• Prirodni uzgoj
  • 03.02.2019. 18:00
  • Obihiro

Ne okopavaj, ne rasipaj stajnjak - pusti prirodu da sama odradi posao

Yabuta farma nedaleko od Obihira jedna je od rijetkih u Japanu gdje se povrće uzgaja na prirodni način (Natural farming). Njen vlasnik čak je bio u Fukušimi nakon incidenta s nuklearkom kako bi pomogao Vladi Japana da oporavi zemljište. Ključ je u zemljišnim mikroroganizmima i prepuštanju posla – prirodi.

Foto: Bojan Kecman
  • 6.439
  • 1.402
  • 2

Svašta čovjek može vidjeti u Japanu. Kada su mi organizatori rekli da će nas voditi na farmu u kojoj se povrće uzgaja na prirodne načine ("Natural farming") bio sam sretan kao malo dijete. To mi je ujedno jedna od životnih želja - pronaći što više mogućnosti za eliminiranje kemijskih sredstava iz poljoprivredne proizvodnje.

Istina da je napolju debeli minus, da je prethodnu večer padao snijeg i da puše jak vjetar ali, kad nešto žarko želiš vidjeti, nema nesavladive prepreke.

Već na prvi pogled vlasnik farme Hideyuki Yabuta odaje utisak ozbiljnog farmera posvećenog svom radu. Yabuta ima 62 godine, sve na farmi radi sam, a izgleda, barem desetak godina mlađe. "To što ne izgledam još mlađe dugujem ekološkoj poljoprivredi. Na kraju svakog dana jedva sam stajao na nogama jer sam bio vrlo umoran od cjelodnevnog okopavanja korova. Razmišljao sam što učiniti jer više nisam fizički mogao izdržati rad u vrtu", kaže Yabuta.

Ne radi ništa da bi dobio maksimum

Onda mu je u ruke došla knjiga čuvenog  japanskog zemljoradnika i filozofa Masanobu Fukuoke (1913.-2008.) koji je bio poznat po svojoj prirodnoj zemljoradnji i ozelenjivanju iskorištenog i pustinjskog zemljišta, što je opisao u knjizi "Revolucija jedne slamke".

Povrće je i u plastenicima i pod tunelima

Poanta te knjige je da se u poljoprivredi gotovo ništa ne radi tj. da se ne koriste pesticidi, bilo kakva obradu zemljišta, kompost, mineralno ili stajsko gnojivo. Yabuta se već 13 godina bavi uzgojem povrća na prirodni način ili popularno "Natural farming".

"Sad imam vremena i zaista uživam jer i tijekom sezone 80% radnog vremena volontiram tako što pomažem farmerima koji se također žele baviti prirodnim uzgojem biljaka. Čak sam išao i u Fukušimu, nakon incidenta s nuklearkom, gdje sam uspio gotovo posve smanjiti razinu radioaktivnosti u zemljištu", naglašava Hideyoki.

Mikroorganizmi su ključ

Sigurno se pitate kako je to moguće? Nakon malo dužeg ispitivanja, prevođenja, došli smo do rješenja - mikroorganizama. Yabuta uzima uzorke zemljišta s rižinih polja na višim nadmorskim visinama na kojima se ne koristi kemija ili odlazi na planine gdje uzima vulkanske stijene. Zatim, sve to zajedno ili pojedinačno, stavlja u vodu i ostavlja neko vrijeme na suncu. Tu vodu koristi za prskanje zemljišta prije sjetve ili sadnje, a sjeme povrća, prije sjetve, uvalja u glinu. Drugi način je da od rižine ljuske pravi brašno, u koje dodaje malo vode s mikroorganizmima, što također ostavlja jedno vrijeme na suncu.

Tvrdi da nema napada biljnih bolesti i insekata i da voda ( 0.5 litara gore navedene tekućinei na 20 litara vode ) daje snagu biljkama da se izbore sa štetnicima. Trenutno koristi tekućinu na bazi kukuruza kojom tvrdi da može u potpunosti spriječiti štete od izmrzavanja tijekom cvjetanja biljaka. Nešto slično vidio sam u jednom kratkom dokumentarcu o Akinori Kimari, čuvenom proizvođaču eko jabuka koji, kao zaštitu od Venturije inequalis, koristi samo ocat od riže ili kukuruza.

"Natural farming" je posebna filozofija koja ustvari potiče prirodu da sama odradi posao. Metodama Masanobu Fukuoke i našeg domaćina Yabute kod mnogih farmera povećani su prinosi. Npr. Yabuta tvrdi da se prinosi riže mogu povećati sa 600 kilograma, u konvencionalnom načinu uzgoja, na 900 kilograma u prirodnom načinu.

Bolest je rezultat uzroka

Japanci su poznati kao nacija s dugim životnim vijekom. Muškarci žive u prosjeku 80,8, a žene 86,8 godina. Po dugovječnom stanovništvu posebice je poznat otok Okinava. Yabuta, kao i ostali sljedbenici Masanobu Fukuoke, vjeruju da život ne smije odstupiti od prirode.

