Kako su Slovenci riješili nasljeđivanje OPG-ova i spriječili cjepkanje?

Slovenija ima jednu od najviših stopa ruralne populacije u Europi, s 44 posto stanovništva koje živi na selu, dok je poljoprivreda ključni sektor u održavanju takvog načina života. Oni su donijeli i niz zakonodavnih rješenja, na tragu čuvanja aktivnosti ruralnih prostora.

Kako su naši susjedi riješili nasljeđivanje OPG-ova i time spriječili rascjepkavanje gospodarstava i osigurali održivost poljoprivredne proizvodnje kroz specifične zakonske mjere i sustav podjele, razgovarali smo s Marijanom Križmanom, bivšim zastupnikom slovenskog parlamenta. 

Uspješan sustav zadruga

Zakon o poljoprivrednim zajednicama (Zakon o agrarnih skupnostih) u Sloveniji je revidiran 2015. godine, a u tom procesu sudjelovao je i sam Križman, inače rođeni Rovinjanin, čime je značajno unaprjeđen pravni okvir za upravljanje tzv. agrarnim zajednicama. Naime, osnovan je Savez predstavnika agrarnih zajednica Slovenije koji je dobrovoljna, neovisna i nestranačka organizacija koja zastupa interese slovenskih agrarnih, pastirskih, seoskih i ruralnih zajednica. 

"Iako je Zakon donesen još 1992., tek smo njegovim revidiranjem stvari postavili na svoje mjesto. Naime, on je onemogućavao dosta stvari. Između ostalog gradnju šumskih cesta, onemogućavao je prodaju zemlje, jer vam je bila potrebna stopostotna suglasnost“, priča nam Križman. 

Ključne promjene su bile usmjerene na poboljšanje pravnog okvira za upravljanje agrarnim zajednicama, uključujući i pitanje odgovornosti predsjednika zajednice za financijsko poslovanje. 

"Omogućili smo time prodaju zemlje uz 75 posto suglasnosti vlasnika, a novac koji nije isplaćen, vlasnicima koji nisu pronađeni, deponiran je u banci, gdje će biti dostupan sve dok se ne vrate u Sloveniju. Također, Talijanima je omogućeno upravljanje zemljištem, ali s klauzulom da ga ne mogu prodavati“, dodaje. 

Poljoprivreda u Sloveniji bila je dobro organizirana još prije samostalnosti države, a u regijama Štajersko i Dolensko, poljoprivredno poslovanje temeljilo se na zadružnom sustavu. 

"Zadruge se pokazuju izuzetno korisnima za poljoprivrednike jer im omogućuju konkurentnost i bolju prodaju. Primjerice kroz zajedničku prodaju hmelja. Kroz udruživanje u zadruge, mogu ostvariti veću količinu i bolju cijenu, što im omogućava lakši plasman proizvoda na tržište“, kaže. 

U procesu pretvorbe osnovan je Fond poljoprivrednih zemljišta i šuma (Sklad kmetijskih zemljišč in gozdov) koji je preuzeo vlasništvo bivših udruga i kombinata, a danas raspolaže državnim zemljištem i nudi ga poljoprivrednicima u najam po povoljnim cijenama.  

"Ova institucija strogo nadgleda da poljoprivredna zemljišta ne budu pretvorena u građevinska, jer danas bi svatko na selu sagradio pet apartmana i živio od turizma. Uloga nadzora bila je izuzetno važna kako bi se očuvala namjena tih zemljišta“, ističe. 

Dva ključna zakona

U Sloveniji zakonodavstvo o nasljeđivanju poljoprivrednog zemljišta regulira nekoliko ključnih zakona i propisa koji imaju za cilj očuvanje obradivih površina i sprečavanje fragmentacije poljoprivrednog zemljišta. Ključni pravni okvir uključuje Zakon o poljoprivrednom zemljištu (Zakon o kmetijskih zemljiščih) i odredbe iz Zakona o nasljeđivanju (Zakon o dedovanju).  

"Kada se promatra zakonski okvir o nasljeđivanju, on uređuje kako se dijeli imovina nakon smrti, određuje tko ima pravo naslijediti i osigurava da najbliži rođaci dobiju svoj dio. Njegova prednost je u tome što jasno definira pravila nasljeđivanja, smanjuje obiteljske sporove i omogućuje planiranje nasljedstva putem oporuke“, pojašnjava Križman. 

Jedna parcela, 16 suvlasnika - 10 preminulo, 2 iselilo, a 4 se posvađalo

Nasljeđivanje poljoprivrednih gospodarstava odavno je uređeno tako da sprječava njihovo cijepkanje, čime su očuvani veliki posjedi i održiva poljoprivreda. Tradicionalno, imanje se ostavljalo jednom nasljedniku, obično onome za koga se smatralo da će najbolje upravljati gospodarstvom, što je praksa koja vuče korijene još iz razdoblja Austro-Ugarske.  

"Taj sustav omogućio je očuvanje poljoprivrednih površina, a primjer takvog nasljeđivanja opisan je i u slovenskoj književnosti, poput romana Deseti brat Josipa Jurčiča kojega smo svi čitali u školi“, ističe. 

Danas Slovenija ima čak 50 posto površine prekrivene šumama, a ruralna područja ostaju značajan dio zemlje zahvaljujući tradiciji nasljeđivanja cjelovitih gospodarstava. Ovaj sustav nasljeđivanja i dalje je ključan za očuvanje poljoprivredne proizvodnje i ruralnog načina života.

"Iako smo država s puno poljoprivrednog zemljišta, mislim kako smo napravili jednu veliku grešku kada smo počeli provoditi Naturu 2000. Mi smo tada u nju ubacili sve što, valjda, nismo htjeli više obrađivati. Tko zna što su ljudi mislili kada su se odlučili na taj potez, jer Natura 2000 ne dozvoljava nikakve aktivnosti na toj zemlji“, pojašnjava.  

Ne može cijela zemlja funkcionirati kao nacionalni park

Ovaj potez se nije pokazao mudrim, kaže Križman, jer iako je važno očuvati prirodu, život zahtijeva ravnotežu između očuvanja i korištenja resursa. 

"Ne može cijela zemlja funkcionirati kao nacionalni park, no ta je odluka već zapečaćena i zemlja u Naturi 2000 sada podliježe strogim pravilima EU. I to se ne odnosi isključivo na šumu, nego i na pašnjake. Na toj zemlji se ne smije ništa raditi, baš ništa", kaže Križman.  

U Sloveniji, sustav javne nabave potiče upotrebu lokalnih izvora hrane, uključujući sezonske i ekološke proizvode, osobito u javnim institucijama poput škola, bolnica i domova za starije.

Zakon o javnoj nabavi (Zakona o javnim nabavkama) promiče ideju kratkih lanaca opskrbe hranom, gdje škole mogu direktno kupovati od lokalnih poljoprivrednika, čime se podržava lokalna ekonomija i osigurava bolja kvaliteta i održivost hrane.

"Ti propisi omogućuju davanje prednosti lokalnim, ekološki prihvatljivim i visokokvalitetnim proizvodima u javnim natječajima, u skladu sa širim ciljevima zaštite okoliša. Danas u osnovnim školama je hrana s područja odakle je i škola, dakle lokalna proizvodnja. To je moralo biti zakonski doneseno, inače nikada ne bi prošlo kod nas“, ističe. 

Seljacima u okružju velikih gradova, tamo gdje ima dosta vrtića, škola i zavoda u kojima rade ljudi, to je onda jedan garantirani prihod. 

Obiteljsko preuzimanje gospodarstva

Slovenija ima 212 općina, što je prilično visoko u odnosu na veličinu zemlje, koja je jedna od manjih u Europi. Usporedbe radi, veće europske zemlje poput Francuske ili Njemačke imaju znatno manji broj općina s obzirom na svoju veličinu i broj stanovnika.

"Istina je kako imamo visoku decentralizaciju u administrativnoj organizaciji. Iskustva s terena pokazuju da taj broj nije toliko velik kad se uzme u obzir njihova borba za podizanje komunalnih standarda na razinu urbanih područja. Male općine danas imaju potpunu infrastrukturu, uključujući vodovod, kanalizaciju i asfaltnu mrežu, čime su razlike između gradova i sela gotovo nestale",  kaže Križman. 

No, ono što se dobro napravilo u Sloveniji je Zakon o preuzimanju poljoprivrednog gospodarstva (Zakon o prevzemu kmetij) koji je bio važna mjera uvedena nakon osamostaljenja Slovenije kako bi se podržao prijenos poljoprivrednih gospodarstava na mlađe nasljednike. 

"Osnovna svrha bila je olakšati prijenos poljoprivrednih gospodarstava s generacije na generaciju, uz poticanje mladih da preuzmu i moderniziraju poljoprivredu. Ako preuzme mladi čovjek, misli se na mlađi od 40 godina, ima jednu stimulaciju od 40 tisuća eura od države, koja mu također kroz državni proračun servisira jako povoljne kredite za mehanizaciju i cijelu poljoprivredu“, priča.  

Prema spomenutom Zakonu, nasljednik koji preuzima poljoprivredno gospodarstvo mora ispuniti određene uvjete, uključujući završavanje stručnog obrazovanja vezanog za poljoprivredu, često u obliku tzv. "kmetske škole". Ova odredba osigurava da nasljednik ima potrebna znanja i vještine za uspješno vođenje gospodarstva.

"Mladi ljudi prihvatili su se posla i preuzeli od svojih roditelja OPG-ove i gotovo uvijek ih unaprijedili. To je uspjelo samo zato jer su mladi ljudi vidjeli u tome jedan stalan prihod u seoskom turizmu. A seoski turizam u tim dijelovima države ne traje kao kod nas u primorju tri mjeseca, nego cijelu godinu“, objašnjava.

Odvjetnik Mladen Jurić o regulaciji zemljišta: Neki su zakoni sasvim u redu, ali se ne provode

U početku kada je zakon donesen bilo je problema, ističe Križman, a bilo je potrebno nekoliko godina kako bi mladi ljudi uhvatili taj ritam.  

"Postupak preuzimanja 'sin od oca' ne valja ako ti uvjeti nisu odrađeni. Sada u drugoj generaciji svjedočim kako to više nije problem, jer 'novi nasljednik' koji je to preuzeo prije recimo 20 godina, već sada šalje svoju djecu u takvu školu. Ljudi su se privikli na te prakse i sada je sasvim normalno da se vodi računa o tome“, kaže.  

Turizam nikada neće nadživjeti poljoprivredu

Poljoprivreda u Sloveniji uspjela je opstati, između ostalog, i jer se mladi nisu masovno iseljavali, iako postoje regije koje se suočavaju s izazovima starenja stanovništva. To je pridonijelo očuvanju ruralnih područja i održavanju poljoprivredne proizvodnje.

"Sve to funkcionira, jer ako danas primjerice nema mladog seljaka koji bi preuzeo OPG, onda kreću problemi s javljanjem na natječaje koje dijeli EU, kao i onih koje raspisuje Ministarstvo poljoprivrede. Danas tko uz poljoprivredu ima neku dodatnu vrijednost na svojoj farmi taj je uspješan, a bez stalnog učenja to ide teško", naglašava. 

Savjeti su za pametne, nisu za budale, kazuje Križman, dodajući kako poljoprivrednik koji ima dodatnu vrijednost na svojem OPG-u, odnosno koji na imanju može zaposliti svoju obitelj - za njega ima budućnosti. 

"Kombinacija poljoprivrede, seoskog turizma, postavljanja solarnih panela može biti izuzetno uspješna, no važno je izbjeći zabludu da će se netko obogatiti preko noći zanemarujući poljoprivredu i potpuno se oslanjajući na turizam. Turizam nikada neće nadživjeti poljoprivredu. To nije lak novac. A ako ga se koristi nepromišljeno može biti loš novac", zaključuje Križman.