Ispovijest vlasnika farme strave

Najpametnije bi mi bilo da se ubijem. U agoniji sam iz koje ne vidim izlaz. Došao sam pred zid, veliki, betonski. Svu imovinu sam založio, novac potrošio, od krava nemam nikakvog prihoda, a več prvog lipnja banci moram uplatiti 600.000 kuna kredita, od 2,2 milijuna, koliko im plaćam godišnje.

Jedini spas mi je pronaći investitora, ali danas onaj tko ima novac nije lud da ga ulaže. U protivnom će biti ključ u bravu i to že značiti da sam prevarant, samo ne znam koga sam prevario, osim samoga sebe, kroz suze je ispričao Lovre Kolimbatović, suvlasnik tvrtke Lov farme iz Jošana koji se našao na udaru inspekcije Ministarstva poljoprivrede, DORH-a, policije, ali i javnosti nakon što mu je u nekoliko mjeseci uginulo čak 200 krava jer im nije osigurao adekvatnu prehranu.

Vlasnik otvorio farmu i pokupio poticaje

Iako je prije ignorirao naše pozive, a njegov nas je radnik tjerao s imanja, s Kolimbatovićem smo jučer ipak uspjeli stupiti u kontakt preko Ivana Martinuša, poslovnog partnera iz Zlatara za kojeg kaže da ga jedini nije napustio. Pred zaključanim vratima dočekao nas je lavež pasa. Smirili su se kad je došao gazda Lovre.

- Jedini ste koga ću pustiti unutra - rekao je vlasnik otvarajući vrata i vodeći nas u staju. Korita su bila puna sijena.

Kasnio sa sjetvom

- Vidite u čemu je problem. Optužili su me da nisam životinjama davao jesti. Imao sam za njih sijeno, ali njima to nije bilo dovoljno za prezimljavanje. Trebalo im je kukuruza, zobi, smjese, no za to nisam imao novca, za mjesec dana bi mi trebalo 150.000 kuna. Životinje su trošile svoje masti i ugibale. Znao sam da će se dogoditi tragedija, molio banku novi kredit, ali nisu imali sluha - izjavio je.

Požurili smo u ured u kući koja je u sklopu farme. Lovre je bio nesrpljiv. Svako malo dalekozorom je kroz prozor pratio hože li mu doži najavljeni posjetioci, kamion smjese za krave i - policija.

- Radnik je otišao prijaviti da nam je uginula još jedna krava, kako opet ne bi bilo problema - pojasnio je.

U uredu je na zidu hrvatski grb i križ, u vitrini kip Bogorodice, na radnom stolu Posljednja večera. U otvorenom ormaru fotografija psa Čupka i dokumenti kojima že nam pokušati dokazati da nije lopov, vež da mu se iz “Ministarstva poljoprivrede osvežuju, da ga načelnik Udbine ne voli, da Prijatelji životinja, koji su ga prvi prozvali, izmišljaju, da su se mediji urotili i pokrenuli hajku”.

Krenuli smo od početka, od veljače 2008., kada je sa 4,2 milijuna kuna kredita Imex banke kupio u ratu uništenu farmu u Jošanima, uredio je dijelom osobnim sredstvima, pa tražio još kredita. No, došla je kriza, zbog koje su krave u staju stigle tek krajem 2010. te je počeo musti tek sljedeže godine. Nije mogao do zemlje, kaže da su mu smještali s natječajem iz Opžine Udbina te da ga je oštetilo Ministarstvo poljoprivrede. Prijavio ih je DORH-u i dobio zamjensko zemljište. Zbog svega je kasnio sa sjetvom, a kada je konačno u tome uspio, tuđi konji uništili su mu plodove, a dokrajčila ga je suša.

Posudbe radnicima

Lani su mu jedini prihodi bili poticaji, 400.000 kuna, jer je odustao od mužnje samo 10 mjeseci nakon što je ušao u biznis, tvrdi, zbog smanjene cijene otkupa mlijeka. Prebacio se na uzgoj teladi iako nije imao novca za osjemenjivanje krava. Rekao je kako je bio svjestan da je to siguran put u propast. Jedini prihod u ovoj godini također mu je poticaj - milijun kuna. Većinu novca dao je banci, poplažao zaostatke i radnicima dao plaće. Tvrdi da ih je isplatio i za 2010., iako bilanca kaže da nisu primili ni kunu preko računa.

- Nisam mogao preko računa, u blokadi je - objasnio je.

- Davali ste im u kešu?

- Da, posuđivao. Vratit će mi jednog dana kad dobiju plaću - ispravio se Lovre.

- Zašto niste od nekoga tražili pomoć - pitali smo.

Bez kune u džepu

- Od koga, bez kune u džepu? Evo, sada su svi čuli za mene, što mi netko nije donio dva kukuruza - odgovorio je.

- Navečer je sve u redu, pojedu sijeno, a ujutro ih nađemo uginule. Meni srce prepukne. Ali što sam mogao. Ili tako ili zelenašima po novac. Ovako barem nisam dužan. Nije istina da one pate, one su takve sorte i to je to, tako se dogodi - rekao je.

Pitali smo ga zašto je registrao tolika poduzeža, a on uzvratio da je tražio nova rješenja.

- Farma Plitvička jezera, osnovana samo da bismo uredili farmu ovaca u Pležašima, nije poslovala, vež je bila rezervno rješenje ako propadne ova farma. Ona duguje nešto sitno Poreznoj. Tamo sam registrirao i tvrtku Lovre J, ali samo zato što je registracija bila 10 kuna, pa neka stoji. Eko farmu osnovao sam s dvojicom partnera koji su trebali kupiti farmu, ali nisu. Osnovao sam i Lov farme u Lipiku, mislio sam tamo pokrenuti farmu, projekt je bio u Ipard programu, ali sam odustao.

Posao u Jeruzalemu

Istina je da imam 34 posto vlasništva u Arkus Grupi koja upravlja Domom za umirovljenike u Sužurcu, ali tamo nisam bio četiri godine. Nadglasali su me bivši partneri, ne prikazuju dobit pa od toga nemam ništa. Istina je i da je tadašnja kolegica Bistra Ricov svoju tvrtku Korijandar iz Splita prebacila u Jošane. To je bezvezno poduzeže koje nije radilo, a Bistra je zapravo bila prva vlasnica ove Lov farme, pa je udio prepustila Ivanu Čujižu, jer je to banka uvjetovala. Od Čujiža je taj vežinski udio preuzeo Petar Kavelj, koji je također bankin čovjek -pokušao je Kolimbatoviž pojasniti poslovne aktivnosti.

Doznajemo da je s Martinušem prije mjesec dana otvorio tvrtku u Izraelu te da planira plasirati goveda na istok. Sjedište im je u odvjetničkom uredu u Jeruzalemu. No, i jedan i drugi tvrde da nemaju ništa s tim, samo pomažu tom drugom!

Agencija: Isplatili smo mu 2,5 milijuna kuna poticaja

Računica o isplati poticaja Agencije za plaćanja u poljoprivredi Ministarstva poljoprivrede ne slaže se s onom koju nam je prezentirao Kolimbatović. On tvrdi da mu je u prošloj godini uplaćeno 400.000 kuna, a prije dva tjedna još milijun. Prema Podacima iz Agencije, 440.707 kuna uplaćeno mu je u 2011. godini, u prošloj godini 1,032.212, a ove još 1,030.272. Na račun Lov farmi tako je u dvije godine sjelo ukupno dva i pol milijuna kuna, odnosno dva milijuna u godinu dana, koliko se poduzeće ne bavi mužnjom, a nije zaživio ni tov. Novac od poticaja na taj je način zapravo postao i jedini prihod te farme krava.

Autor: Mario Pušić