Čak sam išao i u Fukušimu, nakon incidenta s nuklearkom, gdje sam uspio gotovo posve smanjiti razinu radioaktivnosti u zemljištu.

"Ljudi, naročito mladi, odvikli su se od prirode i zato obolijevaju. Kada se ne bi kupovala prerađena hrana, aditivi, umjetna gnojiva, pesticidi i slično došlo bi do zaustavljanja ekonomskog rasta. A ipak sve to uzrok je bolesti koje pogađaju današnje ljude. Sve bolesti rezultat su njihovog uzroka. Drevni ljudi nikada nisu patili od bolesti jer su živjeli u potpunom skladu sa prirodom", kaže Yabuta.

Čudno zvuči, ali prirodni uzgoj je isplativ

Yatuba na 3.2 hektara uzgaja 50 vrsta povrća, kukuruz, pšenicu, ljekovito bilje. Od ukupne površine samo 0.1 ha je pod plastenicima. Proizvodi i rasad i sokove od povrća. Pošto je u Obihiru zima i njive su prekrivene snijegom nismo mogli vidjeti kako izgleda prirodni način uzgoja pa nas je domaćin odveo u jedan od plastenika u koji je posijao špinat i japanski mustard špinat (komatsuna).  Usput je puhao jak vjetar koji ledi krv u žilama. Povrće je u tunelima zbog izuzetno niskih noćnih temperatura koje su u siječnju i veljači na sjeveru Japana dvadesetak stupnjeva ispod nule. Ako sam dobro razaznao korove, riječ je o pirici i rožcu. Hideyuki tvrdi da ne smetaju biljkama i da oni ustvari svojim korijenovim sustavom omogućavaju rahlost i povoljan vodno-zračni režim u zemljištu.

"Dok sam rasipao stajnjak korovi su rasli kao ludi. Kad sam prešao na prirodni uzgoj rastu do visine koju sada vidite. Jedino što sam radio je da sam prije sjetve poprskao zemlju mikroorganizmima iz zemljišta koje sam uzeo sa rižinih polja. Iz ovog plastenika imam po četiri berbe špinata i mustarda, ukupno, oko 800 kilograma u sezoni. Cijena jedne vezice koja se u supermarketima prodaje od 130 do 150 jena, kod mene je 80 jena. Kada pored posađene rajčice na svaki slobodan dio zemljišta posijem po koji bosiljak, mladi luk, mrkvu i kupus, prinos na 1.000 stabljika mi je šest puta veći u odnosu na prinose u konvencionalnoj poljoprivredi. I ovaj način uzgoja mi je osnovni izvor prihoda", tvrdi Yabuta.

Suživot povrća i korova

Naš domaćin obožava i da u jednu rupu stavi sjemenku kukuruza, graha i tikvice, kao što rade u Južnoj Americi. Cilj mu je da što više farmera u Japanu prijeđe na njegov način uzgoja. Posjeduje certifikat da je ekološkii proizvođač, ali za "Natural farming" način proizvodnje certifikata nema jer Vlada još nije donijela propise iz ovog sektora

Nije lako biti seljak u Japanu

U Japanu je teško da se, netko tko nije dijete seljaka, bavi poljoprivredom, ali je Vlada Japana nedavno pokrenula program osposobljavanja stanovništva koje se želi baviti poljoprivredom i tako umanjiti činjenicu da Japan, vlastitom proizvodnjom, zadovoljava svega 36% potreba stanovništva.

U vezi s tim, Yabuta se zanimaoi za stanje u našim državama, a u delegaciji koja ga je posjetila, bilo nas je skoro sa svih kontinenata. Nisam znao što mu reći. Tako smo bogata zemlja s prirodnim resursima, a uvozimo hranu iz inozemstva i uništavamo domaću proizvodnju. Nešto sam promrmljao, imamo dovoljno luka, jabuka, mlijeka... valjda, taman da ništa ne zapamti. Zašto da mu upitnici vise nad glavom i da se čudi da je nešto tako moguće kada je u Japanu, na prvom mjestu domaći poljoprivrednik i domaća proizvodnja?

Opet je zapuhao jak sjeverac, bilo je vrijeme da se ide natrag u toplu sobu. Usput sam, po tko zna koji put, razmišljao o tome što nas sprječava da radimo isto što rade Japanci pa i Amerikanci, Izraelci, Nijemci i ostali? Odgovor, naravno, znam.


Tagovi

Natural farming Hideyuki Yabuta Masanobu Fukuoka Revolucija jedne slamke Akinori Kimari Mikroorganizmi Mustard špinat Fukušima


Autor

Bojan Kecman

Bojan Kecman

Dipl.inž. poljoprivrede Bojan Kecman specijaliziran je za integralnu i ekološku proizvodnju i zaštitu voća i povrća. Također se bavi voćarstvom, uzgaja kruške, šljive i crveni ribizl.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi