Uzorni pčelari OPG Kurić vrcali i u lošoj godini

Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Pčelarstvo Ivanke i Mije Kurića iz Prvče, prigradskog naselja Nove Gradiške, jedno je od uzornih u tom dijelu zapadne Slavonije.

Tim slatkim poslom počeli su se baviti 2002. godine sa tri roja pčela koje im je darovao rođak, kupili su još tri, a danas pčelare sa oko 250 košnica, sele na razne pčelinje paše i proizvode sortne medove, cvjetni prah, propolis.

"U doticaj sa pčelarstvom došao sam u najranijoj mladosti u rodnom selu Bijeloj Stijeni, brdskom selu uz cestu Okučani - Lipik gdje se djed Filip Šimić naveliko bavio pčelarstvom. Držao je oko 200 košnica upravo na ovom mjestu gdje mi sada imamo jedan od stacionarnih pčelinjaka. On je u to vrijeme bio poznati pčelar, izvrstan poznavatelj medonosnog bilja ovog dijela Hrvatske, pisao je i članke i knjige o pčelarstvu, jedno vrijeme bio je i direktor Pčelarske centrale u Zagrebu.

Tako sam se, sticajem okolnosti, od ranog djetinjstva družio sa djedom Filipom i njegovim pčelama i upijao prva znanja. Još kao dječak otklapao sam okvire pune meda, sudjelovao u poslovima vrcanja i rado lizao slatki med. Malo sam se tada čudio kako se djed ne boji pčela, radio je oko njih bez opreme gol do pasa. Sada i sam doživim da me ponekad na dan ubodu i deseci tih vrijednih kukaca, ali na to smo već naviknuli", kaže Mijo, umirovljeni branitelj.

Vidjeli šansu u selećem pčelarstvu

Ivanka i Mijo, članovi novogradiške Pčelarske udruge "Nektar", postupno su širili i modernizirali svoje pčelarstvo, nabavljali opremu i ozbiljno se posvetili tom poslu, nastavljajući obiteljsku tradiciju. Sada imaju dva stacionarna pčelinjaka, spomenuti u Bijeloj Stijeni i drugi u posavskom selu Pivare, na području općine Stara Gradiška, uz šumu u neposrednoj blizini rijeke Save.

Kažu, pčelama pokrivaju i brdo i nizinu. U povoljnim godinama oba područja obiluju dobrim pčelinjim pašama. No, Kurići se nisu time zadovoljili. Kada se već bave pčelarstvom htjeli su više i bolje. Šansu su vidjeli u selećem pčelarstvu. Prije osam godina nabavili su dvije pčelarske prikolice za traktore i s 80 košnica počeli su seliti na paše u krugu tridesetak kilometara, čime su povećali proizvodnju po košnici.

"Prošle godine u proljeće nabavili smo i dva pčelarska kontejnera na kojima imamo 96 košnica, a onda smo, da ne plaćamo troškove prijevoza, nabavili i kamion jastučar pogodan za seljenje, odnosno prijevoz kontejnera. Imamo i svu drugu opremu potrebnu za vrcanje i pakiranje meda i topljenje saća. Sada smo kada smo dobro razvili naše pčelarstvo, imamo jako puno posla, ali ne posustajemo", kažu naši domaćini.

A da posla imaju i u ovim zimskim danima uvjerili smo se kada smo dolazili kod njih, pred dvorišnom zgradom bilo je puno okvira.

Suncokret dao oko 20 kg meda po košnici

"Moramo pripremiti oko tisuću i pol okvira: sastaviti ih, uvući žice u njih, staviti satne osnove, pripremiti nastavke i podnice. Starije okvire moramo iskuhati u kaustičnoj sodi da spriječimo razvoj nekih pčelinjih bolesti. Topimo i vosak koji šaljemo Repiću u Koprivnicu u zamjenu za satne osnove. Osim toga u ovo zimsko vrijeme odlazimo i na tržnice i sajmove, tako da u pčelarstvu i sada imamo puno posla", kaže Mijo dodajući da se žele dobro pripremiti za ovogodišnju sezonu. Nada se da će biti bolja nego prošle godine koju mnogi pčelari procjenjuju kao jednu od težih, neki je čak smatraju katastrofalnom, jer je kasni proljetni mraz uništio glavne proljetne paše.

Nasreću, Kurići su, upravo zahvaljujući svom načinu pčelarenja i velikoj brizi za pčelinje zajednice, ipak zadovoljni onim što su ostvarili u tako nepovoljnoj godini.

"Nas je spasilo seljenje, jer ove godine stradali su bagrem i amorfa, a to su većini pčelara jedne od glavnih pčelinjih paša, pa su pčelari sa stacionarnim pčelinjacima ostali bez unosa meda. Budući da selimo, na repici smo imali oko desetak kilograma meda po košnici. Selili smo i na bagrem gdje nije stradao i tu smo dobili oko 7 kilograma po košnici, a bilo je nešto i meda od amorfe.

Selili smo i na suncokret u Vukovarsko-srijemskoj županiji, gdje smo po košnici dobili blizu 20 kilograma, a onda smo se vratili u Posavinu gdje su solidno medili šuma i metvica, tako da nam se taj veliki trud oko seljenja isplatio, izvukao nas je, u prosjeku vrcali smo oko 40 kilograma meda po košnici", zadovoljan je Mijo.

Bez ljubavi prema pčelama nema ni uspjeha

Iako je trenutačno zaposlena, Mijina supruga Ivanka i sada je velika potpora u obiteljskom gospodarstvu. "Kada se suprug počeo baviti pčelarstvom svi smo uz njega radili.

Otpočetka pomagala su nam i djeca, pomažu i sada: kćeri Mia i Andrea, sin Hrvoje i zet Boris. Ponekad, kada imamo puno posla u pomoć nam priskaču i njihovi prijatelji. Zavolili smo s vremenom taj posao. Sada kad imamo puno pčelinjih zajednica puno je tu i posla. Budući da sam u radnom odnosu, pomažem koliko mogu. Sada tijekom zime stavljam satne osnove, bojam nastavka i slično. Najteži dio posla je oko selidbe. Čovjek zaista mora voljeti ovaj posao i raditi ga s puno ljubavi. Ako toga nema, ljudi odustaju, osobito ako naiđu loše godine, poput prošle", kaže Ivanka.

Budući da sele na najvažnije kontinentalne pčelinje paše Kurići proizvode i prodaju razne sortne kvalitetne medove: od uljane repice, bagrema, amorfe, cvjetni med, suncokretov med i medljiku. Kupcima nude i pelud, propolis, imunomed, kombinacija meda, propolisa i peluda.

Sa prodajom, kažu, nemaju većih problema. Dio plasiraju na veliko poznatim otkupljivačima Medofloru i PIP-u, a dio prodaju na kućnom pragu u Prvči, na novogradiškoj tržnici gdje imaju stalne kupce i na sajmovima.

Prodaju i rojeve i pčelinje zajednice

Ovaj OPG dio prihoda ostvaruje i prodajom rojeva, ali i pčela na okvirima, pčelinjih zajednice i nukleusa. "Pripremimo oko 250 košnica i onda pedesetak društava u proljeće prodajemo, po želji kupaca u okirima i nastavcima. U proljeće smanjimo broj društava, što nam olakšava selidbu sa ukupno 170 košnica koje treba pregledavati, raditi oko njih i držati ih pod kontrolom. Osim toga, važan je i taj financijski dio. Prodajom u proljeće dobijemo dio novca jer pčelinje zajednice isporučujemo već početkom travnja. I za tu vrstu prodaje imamo stalne kupce".

Od problema Mijo ističe prevelik uvoz meda sumnjive kvakvoće iz Kine, Argentine i drugih država koji se ruši cijenu domaćim medovima. Smatra da bi pčelari trebali i dalje dobivati nekakav poticaj, barem 50 kuna po pčelinjoj zajednici kako je to bilo prije otprilike 5 godina, jer bi i to malo financijski pomoglo pčelarima. Nažalost, onima koji ne vode dovoljno računa o preventivnom cijepljenju protiv varoe, veliku štetu u pčelinjacima čini taj najveći neprijatelj pčela.

Uz želju da ova im ova godina bude još bolja od prošle, da dobro zamede bagrem i ostale pčelinje paše, Kurići vjeruju da će im uz ozbiljan i veliki rad, upornost i puno ljubavi prema pčelama i sezona biti medna.