Pokrenuo općinsku poljoprivrednu zadrugu koja je zaposlila 250 ljudi, a onda su došli izbori

Moderni oblik poljoprivrednih udruživanja počinje u 19. stoljeću u Engleskoj, kada se se seljaci i radnici počinju udruživati kako bi zajednički kupovali opremu i prodavali proizvode po boljim uvjetima. Prve zadruge nastaju kao odgovor na siromaštvo i ovisnost o posrednicima, a najpoznatiji rani primjer je zadruga Rochdale iz 1844. godine koja uvodi pravila demokratskog upravljanja. Brzo je postala uzor drugim sličnim inicijativama jer je pokazala da se zajedničkim radom može ostvariti stabilniji i pravedniji pristup tržištu.

Do 1900. godine više od 1.400 udruženja diljem Britanije slijedilo je njihov model, koji je utjecao na kasniji razvoj potrošačkih, poljoprivrednih i financijskih zadruga diljem svijeta. Sustav isplate dividendi članovima prema korištenju usluga i demokratsko upravljanje postali su temeljni principi kooperativne ekonomije.

Velike zadruge i kolektivne farme

U Njemačkoj se u 19. stoljeću razvijaju važni kooperativni sustavi koje vode Friedrich Wilhelm Raiffeisen i Hermann Schulze-Delitzsch. Raiffeisen se fokusira na ruralne kreditne zadruge koje pomažu seljacima u financiranju proizvodnje, a Hermann Schulze-Delitzsch razvija gradske zadruge koje pomažu manjim obrtnicima i proizvođačima. Ovi modeli postaju temelj razvoja zadruga diljem Europe.

Tijekom 20. stoljeća u socijalističkim državama dolazi do kolektivizacije, gdje država organizira velike zadruge i kolektivne farme. Taj sustav često ukida dobrovoljnost i uvodi državnu kontrolu proizvodnje. Iako je u nekim slučajevima povećao proizvodnju, često je bio neefikasan zbog slabije motivacije pojedinaca.

Krajem prošlog tisućljeća ponovno se vraćaju "u modu" dobrovoljne i tržišno orijentirane kooperative. Danas one funkcioniraju kao moderni poslovni sustavi koji pomažu poljoprivrednicima u zajedničkoj proizvodnji i prodaji.

Zašto se u Hrvatskoj ne znamo udružiti i gdje zapravo pucaju naši dogovori?

Među najvećim poljoprivrednim zadrugama danas ističu se Dairy Farmers of America, Amul i Arla Foods, koje okupljaju milijune farmera i imaju ključnu ulogu u globalnoj proizvodnji mlijeka i mliječnih proizvoda.

U srcu istočne Turske

Fatih Mehmet Maçoğlu prvi je gradonačelnik u Turskoj koji je izabran iz komunističke partije. On je gradonačelnik Ovacika u pokrajini Tunceli, malog kurdsko-alevitskog grada s oko tri tisuće stanovnika, u srcu istočne Turske. Iako je ostatku svijeta uglavnom nepoznat, riječ je o području u kojem se "njeguju kulturne i humanističke vrijednosti" te zajednički rad i gdje se proizvodnja i obrazovanje odvijaju s gotovo nikakvim budžetom.

Naime, nakon što je izabran za gradonačelnika, Maçoğlu je javni prijevoz je učinio besplatnim, a 2017. godine pokrenuo je općinsku poljoprivrednu zadrugu koja je proizvodila slanutak, grah i med te je zaposlila 250 ljudi.

Dokumentarni film "Ovacik" (2019.) tursko-francuske redateljice Ayşegül Selenga Taşkent donosi intiman pogled na jednu malu općinu na istoku Turske koja je ušla u fokus zbog svog eksperimenta s lokalnom ekonomijom i zajedničkom poljoprivredom. Film prati svakodnevni život mještana i napore Maçoğlua da ojača održivo gospodarstvo kroz promicanje zajedničke, kooperativne poljoprivrede.

Redateljica u filmu koristi gotovo potpuno observacijski stil snimanja, bez dodatne naracije ili intervjua koji objašnjavaju kontekst cijele ideje, čime smo prepušteni da sami promatramo svakodnevni život stanovnika, njihove sastanke, rad na poljima i rasprave o zajedničkom upravljanju resursima.

Stvara se najveća mljekarska zadruga u Europi

Redateljica ne idealizira zajednicu, već prikazuje i izazove s kojima se model suočava - od administrativnih prepreka do političkih pritisaka i ograničenih resursa. Upravo ta ravnoteža između ideala i stvarnosti daje filmu težinu i vjerodostojnost.

Ništa bez politike

Dvije godine nakon premijere filma, Maçoğlu je izgubio izbore. Tijekom njegova mandata sustav se razvijao kroz općinsku proizvodnju i kooperativu koja je prodavala proizvode i financirala društvene projekte. Danas se ta praksa i dalje djelomično nastavlja kroz lokalne proizvođače i Ovacik brend, ali nije više jednako centralizirana kao prije.

Ovo je emisija o vrtlarstvu: Poznati glumac vodi zabavan i poučan serijal za djecu i početnike

Film se može gledati i kao studija o mogućnosti drugačijeg načina života u kojem se poljoprivreda, politika i zajedništvo isprepliću u pokušaju stvaranja samoodržive i pravednije zajednice. Ovo je zapravo priča o ideji da se mali ruralni prostori mogu pretvoriti u modele društvene i ekonomske promjene - bez velikih budžeta, ali s jakim zajedništvom i političkom voljom.