Dalmatinska janjetina postaje zaštićena delicija

U Hrvata je ljubitelja i poznavatelja dobre janjetine otprilike onoliko koliko i nogometnih selektora, a u Dalmaciji je znalaca dalmatinske janjetine otprilike onoliko koliko navijača NK Hajduk i KK Zadar zajedno. Praksa je pokazala da je stručnjaka puno manje, a da su prijevare sa svim vrstama mesa, pa i s janjećim, česte, bilo u mesnicama, bilo u restoranima. Kako se muljaža s pravom janjetinom ubuduće ne bi događala, taj će proizvod - meso mlade dalmatinske pramenke uzgojene na tradicionalan način, što znači prirodnom ispašom u dalmatinskom krajobrazu - do kraja godine biti i zakonom zaštićen, i to oznakom izvornosti proizvoda. Da bi prestala folklorna nadmetanja oko toga je li janjetina prava dalmatinska ili podmetnuta, potpast će pod Zakon o zaštićenim oznakama izvornosti, zaštićenim oznakama zemljopisnog podrijetla i zajamčeno tradicionalnim specijalitetima poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.

Riječ je o jednom od novih zakona koji se temelji na zakonskim dokumentima Europske unije koja je još 2007. krenula u zaštitu imena (na razini patenta), izvornosti, tradicijske vrijednosti, posebnosti načina proizvodnje i lokaliteta pojedinog proizvoda, ali i usluge. Sve do sada navedeno pokazuje koji je cilj i koliko je dug put do utvrđivanja posebnosti i izvornosti pojedinog proizvoda. Taj put, kao i štošta drugo, razlikuje ovaj EU način zaštite proizvoda od markice “Izvorno hrvatsko” Gospodarske komore ili “Hrvatski otočni proizvod” jer se temelji na stručnom radu koji zadire u samu osnovu načina i mjesta proizvodnje te posebnosti pojedinog proizvoda. Do sada su, a i ubuduće će, uspostavljanje zaštitnih markica inicirale udruge koje osnivaju proizvođači pojedinog proizvoda, a kojima je u interesu da se zaštite od “upada” nelojalne konkurencije s kvaziproizvodima.

Svi kriteriji

U slučaju dalmatinske janjetine kao primjera, na kojem već mjesecima rade Veleučilište “Marko Marulić” u Kninu i Sveučilište u Zadru, potrebni su pravi stručnjaci koji trebaju odrediti specifičnosti - okus, miris, teksturu, boju i drugo - prave ovdašnje janjetine da bi ona uopće bila zaštićena spomenutim Zakonom te da bi se zaštitila od zloporabe i narušavanja ugleda kao izvornog proizvoda, označena posebnom markicom jamčila prepoznatljivu kvalitetu, zatim dobila višu cijenu te tako povećala zaradu pravim uzgajivačima te pridonijela ruralnom razvoju, odnosno prepoznatljivosti i proizvoda i regije u kojoj se uzgaja. U našem slučaju to je dr. sc. prof. Marina Krvavica, prehrambeni tehnolog s kninskog Veleučišta.

Ona svoj rad na zaštiti izvornosti dalmatinske janjetine temelji na dugogodišnjem radu svog mentora prof. Bore Mioča sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta, koji upravo dovršava svoj znanstveni projekt “Mesne odlike hrvatskih pasmina ovaca”. Na temelju toga rada, prof. Krvavica sa svojim timom, u kojem je prof. Jozo Rogošić sa Zadarskog sveučilišta, labaratorijskim (i skupim) analizama, utvrđivanjem senorskih svojstava te drugim načinima utvrđuje specifičnosti dalmatinske janjetine.

"Hrvatska ne proizvodi velike količine janjećeg mesa, ali to nije nedostatak, nego prednost", kaže prof. Krvavica.

"Usvajajući europska pravila, štitimo prvenstveno kvalitetu, a kvantiteta i inače ruši kvalitetu. Dalmacija može uzgajati i više od 200.000 ovaca, koliko ih je sada, ali to nije primarno. Primarno je zadržati kvalitetu ovog posebnog proizvoda i postići mu dobru cijenu".

Autor: SD