Filozofija bez oranja: Jedno od najutjecajnijih djela o održivoj poljoprivredi 20. stoljeća

Dolazak Amerikanaca na obale Japana sredinom 19. stoljeća označio je kraj dugog razdoblja izolacije poznatog kao sakoku. Dva stoljeća Japan je doslovno bio otok na koji stranci nisu smjeli kročiti, osim vrlo ograničenih trgovinskih kontakata s Nizozemcima i Kinezima preko luke Dejima u Nagasakiju. Ili s kojega njegovi stanovnici nisu smjeli otići.

Odnosilo se to i duhovno i fizički. Odlazak u inozemstvo bio je gotovo zabranjen, a zatvorenost je imala i religioznu komponentu, zabrana kršćanstva i kontrola stranih utjecaja sprječavala je širenje vjerskih ideja. I samim time eventualno preispitivanje vlasti.

Nisu prihvaćane nove ideje, filozofije, religije, sve dok američki komodor Matthew Perry nije 1853. godine stigao s flotom poznatom kao "Crni brodovi" kako bi prisilio Japan na otvaranje svojih luka za međunarodnu trgovinu.

Filozofija bez oranja

Uslijedili su brojni "nejednaki ugovori“ koji su Japanu nametnuli privilegiranu trgovinu sa strancima. Ovi ugovori izazvali su osjećaj nacionalnog poniženja i sramote, što se u japanskoj kulturi opisuje konceptom haji. O tome piše, između ostalog, i Richard Firth-Godbehere u knjizi "Ljudska povijest emocija“. Deset godina kasnije ukinut je feudalni sustav, industrijalizacija je bila prisilna i brza, a Japan se vrlo brzo počeo pretvarati u modernu industrijsku naciju.

Dakle, u samo nekoliko desetljeća, Japan je iz "meditativne" feudalne države, koja se održavala na strogoj tradiciji, prisilno pretvorio u nešto sasvim drugo. Dugo su u Zemlji izlazećeg sunca živjeli osamljeno, prema vlastitim načelima života i učenja, oslanjajući se na prirodu, na posve drugačiji način od ostatka civilizacije.

Stoga ni ne čudi da je japanski poljoprivrednik Masanobu Fukuoka napisao jedno od najutjecajnijih djela o održivoj i prirodnoj poljoprivredi 20. stoljeća. Objavljena 1975. godine, "Revolucija jedne slamke "(The One-Straw Revolution), koju je 20 godina kasnije kod nas izdalo Prirodoslovno društvo Ljekovita biljka, Zagreb, knjiga predstavlja autorovu filozofiju minimalne intervencije u uzgoju hrane, poznatu i kao "filozofija bez oranja“ ili "do-nothing farming“.

"Nikad ne možemo znati odgovore na velika životna pitanja. Rodili smo se i živimo da bismo se neporedno suočili s realnošču življenja", piše na početku Fukuokine knjige.

Ovaj znanstvenik, poljoprivrednik i filozof, u svojem najpoznatijem djelu kombinira praktična iskustva, filozofske refleksije i etičke principe, stvarajući rad koji je istovremeno praktičan vodič i duboko promišljeno djelo o odnosu čovjeka i prirode.

Temeljni princip njegove prirodne poljoprivrede jest povratak osnovnim, prirodnim ciklusima tla, biljaka i životinja, uz minimalnu ljudsku intervenciju. Nešto što su njegovi preci samo stoljeće ranije svakodnevno prakticirali.

Fukuoka je kritizirao modernu industrijsku poljoprivredu, koja se oslanja na obradu tla, umjetna gnojiva, pesticide i složene strojeve, jer takve metode, po njemu, narušavaju ravnotežu ekosustava i iscrpljuju tlo.

Dalmatinska ampelografija: Povijest, sorte i kulturna baština jadranskog vinogorja

Svoj pristup razvijao je na svom malom poljoprivrednom gospodarstvu u gradu Iyo na otoku Shikoku. Njegova metoda uključuje kombinaciju riže, ječma i drugih biljaka koje se prirodno miješaju u polju, stvarajući samoodržive sustave koji zahtijevaju minimalnu ljudsku intervenciju. On je koristio pokrovne biljke i stabla kako bi poboljšao tlo, zadržao vlagu i smanjio eroziju.

Stvaranje održivih farmi

Fukuokina filozofija inspirirala je pokrete organske i permakulturne poljoprivrede diljem svijeta. Njegova metoda pokazuje da je moguće proizvesti hranu u skladu s prirodnim ciklusima, uz očuvanje zdravlja tla, bioraznolikosti i okoliša. Svoja iskustva, otkrića i ideje on je razradio i razvio u drugim knjigama, ukupno 7 naslova, od kojih treba posebno istaknuti The Natural Way of Farming iz 1985. godine.

Mnogi moderni praktičari regenerativng agrara navode upravo njegove radove kao ključnu inspiraciju za smanjenje kemijskih inputa, povećanje otpornosti ekosustava i stvaranje održivih farmi.

Revolucija jedne slamke predstavljala je inovaciju u pristupu poljoprivredi jer je postavljala pitanje same suštine ljudskog odnosa prema hrani i okolišu. Ona pokazuje i dokazuje kako čovjek ne mora dominirati prirodom da bi bio produktivan. Naprotiv, suradnja i poštovanje prema prirodnim zakonima donosi dugoročnije i održivije rezultate.