Centar za poljoprivredu, hranu i selo

Programom Vlade za ovaj mandat određeno je i osnivanje instituta za selo i seoski prostor radi istraživanja, analiza te stručne i znanstvene podloge za potrebe planiranja, provođenja i kontrole mjera poljoprivredne i ruralne politike, povećanja konkurentnosti domaće poljoprivrede te pregovora s Europskom unijom.

Stoga se zakonom, po uzoru na neke zemlje u Uniji, predlaže osnivanje Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo kao ustanove koja pokriva zadaće iz programa Vlade te istodobno obuhvaća dio postojećih ustanova, i to Zavod za voćarstvo, Zavod za tlo, Zavod za zaštitu bilja u poljoprivredi i šumarstvu, Hrvatski zavod za vinogradarstvo i vinarstvo i Stanicu za južne kulture.

Hrvatska poljoprivreda opterećena je teškim naslijeđem i promjenama koje su ograničenja u daljnjem razvitku, poput nepovoljne agrarne strukture, neadekvatne edukacije poljoprivrednika, ali i evidentne depopulacije seoskih prostora i nestanak zaselaka pa i čitavih sela. U gospodarskom smislu, glavni cilj je da poljoprivreda postane ekonomski zdravo, perspektivno zanimanje i centralna gospodarska aktivnost ruralnih prostora. Poljoprivreda treba biti ne samo izvor zaposlenosti poljoprivrednika i njihovih obitelji, već i izvor mnogih malih i većih prerađivačkih djelatnosti u seoskom prostoru. Ona je izvor i proizvodnog i uslužnog zanatstva, turizma stvarajući vrlo raznoliku proizvodnu strukturu. Predstojeće kratko razdoblje pridruživanja Hrvatske i ulazak u EU zahtijeva, kad su u pitanju poljoprivreda i selo, posebna istraživanja i znanja i vrlo promptno djelovanje u razvojnom smislu, a jednako tako i u drukčijim uvjetima nakon pridruživanja Uniji.

Rasprave o selu, ruralnom prostoru, uglavnom se kod nas povezuju samo s poljoprivredom, iako na selu živi pola milijuna ljudi. Ubuduće će se smanjivati udio poljoprivrede u ukupnim aktivnostima u ruralnim prostorima, jer agrar ne može sam oživjeti zapuštena ruralna područja. U Hrvatskoj prevladavaju dva pristupa u kojem smjeru treba razvijati poljoprivredu uključujući i ruralni razvoj. Prema prvom, do sada dominantnom, poljoprivreda mora biti vrlo intenzivna, efikasna i produktivna, odnosno globalno konkurentna, a glavni cilj je dobit, odnosno profit.

U drugom pristupu dominira »seljačka poljoprivreda«, koja se zasniva na stvaranju dodatne vrijednosti i života u skladu s prirodom. Poljoprivredom se rješava seljačko pitanje, čuva tradicijski način življenja, ali i jamči puna zaposlenost, dostojan život svih u ruralnom prostoru bez obzira na zanimanje i posao kojim se bave, socijalna sigurnost, očuvanje i nastanjenost prostora, te zaštita okoliša. Ona je nezamjenjiv proizvođač hrane. No, budući da je dio poljoprivrede, posebno ratarstvo, sezonskog karaktera, ima i praznog hoda, što se tiče laboratorijske opreme i stručnih kadrova u instutima koji ih opslužuju te bi se mogli koristiti i u druge svrhe. Za osnivanje centra sa sjedištem u Zagrebu u državnom proračunu za ovu godinu osigurano je dva milijuna kuna.

Prilika za spas najnerazvijenijih ruralnih krajeva

Hrvatska je predominantno ruralna zemlja, ali i neujednačeno razvijena. No, kako se težište europske zajedničke agrarne politike, koja čini 50 posto proračuna Unije, premješta s poljoprivrede na strukturalne politike ruralnog razvoja, to bi mogla biti prilika za spas hrvatskog sela. Stoga ovo istraživačko područje treba izučavati glavne socijalne i ekonomske trendove u ruralnim područjima, utvrditi čimbenike ruralne diferencijacije i regionalizacije, osobito za najmanje razvijena ruralna područja koja sve teže drže korak s razvijenim krajevima zemlje.