Možda je sazrelo vrijeme da na udruživanje gledamo kao na horizontalnu mjeru, i nagrađujemo svaki, i najmanji napredak skupnog djelovanja?
"Mi Hrvati podcjenjujemo procese udruživanja", rekao mi je jedan odvjetnik obrazlažući tezu vlastitim iskustvom kreiranja opsežnog ugovora, kojim su se mali trgovci odlučili zajednički nastupiti na tržištu, prvo u nabavi, a kasnije i u promociji, djelujući kroz zajednički brend.
"Najveća je greška što mislimo da se moramo svi odmah složiti u svemu. To je najveća zabluda i najčešći kamen spoticanja", rekao je iskusni pravnik.
"Ako imamo 10 tema na stolu o kojima želimo razgovarati i naći konsenzus, mi zapnemo na trećoj, tu često priča staje", objašnjava i dodaje da pristup treba biti optimističniji.
Dogovorili smo sve dvije stvari, a ostale ćemo kasnije, kad stvorimo uvjete, dok napravimo bolji prijedlog. Ponekad je potrebno vrijeme, drugi put izmjena okolnosti, dobro dođe i više razumijevanja ili pak drugačijeg pogleda na istu temu.
Dogovor treba izbrusiti, da bi se napravio iskorak.
Ugovor o kojem je govorio ovaj stručnjak za trgovačko pravo se skicirao, pisao, razrađivao godinama. Da bi se potom usuglasio i koristio, pa kasnije i nadopunjavao, nadograđivao. Brend koji se danas nalazi ispred tog ugovora poznat je širokoj javnosti, i nije pao s neba. Rezultat je truda i rada, dogovaranja, procesa koji traje dva desetljeća.
A taj proces nije poželjno podrazumijevati.
Dojam je da su Hrvati načelno previše skloni adhoc dogovorima, koji funkcioniraju sve dok ih netko ne izigra. S druge strane, zapadnjaci ulažu bitno više vremena u dijalog i stvaranje čvrstog okvira suradnje, ugovora, pa tek onda kreću u realizaciju.
Znamo da u našim orbitalama postoji otpor prema udruživanju. Razlozi su duboki i slojeviti, od povijesnog naslijeđa do psiholoških barijera.
Kolektivna sjećanja na prisilno udruživanje u poljoprivredne zadruge tijekom bivšeg sustava pretvorila su se u današnji skepticizam, svojevrsnu društvenu traumu. Mnogi udruživanje ne vide kao poželjan poslovni model, već kao relikt neželjene prošlosti koji ugrožava privatno vlasništvo.
Naše društvo pati i od kroničnog nedostatka povjerenja u druge ljude i institucije. Naime, jedno istraživanje kazuje da je Hrvatska među državama s najnižom razinom međusobnog povjerenja u Europskoj uniji. Tek 14% ispitanika iz Lijepe naše misli da se ljudima može vjerovati, dok je taj isti pokazatelj u Danskoj 74%, a Kini 63%!?
Gledajući u te parametre nije iznenađujuće da je koncept stimulacije proizvođačkih organizacija kod nas dao skromne rezultate. Da bi na koncu intervencija Potpora za uspostavu i rad proizvođačkih organizacija bila ugašena, kao da nam udruživanje nije potrebno, dok agrar istovremeno vapi za njima.
A zašto je uspjeh izostao?
Jesmo li iluzorno očekivali da se naši proizvođači o svemu dogovore prije nego krenu u zajednički nastup. Postoji li nužan faktor povjerenja?
Možda je sazrelo vrijeme da na udruživanje gledamo kao na horizontalnu mjeru, i nagrađujemo svaki, i najmanji napredak skupnog djelovanja?
Baš kao kod djeteta u vrtićkoj dobi, ‘bravo’ za svaki iskorak. Dok ne izgradi samopouzdanje i samo krene dalje.
Tagovi
Autor
Damir Senjan
prije 3 mjeseca
mali poljoprivrednik Udruživanje je u početku malo škakljivo, ali kad se uhodaš tada ide. Ali u danešnjim vremenima nede to nikako i sam si opisao daljnji tijek cijele slike.
mali poljoprivrednik
prije 3 mjeseca
Logično je da društvo koje je prožeto kriminalom i korupcijom nema povjerenja u nikoga.Osim toga svako udruživanje iziskuje i određene osobne investicije,a seljak nema više nikakvih zaliha i mogućnosti investiranja.Naša poljoprivreda je na izdisaju.
Damir Senjan
prije 3 mjeseca
Đuro nisam ni mislio na diletanta, već po nekima odavde koji pišu kometare ali sam kojim slučajem za taj prijedlog pitao i Niku čovjeka koji obilazi Opg-eove, sakuplja teliče, i pomaže koliko najviše može, čak i više od toga. Ako me Đuro razumiješ mi trebamo svoga ministra a ne neloga iz nečijega šešira.
Đuro Japaric
prije 3 mjeseca
Damire i ostali , ministar ne može biti DILETANT ! RH ima VIŠE članka Ustava za DRUGAČIJA rješenja ! Danas sam poslao dijelu medija , g . Stapiću za DANH će isto biti poslano , biti će poslano i ekipi iz HPK , danas sam se čuo sa 2 člana Skupštine ! NEMA POTREBE da ostanemo bez 200 000 ha i POTICAJA ! VIŠE nas NEĆE MALTRETIRATI i ponižavati sa POTVRDAMA ZA OBRADU DRŽAVNE ZEMLJE NA 1 godinu ! NARAVNO , za ovo se MORA UDRUŽITI dio ODGOVORNIH državljana RH , a SABOR će morati POSTATI HRVATSKI , ILI GA TREBA SRAVNITI SA ZEMLJOM !
Damir Senjan
prije 3 mjeseca
Đuro jesi li za to da Poljoprivrednik ima svog nezavisnoga ministra poljoprivrede. Znači nemože biti stranački, več za to mjesto ga izravno predlaže selo i bira selo.
Đuro Japaric
prije 3 mjeseca
Ja sam predložio Ustavnom sudu da ukine stavak 12 iz članka 4 Pravilnika ministra poljoprivrede , Nakon šetnje , po sudovima , katastru , javnim bilježnicima , AGENCIJI , > pametan < ministar ide sa NOVIM rješenjem , da zemlja može ostati u ARKOD ali bez prava na poticaje ! MOŽEMO LI SE UDRUŽITI DA TO RUŠIMO , da TRAŽITE Izmjenu članka 210 i 6 PLAGIRANOG Beogradskog Zakona o nasljeđivanju 2003 , da se OSTAVINSKI POSTUPCI MORAJU pokrenuti u roku 6 mjeseci da ZEMLJA ide na ŽIVE ili LOKALNE vlasti , pa TADA pokušamo SKLAPATI ugovore za preko 200 000 ha !
Đuro Japaric
prije 3 mjeseca
Imate model udruživanja u takozvanom Hrvatskom saboru , ima ih 151 , mora ih se UDRUŽITI 76 i onda oni biraju predsjednika vlade > najmoćnijeg > u ovoj kvazi državici koji onda predlaže ministre ! I tako UDRUŽENI uništavaju nas i ponižavaju !