Tihomir Šarar: Predviđamo jako lošu sezonu, bit ćemo sretni ako pčele prežive zimu

"Sezona je jako loša zbog vrućina. Bilo je dobro do polovice lipnja, zatim je krenula suša i sve je stalo - pčele se skrivaju u košnicama iako su smještene u šumi na brdu gdje je ipak nešto hladnije. Da su blizu kuće, bilo bi još gore”, opisuju Tihomir i Mara Šarar dodajući kako predviđaju jako lošu sezonu i da im je ovo škola za iduću godinu. Bit će sretni, kažu, ako pčele prežive zimu: med su izvadili, nešto je ostalo, ali to su već pojele. Sad će već trebati prihrana.

"U jesen ne polažemo previše nade, možda bude bršljan i vrijesak. Ako bude vrijesak, bit će dobro jer ćemo ga ostaviti pčelama za hranu. No ako bude bršljan, on baš i nije dobar za zimu jer brzo kristalizira i pčele ga ne mogu konzumirati. Vidjet ćemo”, zamišljeno zaključuju.

Šarare smo sreli na manifestaciji ”Dani smokav” kod Hotela Balatura u Triblju, naselju u zaleđu Crikvenice.

Duga tradicija pčelarenja

Tradicija bavljenja pčelarstvom u Tihomirovoj obitelji postoji minimalno 160 godina, vjerojatno i više, govore supružnici iz sela Miroši kraj Grižana. Krenuli su sa samo dvije košnice, no polako su rasli do stotinjak, a danas imaju između 50 i 60 društava. Tihomir se pčelarstvom bavi od djetinjstva da bi kasnije nastavio sa suprugom, no jedna nezgoda prije više godina dovela je cijeli posao u pitanje. Naime, u požaru im izgorjela gotovo sva oprema.

Otkrivaju kako su u svom posjedu imali unikatnu ručno rađenu vrcaljku iz 1925. godine bez koje su tada ostali. Prežaliti ne mogu niti ručno rađene satne osnove iz tih davnih vremena koje su doživjele istu sudbinu. Dodatna zanimljivost je da imaju med iz 1978. godine koji je još uvijek jestiv. Izgubio je određena svojstva, promijenio boju, ali tko god ga je probao, nitko nije komentirao da je pokvaren.

Dotakli smo se pitanja vrućina na što Tihomir odgovara da su promjene očite.

"Nekada nismo koristili nikakve lijekove, sada bez tretiranja u pravom trenutku - ostaješ bez pčela. Problem je što se u vrijeme velikih vrućina ne smije tretirati pa nikako nije dobro. A varoa radi svoje”, naglašava.

Dodaje kako pokraj varoe ima još nepoznatih bolesti.

"Ako ih se ne tretira ujesen, razbole se i u proljeće ih nema. Liječenjem se veliki dio varoe uništi, nikada sasvim, ali ipak u velikom dijelu. Osim toga, ako se pčele previše hrane sad kad ne proizvode med, stvaraju se još veća pčelinja legla što nosi nove probleme. Forsiranje hranjenja u periodu kad nema paše nije prirodno. Ma nikako ne valja”, nadovezuje se supruga Mara.

Teško na zelenu granu

Tihomir ističe da se vremena mijenjaju i da iskustva iz prethodnih godina više nisu uvijek primjenjiva. Zbog toga je, kaže, potrebno stalno pratiti situaciju, razmjenjivati iskustva s drugim pčelarima i pratiti stručnu literaturu.

"Vremenske prilike su nepredvidive, promjene su očite i one sa sobom nose nove uvjete. Sve se mijenja i moramo se prilagođavati; svi imaju iste probleme, svi lutaju. Niti jednom poljoprivredniku nije lako proizvoditi u ovim uvjetima, a svi već strahujemo od sljedeće godine koja bi trebala biti još toplija”, napominje.

Kažu i kako redovno imaju incidente s medvjedima, čini im se da ih je prilikom posljednjeg bilo više od jednog. Srušili su ogradu i ušli, ostavili su za sobom tri košnice ”počupane odozdo”. Prvi put im se to dogodilo u šumi, kod kuće je bilo već više takvih slučajeva. Prije nekoliko godina su ostali bez šest košnica iako je pčelinjak ograđen električnim pastirom.

Medvjedi se inače u zaleđu Crikvenice svakodnevno viđeni gosti. Tako je nedavno njihova susjeda slikala medvjedicu s tri mladunca tik iza kuće. Daleko veći problem ljudima na ovom području ipak stvaraju divlje svinje koje se u vrijeme suše stalno spuštaju do kuća i ničeg se ne bolje.

Invazija divljih svinja na urbana područja Primorsko-goranske županije

Pitamo ih za iskustva od prošle godine, na što odgovaraju da je 2025. bila odlična.

"Možda seleći pčelari i ove godine imaju dosta meda. Mi sada idemo u šumu na jedno mjesto s jednim kontejnerom, nekada smo išli kamionom, ali morali smo smanjiti. No imamo još nešto zajednica u blizini kuće”, otkrivaju.

Kupci prepoznaju kvalitetu

Kupcima nude kadulju za koju je ova godina bila "jako jako loša", ističu. Tu su još lipa i medun. Kako sad imaju stacionirane košnice u šumi, pčele idu na biljke koje su u cvatu u okolici u određeno vrijeme. U krugu samo kilometar-dva je velika biljna raznolikost - kako se mijenja vegetacija, tako pčele stvaraju određenu vrstu meda. Prodaju i druge proizvode: propolis, pelud, kombinaciju propolisa i peluda, vosak, likere, medicu i ostalo.

Očito je kako njihov stil i tempo života nije klasičan umirovljenički, nemirnog su duha koji ih tjera da neprestano nešto rade. I kada pomisle usporiti, kupci ih od toga odvrate. Šararima je kvaliteta na prvom mjestu - što je u košnici to završi u tegli. I tako je od prvoga dana. Naravno da svaka godina po kvaliteti nije ista, ali kupci znaju da dobiju najbolje što je u danom trenutku moguće.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor