Irena Borovina osnovala je u Brezovici zadrugu Zelenica sa željom da oživi tu ruralnu sredinu u koju se posljednjih godina doseljavaju obitelji iz Zagreba.
Velika kreativka i aktivistica Irena Borovina inspiracija je mnogima koji žele neku promjenu u zajednici, ali ne znaju kako je provesti. Tako je prije više od deset godina u sklopu udruge Vestigium dovela tržnicu u gradsku četvrt Vrbani i stvorila prostor gdje danas dolaze ljudi različite dobi kako bi sudjelovali na radionicama, razmijenili odjeću, educirali se i zabavljali.
Prije dvije godine preseljenjem u Brezovicu odlučila je pokrenuti zadrugu Zelenica, jedan stari, pomalo zaboravljeni vid udruženja kojemu je cilj oživjeti, ovoga puta, ruralnu sredinu u blizini Zagreba.
"Udruzi Vestigium je trebalo neko vrijeme da zaživi, htjeli smo dovesti OPG-ove u kvart, dati priliku ljudima da prodaju svoje voće, povrće i prerađevine mladim obiteljima koje se žele hraniti zdravo i kupovati od dobavljača koje poznaju. Trebalo nam je sedam godina da ishodimo dozvolu od Grada, da se štandovi smiju postaviti ispred prostora“, prisjeća se Irena trenutaka koje dobro pamte i svi koji bi subotom skočili do Vestigiuma i u skučenom prostoru kupovali povrće za tjedan koji slijedi.
Tada i danas, OPG-ovi koji ondje dolaze proizvode hranu na ekološki način i donose samo sezonsko voće i povrće. Tu nije stalo bavljenje uzgojem hrane, u Vestigiumu su tijekom godina bile i radionice urbanog vrtlarenja, kompostiranja, skupljanja sjemenja, svega onog što je potrebno urbanom vrtlaru početniku. Svo to znanje Irena je prenijela i u Brezovicu u kojoj vidi razne potencijale za promjenu na bolje.
“Ovdje me zna zaboljeti kad vidim da se pune kante za kompost koji onda ide u Zagreb, a zapravo živimo u ruralnom području i svi bi ovdje trebali kompostirati. Ali, polako se i to mijenja, na Vrtovima breza, gdje Zagrepčani dolaze vrtlariti, sad imaju kompostere što je odlična promjena“, spominje Irena.
Nameće se pitanje zašto i u Brezovici nije osnovala udrugu, nego se odlučila za jednu zadrugu.
"U Hrvatskoj postoji Zelena energetska zadruga ZEZ, Humana nova iz Čakovca, Brlog je zadružna pivovara, ima ih još. One su nekada bile najvažnija udruženja, jer su služile da se zajedno nabavljaju strojevi, da se otkupljuju proizvodi zadrugara, a ono što je razlikuje od dioničkog društva jest da 30 ili 35 posto prihoda mora ostati u Zadruzi i time se dalje ostvaruju ciljevi“, objašnjava Irena koja je Zadruzi osigurala lijep prostor u svojoj obiteljskoj kući, a krajem studenog tu smo se našli kako bismo pogledali projekciju filma "Voda je ljubav“.
Ideja Zelenice ja da okuplja OPG-ove, kreativce i edukatore, da u mjesto koje nema nikakve događaje i zapravo živi nekim uspavanim životom donese razne aktivnosti koje će povezati zajednicu. S vremenom je ideja i unutar Zelenice prodavati proizvode zadrugara, ali to znači i zapošljavanje barem jedne osobe. Kako je Brezovica posljednjih godina postala mjesto doseljavanja mladih urbanih obitelji u želji da pobjegnu od gradskog stresa, prilika je to za više aktivnosti unutar zadruge.
Na projekciju je tako došla i Bruna Devald koja se s obitelji doselila prije nekoliko godina i aktivna je članica. Ljeti je i sama organizirala jednu akciju inspirirana Ireninim poduzetničkim duhom.
"Pročitala sam da su u Bugarskoj u jednom mjestu na cestu postavili dugački niz stolova kako bi privukli stanovnike da se druže. To me oduševilo pa sam pozvala ljude na FB grupi Brezovice i napravili smo istu stvar. Bilo je odlično, ljudi su donijeli kolače, čaj, kavu, gomila djece se igrala i svi smo se bolje upoznali“, priča Bruna dok pokazuje fotografije s tog susjedskog okupljanja.
Stvaranje zajednice u vremenu kad se uz užurbani ritam i duge radne sate, druženje, zapravo, premjestilo na društvene mreže nije jednostavan zadatak. Na selu se to možda najviše osjeti, pričaju Ankica i Josip Pribanić, bračni par umirovljenika koji su u Brezovici oduvijek i žale za vremenima kad su svi bili povezani i prisutni jedni za druge. I sami su nekada imali kokoši, ovce i krave, ali kako mladi ne žele nastaviti tu tradiciju morali su sve prodati. Nekad je svaka kuća imala kokoši i jaja, sad ih imaju rijetki, štoviše, na placu u Brezovici postoji samo jedan štand sa svježim jajima.
Najteže je, kaže Irena, aktivirati ljude, jer sve što želiš nakon posla i razgovora koji se obavljaju na putu prema kući, jesu mir i tišina. Dokaz je tome i mali odaziv na projekciju filma koji priča zanimljivu priču o tome kako se i u gotovo pustinjske krajeve može unijeti život pravilnim načinima zadržavanja i usmjeravanja vode. Irena je film donijela kao uspomenu s putovanja u Portugal gdje je sudjelovala u projektu Re-rural koji se bavio temom oživljavanja ruralnih sredina.
Predavanja su se održavala u jednom portugalskom selu koje broji 3.000 stanovnika i gdje su zadruge zapravo centar zbivanja, a ne relikt prošlosti. U kafićima i restoranima koristi se samo lokalno proizvedena hrana, a ono što nemaju u blizini, uzimaju isključivo od portugalskih proizvođača. Na taj način i novac ostaje u Portugalu, a ne odlazi nekoj drugog zemlji.
"Portugalskim zadrugarima je normalno prodavati viškove sa svojih vrtova ili svoj proizvod zamijeniti za nešto što im treba, od zadruge svi imaju korist i stalno imaju zajedničke aktivnosti, tako se i zajedno bore protiv klimatskih promjena“, dočarava Irena tu idiličnu portugalsku stvarnost koja se čini godinama dalekom od hrvatske. Sreća je, međutim, što ona nije netko tko lako odustaje i što godine iskustva u vođenju uspješne udruge kakva je Vestigium, stoje iza nje.
Fotoprilog
Tagovi
Autorica
Đuro Japaric
prije 5 dana
Ja pomislio da ćemo se pobuniti protiv prevelikih plaća i penzija političara ? Pomislih da ćemo se pobuniti protiv poskupljenja gnojiva , goriva , Više [+]
