Egipat gradi "Novi Nil": Umjetna rijeka od 170 kilometara mijenja lice pustinje

Egipat je otvorio jedan od najambicioznijih infrastrukturnih projekata u svojoj modernoj povijesti. Riječ je o New Delta, poznatom i pod nadimkom "Novi Nil", umjetnom kanalskom sustavu dugom oko 170 kilometara koji dovodi vodu u zapadnu egipatsku pustinju s ciljem pretvaranja tisuća četvornih kilometara pijeska u obradivo zemljište, piše En.clickpetroleoegas.

Projekt je otvorio predsjednik Abdel Fattah al-Sisi 17. svibnja 2026., a njegova vrijednost procjenjuje se na oko 15 milijardi američkih dolara. Tamošnje vlasti vjeruju da će zahvaljujući ovom sustavu navodnjavanja moći kultivirati približno 9.000 četvornih kilometara, čime bi se poljoprivredne površine zemlje povećale za više od trećine.

Iako naziv "Novi Nil" zvuči spektakularno, zapravo nije riječ o novoj rijeci. Sustav se sastoji od umjetnih kanala, cjevovoda i crpnih stanica koji distribuiraju vodu prema dosad neplodnim područjima zapadne pustinje. Cilj je povećati proizvodnju hrane i smanjiti ovisnost Egipta o uvozu žitarica, ali i o jedinom prirodnom izvoru vode, rijeci Nil.

Inženjerski pothvat bez presedana

Najveći izazov projekta nije izgradnja kanala, već transport vode. Budući da se poljoprivredne površine nalaze znatno iznad razine mora, voda se mora podizati gotovo 100 metara pomoću sustava od 13 snažnih crpnih stanica koje rade neprekidno.

Kako bi se smanjili gubici zbog isparavanja na ekstremnim pustinjskim temperaturama, dio vode transportira se kroz velike podzemne cjevovode. Središnji element cijelog sustava je postrojenje za pročišćavanje vode El-Hammam, koje Egipat predstavlja kao najveću takvu postaju na svijetu. Kapacitet mu iznosi oko 7,5 milijuna kubičnih metara vode dnevno, što omogućuje obradu i ponovnu uporabu golemih količina za navodnjavanje.

Satelitske snimke već pokazuju prve rezultate, uz kanale se pojavljuju karakteristični zeleni krugovi navodnjavanih polja usred pustinje, što potvrđuje da projekt postupno mijenja izgled zapadnog dijela zemlje.

Odakle dolazi voda?

Upravo je izvor vode najveći izazov cijelog projekta. Za razliku od onoga što naziv sugerira, većina vode ne dolazi iz Nila, nego iz dva izvora: pročišćene poljoprivredne odvodnje te podzemnih vodonosnika duboko ispod pustinje.

Ponovna uporaba vode smatra se primjerom održivog gospodarenja resursima. Međutim, stručnjaci upozoravaju da značajan dio sustava ovisi o tzv. fosilnim vodonosnicima, zalihama podzemne vode nastalim prije tisuća godina koje se praktički ne obnavljaju.

Ako se te zalihe iscrpe, dugoročna održivost projekta mogla bi biti ozbiljno ugrožena. Upravo zato brojni analitičari ističu da će uspjeh "Novog Nila" ovisiti manje o inženjerskim rješenjima, a više o održivom upravljanju vodnim resursima.

Izgradili umjetnu rijeku dugu 2.700 km za opskrbu 185 milijuna ljudi

Egipat gotovo u potpunosti ovisi o rijeci Nil, iz koje dobiva oko 97 posto svojih vodnih potreba. Istodobno, broj stanovnika posljednjih desetljeća udvostručio se te danas premašuje 120 milijuna, što dodatno povećava potražnju za hranom i vodom.

Dodatnu zabrinutost izazvala je izgradnja Velike etiopske brane na Plavom Nilu, zbog koje Kairo strahuje od mogućeg smanjenja dotoka vode. Upravo zato egipatske vlasti posljednjih godina intenzivno ulažu u projekte kojima žele diverzificirati izvore vode i povećati domaću proizvodnju hrane.

Pouke iz prošlosti

Ovo nije prvi pokušaj Egipta da ozeleni pustinju. Devedesetih godina pokrenut je projekt Toshka, tada predstavljen kao "projekt stoljeća", no rezultati su bili znatno skromniji od očekivanja.

Zbog toga dio stručnjaka upozorava da bi se sličan scenarij mogao ponoviti i s "Novim Nilom". Osim održivosti izvora vode, postavlja se i pitanje koje će se kulture uzgajati na novim površinama. Kritičari smatraju da bi prednost mogli dobiti izvozni proizvodi poput voća i povrća, dok bi proizvodnja pšenice, ključne za prehrambenu sigurnost zemlje, mogla ostati u drugom planu.