranja neminovni su bili i špekulanti, a danas, kada smo se vratili na standardnih 50 posto povrata, motivirani su isključivo vinari s ozbiljnim investicijama.

Ozbiljan deficit: Fali nam 30 milijuna litara vina, a omotnica neiskorištena

Druga je boljka administracija, Agencija dugo obrađuje projekte, puno je različitosti u tumačenju. Smatra da jedan dio odgovornosti snose i konzultanti koji prate vinare samo u prijavi investicije, ali ne i u provedbi projekta, pa se događa da sitna izmjena u projektu završi tako da Agencija odbije sufinancirati trošak.

"Osim toga, i vinari znaju biti dovitljivi, jer kriteriji bodovanja preferirju novonastale, mlade vinare, pa se dio korisnika stvara umjetno kako bi dobili veće bodove i prošli na natječaju“ kaže Panenić.

U postupku donošenja pravila uključene su i udruge vinara, ali, kako kaže, na papiru svi kriteriji zvuče razumno.

"Mi sudjelujemo u konzultacijama, ali tko će reći da nam ne trebaju mladi vinari ili ekološka proizvodnja... I kada se donesu odluke o financiranju, upravo oni na kraju ne realiziraju svoje investicije – ti nam novci propadaju“, zaključio je Tomislav Panenić.

Cijeli razgovor pogledajte u videu: