Kako industrijska prehrana ubrzava izumiranje planeta

Većina ljudi danas živi u gradovima, koji zauzimaju tek oko 1% ukupnog zemljišta koje čovječanstvo koristi. Ipak, najveći dio tog prostora – otprilike dvije trećine - koristi se za proizvodnju hrane, a čak 85% otpada na stočarstvo, uključujući pašnjake i uzgoj stočne hrane. Upravo se u toj neravnoteži nalazi jedan od ključnih problema suvremenog okoliša.

Istraživanja pokazuju da bi prelazak na prehranu temeljenu na biljkama mogao drastično smanjiti potrebu za zemljištem - u SAD-u za oko 88%, a globalno za oko 76%. Drugim riječima, ljudski “otisak” na planet mogao bi se svesti na otprilike četvrtinu današnjeg, samo promjenom načina prehrane.

Suvremeni sustav stočarstva zahtijeva ogroman broj životinja koje se uzgajaju za meso, mlijeko i jaja, a njihov ukupni broj daleko nadmašuje ono što se na prvi pogled čini održivim za planet u ravnoteži s prirodom. Iz toga proizlazi i odgovor na često pitanje o “prenapučenosti” planeta: problem nije broj ljudi, nego i način na koji proizvodimo hranu i količina resursa koje trošimo na uzgoj životinja za prehranu.

Poticanje prehrambenih navika

Gore spomenute informacije se mogu pronaći na internetskoj stranici dokumentarnog filma "Kako se hranimo do izumiranja" (Eating Our Way to Extinction), koji su 2021. režirali Ludo i Otto Brockway, a osim brojnih upozorenja, na stranici se nude i rješenja.

Naraciju filmu, koji možete pogledati u cijelosti na YouTubeu, daje Kate Winslet, koja svojim emotivnim, gotovo šekspirijanskim glasom daje filmu dodatnu dozu ozbiljnosti, pa čak i dramatičnosti. No, kao i svaki angažirani dokumentarac, ne skriva svoj izravan stav i jasnu poruku: poticanje promjene prehrambenih navika prema biljnoj prehrani i održivijim sustavima proizvodnje hrane.

Stilski, film kombinira spektakularne snimke prirode, intervjue sa znanstvenicima i aktivistima, a jasno je da je u njegovu produkciju uložen velik trud, ali i novac. Ovo filmsko putovanje vodi nas oko svijeta - od dubina amazonskih prašuma, preko planina Tajvana, mongolske pustinje i središnjeg dijela američkih Velikih ravnica, pa sve do norveških fjordova i škotskih obala.

Kroz te prekrasne krajolike priča se o našem planetu putem potresnih svjedočanstava i emotivnih ispovijesti autohtonih zajednica koje su najviše pogođene promjenama okoliša, kao i izjava svjetski poznatih osoba i vodećih znanstvenika.

Glavna teza filma jest da je sustav proizvodnje mesa i mliječnih proizvoda jedan od najvažnijih pokretača današnje ekološke krize, a u nekim aspektima može imati i veći utjecaj na okoliš od fosilnih goriva.

Zagađenje rijeka i podzemnih voda

Ovo su poruke koje odašilju s ekrana: oceani se prekomjerno love i zagađuju napuštenim ribarskim mrežama. Za većinu kisika koji udišemo ovisni smo o oceanskim organizmima i moramo ih održavati zdravima. Stočarstvo se široko prepoznaje kao mogući uzročnik sljedećih globalnih zdravstvenih i ekoloških kriza.

Vladajuće strukture često su pod utjecajem stočarske industrije koja ulaže velike iznose u lobiranje i politiku, koje je jedan od vodećih uzroka deforestacije.

Konzumiranje cjelovitih namirnica na biljnoj bazi smatra se zdravim u svim životnim fazama, a promjene u prehrani ističu se kao jedan od najvažnijih individualnih koraka. Kako bi se osigurao opstanak okoliša kakav poznajemo, potrebne su promjene.

Zemlja: Priča o selu, identitetu i opstanku 6 malih obiteljskih gospodarstava

Prvi dio filma fokusira se na industrijsko stočarstvo i njegovu povezanost s krčenjem šuma, osobito u Južnoj Americi. Prikazuju se gole površine Amazone koje su nekoć bile gusta prašuma, a sada su pretvorene u pašnjake ili zemljišta za uzgoj stočne hrane. Objašnjava se kako se ogromne količine soje i kukuruza koriste za hranjenje životinja na industrijskim farmama.

Zatim se prelazi na temu vode i tla, gdje se pokazuje kako intenzivna poljoprivreda iscrpljuje prirodne resurse. U nekim regijama prikazano je zagađenje rijeka i podzemnih voda zbog otpada s farmi, kao i erozija tla koja dugoročno čini zemlju neplodnom. Tlo se pritom opisuje kao “živi organizam” koji se uništava preintenzivnom proizvodnjom.

Globalni sustav prehrane

Treći dio filma širi perspektivu na klimatske promjene i globalni sustav prehrane. Stručnjaci objašnjavaju kako stočarstvo doprinosi emisijama stakleničkih plinova, posebno metana, te kako se taj utjecaj često podcjenjuje u javnim raspravama. Ovdje se pojavljuje i šira kritika industrijskog pristupa hrani, koji favorizira profit i masovnu proizvodnju nad održivošću.

U završnom dijelu filma prikazuju se moguća rješenja. Naglašava se nekoliko smjerova: smanjenje konzumacije mesa, prelazak na biljne prehrambene alternative, regenerativna poljoprivreda te promjena globalnih prehrambenih navika. Poseban naglasak stavlja se na individualnu odgovornost, ali i na potrebu sustavnih promjena u industriji i politici.