Ivan Kapistran Adamovich - vizionar koji je poljoprivredu pretvarao u posao

Kad se danas govori o poljoprivredi, gospodarstvu i upravljanju velikim proizvodnim sustavima, teško je zamisliti da su se neka od tih pitanja vrlo konkretno rješavala još u 18. stoljeću. Kako organizirati radnike? Kako čuvati žito? Kada sijati, orati i kositi? Kako voditi brigu o konjima? Kako povećati vrijednost poljoprivrednog proizvoda?

Na ta je pitanja prije više od 250 godina pokušavao odgovoriti jedan slavonski veleposjednik - Ivan Kapistran Adamovich.

Rođen je 21. listopada 1726. u Pečuhu, u plemićkoj obitelji Adamovich Čepinski. Bio je pravnik, javni službenik, veleposjednik, gospodarstvenik i ekonomski pisac. No njegov je život posebno zanimljiv zbog načina na koji je spojio tadašnji feudalni sustav s novim, tržišno usmjerenim načinom gospodarenja.

Koliko je napravio za Čepin govori i činjenica kako se ovo mjesto i nakon njegove smrti ubrzano razvijalo, pa je za vrijeme bivše Jugoslavije često spominjano kao najveće selo, a i danas je u Hrvatskoj vodeće po broju stanovnika (samo mjesto 8.001, prema popisu iz 2021.), veće čak od 30-ak službenih gradova u RH!

O ovoj zanimljivoj povijesnoj figuri govori i Hrvoje Pavić, dr. sc. povijesti, koji već više od dva desetljeća istražuje povijest obitelji Adamovich. Pavić u suradnji s povjesničarkom Zlatom Živaković Kerže priprema opsežnu monografiju koja bi trebala biti objavljena iduće godine.

Čovjek između dva gospodarska vremena

Ističe kako je ta obitelj tri stoljeća duboko povezana s poviješću Čepina, a posebno mjesto u toj priči pripada upravo Ivanu Kapistranu I.

"Obitelj Adamovich već 300 godina značajna je za Čepin", ističe Pavić, podsjećajući na 1765. godinu, kada I. K. Adamovich kupuje imanje.

Tada je bio podžupan Virovitičke županije i jedna od važnijih osoba koja je na području Slavonije provodila reforme carice Marije Terezije.

No njegov će se život ubrzo sve više vezati uz zemlju, poljoprivredu i gospodarenje velikim posjedima, posebice na području Čepina.

Obrazovao se u Pečuhu, a sigurno je završio studij prava. Karijeru je započeo u javnoj službi. Bio je juratuš (osoba koja je položila zakletvu), potom je ušao u službu Virovitičke županije, a 1754. postao je županijski veliki bilježnik. Kasnije je obnašao dužnosti podžupana i kraljevskog savjetnika te sudjelovao u radu hrvatskog i ugarsko-hrvatskog sabora.

No uz javnu službu počeo je graditi i vlastitu gospodarsku priču.

Godine 1754. kupio je zemljište u osječkom Gornjem gradu i na njemu izgradio kuću. Njegova se imovina postupno širila, a važan trenutak dogodio se 1765. godine, kada mu je Marija Terezija ustupila čepinsko imanje.

Za njega je to bio početak velike slavonske gospodarske priče.

U brak je, osim obitelji i društvenog položaja, dobio i značajnu imovinu. Njegova supruga Judita Saić de Pernice donijela je u miraz posjede Sveta Helena Majkovec, Imbrijovec, Djelekovec i Kaniža altier Lug. Adamovich je potom upravljao i drugim velikim posjedima.

Poljoprivreda kao sustav, a ne samo zemlja

Njegov odnos prema gospodarstvu posebno se vidi u načinu na koji je promatrao poljoprivrednu proizvodnju.

Imanja su se nalazila i na močvarnim područjima, gdje su postojali dobri uvjeti za uzgoj konoplje. No Adamovich nije ostao samo na proizvodnji sirovine. Razmišljao je kako poljoprivredni proizvod dodatno obraditi i pretvoriti u vrijedniju robu.

Godine 1785. u Čepinu je podigao prvu užarnicu u Slavoniji, namijenjenu preradi konoplje.

Bio je to važan korak. Umjesto da se gospodarstvo zaustavi na proizvodnji poljoprivredne sirovine, pokušavao je povezati proizvodnju, preradu i tržište.

Pavić upravo u tome vidi njegovu posebnost.

"On je prikazan kao gospodarstvenik na prijelazu iz kasnog feudalizma u rani kapitalizam. Još uvijek je feudalac, ima kmetove koji za njega rade, a s druge strane svoje proizvode tržišno prodaje".

Gospodarski pravilnik - priručnik jednog slavonskog veleposjednika

Možda je ipak najzanimljiviji trag Adamovicheva gospodarskog razmišljanja njegov Gospodarski pravilnik, objavljen 1774. godine.

Riječ je o djelu koje je trebalo pomoći u upravljanju velikim poljoprivrednim gospodarstvom. U njemu se govori o vinarstvu i vinogradarstvu, sijanju, kopanju i oranju, košnji, prijevozu i skladištenju, ali i o konjima, kobilama, ždrijebljenju, šumarstvu i drugim poslovima.

Drugim riječima, nije gospodarstvo promatrao kao neuređeni skup svakodnevnih poslova. Pokušao ga je organizirati, standardizirati i zapisati.

Posebno je zanimljivo što je dio njegovih naputaka posvećen ljudima koji rade na imanju. Pavić podsjeća da je upravo zbog udaljenosti jednog od svojih posjeda Adamovich morao osmisliti detaljna pravila za upravljanje.

"Imanje je bilo daleko, upravitelj ga nije mogao tako dobro nadgledati, tako da mu piše detaljne upute kako se trebaju ponašati i u kojim situacijama", pojašnjava Pavić.

Taj dokument pokazuje koliko je ozbiljno shvaćao upravljanje posjedom. Nije mu bilo dovoljno imati zemlju. Trebalo je znati kako njome upravljati.

Odnos prema radnicima

Još je zanimljiviji odnos prema radnicima i kmetovima.

Prema Pavićevu tumačenju, pravilnici Adamovicha pokazuju "zaista jedan veliki napredak u razmišljanju".

"Fizičko kažnjavanje svedeno je na minimum. Provizorima je zabranjeno samovoljno kažnjavanje. Ukoliko upravitelj nekoga samovoljno kažnjava, treba njega smjestiti u zatvor".

Takve upute posebno su zanimljive kada se stave u kontekst vremena. Adamovich je bio dio feudalnog sustava i kao vlastelin imao je veliku društvenu i gospodarsku moć. Istodobno je pokušavao ograničiti samovolju svojih upravitelja i uvesti jasnija pravila ponašanja.

Upravo zbog toga njegovi pravilnici danas predstavljaju vrijedan izvor za razumijevanje ne samo poljoprivrede nego i odnosa na velikim vlastelinstvima.

Od konoplje do tržišta

U njegovu se radu posebno jasno vidi proces koji će u sljedećim desetljećima i stoljećima promijeniti europsko gospodarstvo.

S jedne strane je bio feudalni veleposjednik. Imao je velika zemljišta i kmetove koji su na njima radili.

S druge strane, njegove proizvode nije zanimalo samo njihovo postojanje na vlastelinstvu. Želio ih je plasirati na tržište, povećati njihovu vrijednost i racionalnije organizirati proizvodnju.

Upravo je ta kombinacija starih društvenih odnosa i novih gospodarskih ideja ono što njegovu biografiju čini zanimljivom.

Čepin tako u drugoj polovici 18. stoljeća nije bio samo jedno od brojnih slavonskih vlastelinstava. Bio je prostor na kojem se pokušavalo modernije upravljati poljoprivredom. A Adamovich je bio čovjek koji je taj proces vodio.

Ivan Kapistran Adamovich preminuo je u Čepinu 1808. godine, ali njegovo ime nije nestalo s njegovom smrću. Priprema se obnova dvorca Adamovich, izgrađenog početkom 19. stoljeća, koji bi u budućnosti trebao postati interpretacijski centar povijesti obitelji, a i kulturno umjetničko društvo nosi njegovo ime.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor