Čuvanje tla za budućnost: Zašto poljoprivreda mora promijeniti pristup

U vremenu kada klimatske promjene sve snažnije utječu na poljoprivrednu proizvodnju, očuvanje tla i učinkovitije korištenje prirodnih resursa postaju jedni od ključnih izazova za budućnost agrara. Među pristupima koji se sve češće ističu kao mogući odgovor na te izazove posebno mjesto zauzima konzervacijska poljoprivreda - sustav proizvodnje koji mijenja način obrade tla, upravljanja biljnim ostacima i plodoreda.

Ipak, prelazak na ovakav način gospodarenja donosi i nove izazove. Jedan od najvećih odnosi se na promjene u sastavu i dinamici korovne flore. Upravo tom temom bavi se pregledni znanstveni članak "Dinamika korovne zajednice u konzervacijskoj poljoprivredi - mehanizmi i značaj" (Weed Community Dynamics Under Conservation Agriculture Practices - Mechanisms and Implication), objavljen u časopisu Poljoprivreda / Agriculture (Vol. 32, 2026.). Članak možete pročitati na stranici hrčak.srce.hr.

Rad predstavlja rezultat suradnje znanstvenika s Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Osijek (FAZOS): izv. prof. dr. sc. Bojana Brozović, prof. dr. sc. Irena Jug, prof. dr. sc. Danijel Jug, mag. ing. agr. Vedran Lederer, prof. dr. sc. Boris Đurđević, te mag. ing. agr. Iva Rojnica s Visokog gospodarskog učilišta u Križevcima.

Tri temelja konzervacijske poljoprivrede

Kako navode autori, konzervacijska poljoprivreda temelji se na tri osnovna načela: minimalnom narušavanju tla, odnosno smanjenoj obradi ili potpunom izostanku oranja (no-till), stalnoj pokrivenosti tla biljnim ostacima ili pokrovnim usjevima te raznolikom plodoredu.

Takav sustav donosi brojne prednosti. Poboljšava strukturu tla, povećava sposobnost zadržavanja vode, potiče biološku aktivnost i može pridonijeti skladištenju ugljika. Međutim, istovremeno mijenja uvjete u kojima se razvijaju korovi. Kod klasične obrade tla oranje ima važnu ulogu u mehaničkom suzbijanju korova jer sjeme premješta u dublje slojeve tla, gdje mnoge vrste gube sposobnost klijanja. U sustavima s manjim intenzitetom obrade ta se funkcija gubi, pa upravljanje korovima postaje složeniji zadatak koji zahtijeva kombinaciju različitih metoda.

Autori naglašavaju da konzervacijska poljoprivreda ne znači nužno manje korova, nego promjenu njihove strukture i ponašanja. Drugim riječima, mijenja se "bojište“ na kojem se poljoprivrednici bore protiv neželjene vegetacije.

Jedan od najzanimljivijih dijelova rada odnosi se na tzv. banku sjemena u tlu. Način obrade zemljišta izravno utječe na raspored sjemena korova po dubinskim slojevima. Kod konvencionalnog oranja sjeme se ravnomjerno raspoređuje kroz profil tla, često do dubine od oko 20 centimetara. Nasuprot tome, kod konzervacijske obrade većina sjemena ostaje koncentrirana u površinskom sloju tla, uglavnom do pet centimetara dubine.

Takvi uvjeti pogoduju određenim vrstama korova. Vrste s manjim sjemenom, poput oštrodlakog šćira (Amaranthus retroflexus) i bijele lobode (Chenopodium album), lakše klijaju jer se nalaze bliže površini i dostupnijoj svjetlosti. S druge strane, neke vrste s većim sjemenom, poput europskog mračnjaka (Abutilon theophrasti), češće se pojavljuju u sustavima gdje obrada tla iz dubljih slojeva ponovno iznosi sjeme prema površini.

Ove promjene pokazuju da način obrade tla ne utječe samo na fizikalna svojstva zemljišta, nego i dugoročno oblikuje sastav biljnih zajednica na poljima.

Biljni ostaci kao prirodno oružje protiv korova

Posebnu pažnju autori posvećuju ulozi biljnih ostataka koji ostaju na površini tla. Oni ne djeluju samo kao fizička prepreka koja smanjuje dostupnost svjetlosti i mijenja temperaturne uvjete za klijanje korova, nego mogu imati i kemijski učinak. Riječ je o procesu poznatom kao alelopatija - sposobnosti pojedinih biljaka da oslobađaju spojeve koji mogu usporiti ili spriječiti razvoj drugih biljnih vrsta.

U radu se navode brojni primjeri. Ječam može smanjiti razvoj običnog koštana, dok raž pokazuje sposobnost inhibicije rasta nekih korovnih vrsta poput šćira. Posebno zanimljivu ulogu imaju biljke iz porodice kupusnjača, poput uljne rotkve i bijele gorušice, čiji spojevi mogu imati snažno djelovanje na nicanje nekih problematičnih korova, među kojima je i ambrozija.

Takva saznanja otvaraju mogućnost većeg korištenja pokrovnih usjeva kao dijela integriranog sustava zaštite, a ne samo kao mjere za poboljšanje tla. Iako se velik dio spoznaja temelji na međunarodnim istraživanjima, autori posebno ističu važnost razumijevanja lokalnih uvjeta. Konzervacijska obrada u Hrvatskoj se postupno širi, ali još uvijek postoji potreba za dugoročnim istraživanjima koja će pokazati kako se različite korovne vrste ponašaju u domaćim agroekološkim uvjetima.

Puno mesa, malo mlijeka i velika bitka za police trgovina

Dosadašnja istraživanja pokazuju da smanjena obrada tla može pogodovati širenju nekih višegodišnjih korova. Među njima se posebno izdvajaju osjak (Cirsium arvense), slak (Convolvulus arvensis) i divlji sirak (Sorghum halepense).

Problem predstavljaju i tzv. samonikli usjevi odnosno "volonteri" - biljke koje potječu od prethodno uzgajane kulture, ali se u novom usjevu ponašaju poput korova. U sustavima bez intenzivne obrade tla njihova kontrola može biti zahtjevnija.

Znanost za otporniju poljoprivredu

Objava ovog rada dio je šireg znanstvenog napora usmjerenog prema razvoju održivijih proizvodnih sustava. Istraživanje je podržala Hrvatska zaklada za znanost (HRZZ) kroz projekt "Učinkovitost konzervacijske poljoprivrede u ublažavanju klimatskih promjena putem očuvanja tla i skladištenja ugljika - CAREsoil" (IP-2025-02-2870).

Cilj projekta je pronaći rješenja koja bi hrvatsku poljoprivredu učinila otpornijom na klimatske promjene, uz istovremeno očuvanje kvalitete tla kao jednog od najvažnijih proizvodnih resursa.

Autori zaključuju kako uspješna primjena konzervacijske poljoprivrede zahtijeva promjenu pristupa upravljanju korovima. Budućnost nije u oslanjanju na samo jednu metodu, nego u kombinaciji različitih mjera - pravilnom plodoredu, izboru odgovarajućih pokrovnih usjeva, praćenju korovne flore i odgovornoj primjeni herbicida s različitim mehanizmima djelovanja.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor