Černozem u rukama modernih kapitalista

Černozem (eng. black soil), se smatra najplodnijim tlom za uzgoj većine europskih poljoprivrednih kultura. Nastaje pod utjecajem kontinentalne i stepske klime. Takva tla se mogu pronaći na području kontinentalne Europe, Zapadne Rusije, te na području Sjeverne Amerike i Kanade. U Hrvatskoj se mogu pronaći u Slavoniji i Baranji. Najviše plodnog tla nalazi se u Ukrajini, čak 33% od ukupnog na svijetu. Ukrajina je imala 32 milijuna hektara crnog tla prije početka ratnih djelovanja u 2014. godini. Jedna zanimljiva priča je da su tijekom Drugog Svjetskog rata Nijemci primijetili bogatstvo koje pruža černozem u tada okupiranoj Ukrajini. Tijekom okupacije odvozili su vlakovima ukrajinsku crnicu u Njemačku.

Iako je ekonomija Ukrajine već dugi niz godina smještana na samom dnu ljestvice razvijenosti, agrobiznis je jedan od sektor koji pruža rast i privlači investicije.  Povoljan zemljopisni položaj Ukrajine, te posebno plodna zemljišta, agrarna infrastruktura i relativno jeftina radna snaga čine sektor poljoprivrede izuzetno konkurentnim. Mnogo je postignuto u zemlji tijekom proteklih nekoliko godina. Ukrajina nudi bogatstvo mogućnosti.

Struktura poljoprivrede u Ukrajini prema veličini gospodarstva se dijeli na velika gospodarstva s nekoliko tisuća pa do nekoliko stotina tisuća hektara zemljišta. Primjerice tipični agro-holding proizvodnju odvija na deset tisuća hektara. A nekoliko organizacija imaju i preko pola milijuna hektara zemljišta. S druge strane spektra postoje i mala tradicionalna gospodarstva s manje od 10 hektara. Dok velike poljoprivredne organizacije obraduju zemljišta najmodernijom tehnologijom, tradicionalna gospodarstva se nisu maknuli od tehnologije upotrebe konja i krava.

Na prvi pogled, moderna poljoprivreda Ukrajine izgleda impresivno za bivšu zemlju Sovjetskog Saveza. Reforma poljoprivrede u zemljama istočnog bloka se odnosila prije svega na kolektivizaciju.  Kolektivizacija je podrazumijevala velike reforme poljoprivrednog sektora u Sovjetskom Savezu. Počevši od 1927. godine, kolektivizacija je bila usmjerena na konsolidaciju pojedinačnih seljačkih posjeda i rada u „kolhoze“ odnosno kolektivne farme. Prosječna veličina kolhoza bila je oko tisuću i pol hektara. Uglavnom svako selo je imalo svoje oblik kolhoza. Kolhozi su trebali postati prekretnica u sovjetskoj socijalističkoj ideologiji: zajednice sretnih radnika koji zajedno rade u potpunom blaženstvu i skladu u korist cijele velike države. No, stvarnost je bila daleko od ideje. Kolektivizacija je omogućila državi da preuzme kontrolu nad poljoprivrednim sektorom.

Moratorij na prodaju zemljišta

Devedesetih godina, kada je Ukrajina stekla neovisnost, kolektivne farme se propadale kao kule od karata. Vise milijuna bivših zaposlenika u poljoprivrednom sektoru dobilo je udio ili tzv. "pai“ nad poljoprivrednim zemljištem. U prosjeku jedan udio iznosi 2 hektara. Neke obitelji posjeduju i po nekoliko udjela. Jednostavno rečeno za primjer, nakon raspada kolhoza od tisuću hektara, proizvodne površine su podijeljene na udjele po 2 hektara. Trenutno, mnogi vlasnici udjela nisu u mogućnosti održivo gospodariti sa zemljištem iz nekoliko razloga. Nestabilne političke i ekonomske situacije, zaostala tehnologija, nedovoljno znanja, te nedostatak potrebnog kapitala. Iz tog razloga vlasnici su primorani na iznajmljivanje zemljišta velikim organizacijama. Plaćanje rente je češće u kilogramima pšenice nego u novcu.

Moratorij zabranjuje prodavanje udjela poljoprivrednog zemljišta ili bilo koju promjenu namijene zemljišta. Također, zabranjuje dodavanje vrijednosti u temeljni kapital. S druge strane moratorijem je dozvoljeno iznajmljivanje udjela, razmjena udjela iste vrijednosti, te nasljeđivanje.

Otvoreno tržište zemljištem bi trebalo započeti 2019. godine. No, to ovisi o političkoj volji države. Velike korporacije već nekoliko godina akumuliraju kapital. Prognozira se da će u početku cijena zemljišta biti mala, no već u nekoliko mjeseci će se povećati za nekoliko puta. Vrijednost samog zemljišta će se odnositi na zakon ponude i potražnje.

Kapitalisti uzimaju zemljište

Većina plodnih hektara je pala u ruke velikih poljoprivrednih organizacija. U posljednjih nekoliko godina Ukrajina usprkos visokoj stopi korupcije postaje sve privlačnija za strane ulagače. Agrobiznis je vrlo značajan sektor za ekonomiju države. Iz tog razloga država na različite načine pokušava pomoći pri pronalaženju stranih investitora.

Zapadni kapitalisti u Ukrajini su prisutni već nekoliko godina. Uzimaju zemljište u najam, kupuju poljoprivredne objekte, ulažu u tehnologiju, u znanje... Povratak investicije uz pravilno gospodarenje je relativno brzo, jer ulazni troškovi uglavnom ne uzimaju značajan udio u proizvodnji. Modernim, zapadnim tehnologijama mnoga gospodarstva samo u nekoliko godina su povećala produktivnost proizvodnje za nekoliko puta u odnosu na tradicionalne proizvođače.

Velikim poljoprivrednim strojevima pomiču se granice poljoprivrede. Tijekom žetve na ukrajinskim poljima mogu se vidjeti flote najvećih kombajna, jedan iza drugog, koji zajedno kose preko 100 metara širine u jednom prolazu. Moderni kamioni odvoze tone i tone žita iz polja. Ogromni traktori po nekoliko stotina kilovata obrađuju zemljišta agregatima zahvata preko 12 metara. Pametna poljoprivreda (eng. Smart Agriculture) je jedan od najutjecajnijih trendova posljednjih godina na poljoprivrednu praksu, a očekuje se da će se godišnje povećati 10 do 15 posto godišnje. Takve tehnologije su uglavnom prihvaćene prvo kod stranih vlasnika agrarnih organizacija, a kasnije se prihvaćaju i kod domaćih gospodara.  

Sve to dovodi Ukrajinu do globalnog konkurenta u poljoprivrednom sektoru. Ukrajina je najveći proizvođač suncokreta na svijetu, najveći proizvođač suncokretovog ulja, treći izvoznik na svijetu jačmena, kukuruza i uljane repice. Prema statističkim podacima iz 2017. preko 3 milijuna poljoprivrednog zemljišta je kontrolirano pod palicom stranih vlasnika.