Ekološka proizvodnja u Hrvatskoj je nužno zlo

Ekološka proizvodnja u Hrvatskoj je, čini se, još nužno zlo, jer je država ni izdaleka ne podržava kao što je to slučaj u zemljama Europske unije.

Bez špricanja

Tako ocjenjuje stanje u ovoj proizvodnji nakon desetogodišnjih iskustava u uzgoju ekološkog povrća i žitarica Željko Prvčić iz Koprivničkih Bregi, koji je u tome poslu i svojevrsni pionir.

Prve je spoznaje stekao iz predavanja Bernarde Orehovec u Čakovcu, nositeljice najviših certifikata za ekoproizvodnju, ali je nakon toga mnogo i sam morao rješavati, počevši od tehnologije obrade zemljišta i uzgoja do pronalaska tržišta.

- Za razliku od konvencionalnog uzgoja povrća, ekološki ne poznaje klasična mineralna gnojiva i zaštitna sredstva. Nadomjestak tome sami pripremamo od kopriva i drugog bilja. Usto, koristim stajsko gnojivo i samo poneko tekuće, ali ekološko - objasnio je Prvčić. Tvrdi kako upravo zbog toga ekoproizvođače baš “ne voli” državna administracija.

Kako za uzgoj usjeva sve sami pripremaju i malo toga dobavljaju iz trgovina, državna blagajna ostaje bez njihova poreza na promet. Otuda je, sumnja Prvčić, i manje izdašna, posebice u usporedbi s onim što stiže na račun ekoproizvođača u europskim zemljama.

No, imaju i drugih problema, primjerice nedostatak odgovarajuće mehanizacije, ponajviše za obradu manjih površina, kakve prevladavaju, te su prisiljeni pojedine alatke izrađivati sami.

Neće motiku u ruke

Ekoproizvođačima nedostaje i radnika.

- Iako su danas mnogi bez posla, malo tko želi na polje. A bez motike nema ni ekologije - tuži se Prvčić.

Problem tržišta riješio je preko zagrebačke Biovite, kojoj otprema 22 vrste povrća s unaprijed utvrđenim cijenama za cjelogodišnju proizvodnju na 550 četvornih metara plasteničkih površina i 2,5 hektara otvorenih, pretežito navodnjavanih.

Autor: Jovo Rojčević

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor