Knjiga "Žetva inteligencije: AI revolucija u poljoprivredi“ koju su uredili Alka Arora, Sudeep Marwaha, Rajni Jain i Rajender Parsad bavi se primjenom umjetne inteligencije u poljoprivredi i promjenama koje donose tehnologije poput robotike, računalnog vida, interneta stvari (IoT) i analize podataka
Kakav sam si produženi vikend isplanirao. Kave, šetnje, ručkovi, vožnje biciklom, obilasci rodbine, a kada padne mrak, filmski ili serijski maraton. No napravio sam kobnu grešku već u prvih sat vremena nakon dolaska kući. S obzirom na to da je počela padati kiša, odlučio sam pogledati film "AI dokumentarac: Kako sam postao optimist pred apokalipsu“ (The AI Doc: Or How I Became an Apocaloptimist).
U njemu neki od bivših zaposlenika velikih kompanija govore o mogućnosti da razvoj umjetne inteligencije završi gubitkom ljudske kontrole nad tehnologijom i katastrofom za čovječanstvo. Njihov strah ide toliko daleko da pojedinci govore kako ne žele imati djecu jer ne vjeruju da će budući svijet biti siguran za njih. Najcrnji scenarij koji film otvara jest pojava superinteligencije koja bi mogla nadmašiti čovjeka, donositi vlastite odluke i dovesti do izumiranja ljudske vrste.
Treba reći još jednom sugovornici nisu samoprozvani borci protiv - birajte bitku koju želite po izboru - koji imaju svoje teorije zavjere koje možete svakodnevno gledati na povijesnim kanalima u sklopu vašeg TV paketa. Ili ako ste mazohist pa pratite njihove kanale na YouTubeu. Ponavljam, sve su to ljudi koji su radili za tvrtke čije usluge koristite svakodnevno. Od recepata preko liječničkih dijagnoza do emotivnih poruka podrške.
Sat vremena bilo je dovoljno da mi upropasti cijeli vikend. Umjesto odmora i romantičnih komedija s Jennifer Lopez, odlučio sam krenuti u potragu za dodatnim informacijama. I tako naišao na naslov "Žetva inteligencije: AI revolucija u poljoprivredi“ (Harvesting Intelligence: The AI Revolution in Agriculture), knjigu koju su uredili Alka Arora, Sudeep Marwaha, Rajni Jain i Rajender Parsad, a objavio Springer Nature Singapore.
Knjiga se bavi primjenom umjetne inteligencije u poljoprivredi i promjenama koje donose tehnologije poput robotike, računalnog vida, interneta stvari (IoT) i analize podataka. Razmatra kako se AI koristi za upravljanje usjevima, navodnjavanje, povećanje prinosa, učinkovitije korištenje resursa te smanjenje utjecaja proizvodnje na okoliš. Posebna poglavlja posvećena su biljnoj proizvodnji, stočarstvu i ribarstvu, uključujući prepoznavanje bolesti i štetnika, autonomna vozila i dronove, praćenje životinja te upravljanje podacima.
Podijeljena je u tri veće cjeline. Prva je posvećena upravljanju i preciznoj proizvodnji, druga stočarstvu i ribarstvu, dok se treća bavi podacima, širenjem poljoprivrednog znanja, velikim jezičnim modelima i pitanjima digitalizacije i politika.
Jedan od primjera je razvoj lakših AI modela za poljoprivredu. Poglavlje "AgriNet-Light" bavi se njihovom primjenom bez velikih računalnih sustava, što je važno na terenu gdje postoje ograničenja povezivosti i računalne snage.
Naslov obrađuje autonomna kopnena vozila i bespilotne letjelice, odnosno UGV i UAV sustave, za preciznije operacije i donošenje odluka na temelju podataka. Računalni vid koristi se za prepoznavanje i mjerenje svojstava biljaka, a duboko učenje za otkrivanje bolesti i praćenje zdravstvenog stanja usjeva, primjerice pšenice.
Posebna pažnja posvećena je korovima i štetnicima. Opisuju se sustavi koji povezuju računalni vid, umjetnu inteligenciju, internet stvari i robote za ciljano suzbijanje korova. Digitalna entomologija koristi iste tehnologije i senzore za praćenje kukaca i bioraznolikosti kao nadopunu klasičnim metodama. Drugi dio prelazi na životinje. U stočarstvu se primjenjuju za praćenje zdravlja i dobrobiti, produktivnost i uzgoj. Sustav AI-DISA namijenjen je prepoznavanju bolesti domaćih životinja, dok se strojno učenje koristi i u molekularnoj epidemiologiji zaraznih bolesti, među kojima je slinavka i šap.
Zemlja koju dijelimo: Priče o poljoprivredi iz 45 zemalja u svijetu koji se mijenja
Knjiga se bavi i preprekama široj primjeni digitalne poljoprivrede. Na primjeru Indije razmatraju se infrastruktura, javne politike, otvoreni podaci, privatnost, povezivanje sustava i digitalna pismenost. Autori ističu da nisu dovoljni algoritmi i senzori, već su potrebni podaci, infrastruktura, obrazovanje i odgovarajuće politike, uz razvoj agrotehnoloških start-upova, otvorenih platformi, pravila za podatke, API integracija i ulaganja u ruralnu digitalnu infrastrukturu.
Kroz cijelu knjigu zapravo se provlači šira ideja: umjetna inteligencija u poljoprivredi nije samo zamjena za ljudski rad. Ona može biti alat za prikupljanje i tumačenje podataka, rano otkrivanje bolesti i štetnika, preciznije korištenje inputa, upravljanje životinjama, nadzor ribarstva, pristup znanju i povezivanje različitih dijelova poljoprivrednog sustava.
I da ne zaboravim. U konačnici sam pogledao i drugih sat vremena dokumentarca o umjetnoj inteligenciji. Na kraju ipak daje malo optimizma. Ali s obzirom na to da sam rođeni pesimist, nisam baš siguran da me uspio u potpunosti razuvjeriti da će sve biti u redu.
Tagovi
Autor