U potrazi za najboljom pašom: Josip Rukavina pčele vodi od mora do Gorskog kotara

Pčelarstvo je u obitelji Rukavina tradicija - time su se bavili Josipov djed i otac. Iako je on u mladosti, kako sam kaže, bio tek "potrčko"" i nije odmah pokazivao značajniji interes, nakon nekoliko desetljeća pauze odlučio je krenuti stopama predaka. Danas u poslu istinski uživa, a rezultat tog užitka i truda raznovrsna je ponuda meda.

Tajna bogate ponude OPG-a Rukavina leži u mobilnosti. Stacioniran je u Driveniku (zaleđe Crikvenice), dok dio košnica ima u Čavlima gdje živi. Životinje seli ovisno o cvatnji biljaka.

Za najboljom pašom

Prati provjerene rute: na kadulju ide duž Staze valova, na kesten sve do Osojnika, a u potrazi za cijenjenim medunom zaputi se duboko u Gorski kotar. Međutim, priroda se mijenja, a s njom i pravila pčelarenja.

"Prvi dio sezone počeo je odlično, sve je išlo kako treba. No onda su stigle ekstremne vrućine. Već mjesec i pol dana ne lovimo pašu nego radimo isključivo na održavanju vitalnosti. Zapravo, sada spašavamo sljedeću sezonu", pojašnjava Rukavina.

Za laike pčelarska sezona završava vrcanjem meda. Za proizvođače, nova sezona počinje upravo u kolovozu.

"Kako životinje odnjegujemo sada, takav ćemo prinos imati iduće godine. Može kapati s drveća, ali ako nema tko skupiti med, ako nema snage i vojske u košnici, ništa od toga", slikovit je Rukavina.

Tihomir Šarar: Predviđamo jako lošu sezonu, bit ćemo sretni ako pčele prežive zimu

Ovaj period je zbog dugotrajne suše i nedostatka prirodnog peluda u ljetnim mjesecima kritičan, govori, matice masovno prestaju sa zalijeganjem i smanjuju leglo na minimum. Ako pčele uđu u zimu oslabljene, s niskim imunitetom, u proljeće neće imati tko odgojiti nove generacije koje donose med.

Zato on svoje zajednice u rujnu i listopadu intenzivno štiti od nametnika (prije svega varoe) te ih prihranjuje posebnim sirupom od peluda, meda i šećera. Time imitira prirodni unos cilj čega je podići vitalnost zajednice.

Sinergija poljoprivrede i turizma

Dok vagi na pčelinjaku trenutačno nedostaje unos od vrijeska koji zbog suše ne medi dovoljno - iako ima nešto malo peluda - nadu polaže u jednu žilavu biljku. U rujnu i listopadu cvate bršljan te zadnjih nekoliko godina nudi med koji prije nije bilo moguće prikupiti.

Izazov je pripremiti dovoljno jaka društva koja u to doba godine umjesto odlaska u zimski san mogu prikupiti ovaj kasni dar prirode.

Rukavina uspješno pronalazi kanale do kupaca koji znaju prepoznati kvalitetu. Unatrag godinu-dvije, pokrenuo je plodonosnu suradnju s Udrugom privatnih turističkih iznajmljivača Kraljevice (UPTIK).

Ova se sinergija pokazala kao pun pogodak i na nedavno održanom drugom izdanju Sajma OPG-ova u Starom gradu Zrinskih u Kraljevici u organizaciji UPTIK-a te uz podršku Grada i Turističke zajednice. Sajam je okupio lokalne proizvođače i goste iz Dalmacije, ponudivši posjetiteljima autohtone okuse, mirise i rukotvorine.

"Turističku ponudu moramo obogatiti, ne možemo gostima nuditi samo sunce i more. UPTIK ovime podiže nivo cjelokupne destinacije. Priča se lijepo zavrtjela i daje rezultate - to je turizam koji ima smisla i u kojem svi dobivaju", ističe.

Apel protiv patvorina

Najveća prijetnja domaćim proizvođačima ipak ne dolazi iz prirode, već s polica trgovačkih lanaca. Naš sugovornik glasno upozorava na gorući problem hrvatskog i europskog pčelarstva - patvoreni med.

"Ključni problem je što država dozvoljava uvoz proizvoda koji se prodaju u trgovačkim centrima po cijenama po kojima pravi med nema nikakve šanse biti proizveden. Na tome se mora hitno poraditi na državnoj razini. Ono što je med neka se ponosno tako i naziva, ali ono što nije – neka se ne kiti tim imenom jer je to obično smeće“, oštar je Rukavina.

Kroz trud, edukaciju i povezivanje s lokalnom zajednicom, pčelari poput njega dokazuju da se autentični okusi mogu sačuvati - pod uvjetom da životinjama pružimo ruku kada im je najteže, a kupcima ponudimo isključivo čistu i nepatvorenu prirodu u staklenki.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor