Suzbijanje varooze nakon mednih paša - nemojte propustiti najvažniju stavku

Završetkom glavnih mednih paša za pčelare ne dolazi i kraj sezone, već početak možda i najvažnijeg posla - suzbijanja opasnog nametnika varoe (Varroa destructor). Pravovremena i pravilna provedba ljetnog tretmana ključna je za opstanak životinjskih zajednica tijekom zime i njihov dobar start u proljeće.

I pčelari i stručnjaci se slažu da je idealno razdoblje za prvi ljetni tretman varooze odmah nakon završetka glavnih paša i posljednjeg vrcanja meda. Prema preporukama, to je obično od sredine srpnja do kraja kolovoza, ovisno o geografskom području i vrsti paše.

Razlog leži u ciklusu razmnožavanja varoe i razvoju legla u košnici. Nakon paše prisutno je manje poklopljenog legla, što čini tretman učinkovitijim jer se varoa tada više zadržava na odraslim jedinkama. Osim toga, upravo se u to vrijeme razvijaju "zimske pčele” koje će nositi teret preživljavanja hladnih mjeseci. Ako se one razviju zaražene, zajednica će oslabiti ili uginuti tijekom zime. Tretiranje odmah nakon vrcanja osigurava da mlade jedinke rastu zdrave i snažne.

Kako odabrati pravi tretman?

Pčelarima su na raspolaganju različite metode, a odabir ovisi o temperaturi, jačini zajednice i osobnim preferencijama. Suzbijanje se dijeli na biološke (mehaničke) i kemijske postupke, a svi tretmani moraju se provoditi isključivo registriranim veterinarsko-medicinskim proizvodima (VMP) i prema uputama proizvođača - pazite i na rok upotrebe nekog sredstva.

Ova skupina tretmana sve je popularnija zbog ekološke prihvatljivosti i neškodljivosti za ljude, uz napomenu da se ne smiju koristiti za vrijeme paše kako ne bi onečistili med:

• Timol (npr. Apiguard, Apilife Var) prirodni je pripravak iz timijana koji isparavanjem djeluje na varoe. Preporučuje se primjena na temperaturama od 20 do 25°C. Ispod 15°C mu opada učinkovitost, a iznad 30°C može biti toksičan za pčele. Timol se može primijeniti u obliku gel pločica ili na nosačima, a tretman se obično ponavlja svakih 7 dana kroz 4 tjedna.
• Mravlja kiselina je učinkovita na temperaturama od 5 do 30°C. Primjenjuje se putem plastičnih isparivača koji se fiksiraju za okvir. Nakon vrcanja, dnevno treba isparavati 15-20 ml kiseline tijekom pet dana kod "šok terapije" ili koristite li blažu otopinu tada ide dugotrajan tretman da zaokruži ciklus leglo - mlada pčela.
• Oksalna kiselina (Api-Bioxal) idealna je za zimski tretman kada nema legla, iako postoje i ljetne formulacije poput VarroMed-a koje kombiniraju oksalnu i mravlju kiselinu.

Kada su invazije velike ili prirodne metode nisu dovoljne, proizvođači se okreću tretmanima na bazi amitraza (Apivar), flumetrina ili kumafosa. Ovi pripravci su vrlo učinkoviti, ali ih treba koristiti odgovorno i mijenjati aktivne tvari svake godine kako bi se spriječilo stvaranje rezistencije varoe.

Istodobno liječiti sve pčelinjake

Jedna od najvažnijih, a često zanemarenih stavki jest istodobno liječenje svih pčelinjaka na određenom području. Ako samo dio pčelara tretira svoje košnice, tretirani pčelinjak vrlo brzo može biti ponovno invadiran varoom iz susjednih, netretiranih košnica.

Vrcanje, rojenje, ventilacija - evo što sve treba raditi na pčelinjaku u lipnju

Stoga stručne službe i udruge preporučuju organizaciju sastanaka proizvođača s istog područja kako bi se dogovorili točni termini tretmana, uz uključivanje veterinarske službe koja može savjetovati i pratiti ispravnost provedbe.

Kako znati je li tretman potreban?

Prije samog tretmana, pčelar bi trebao procijeniti razinu zaraženosti. Najčešće metode su:

• Praćenje prirodnog pada na podnici - brojanje uginulih varoa na dnu košnice kroz 7 dana. Ako se u svibnju ili lipnju uoči više od 5 varoa dnevno, potrebna je hitna zaštita nakon vrcanja.
• Otklapanje trutovskog legla - ako je više od 25% trutovskih stanica invadirano, tretman je neophodan.
• Posipanje šećerom u prahu - uzorak pčela se protrese sa šećerom, a broj otpalih grinja na bijelom papiru govori o stupnju zaraze.

Ljetno suzbijanje varoe nije samo tehnički postupak, već strateška mjera koja osigurava opstanak pčelinjaka. Pravovremenim djelovanjem odmah nakon zadnjeg vrcanja, odabirom odgovarajućeg sredstva i koordinacijom sa susjednim pčelarima, moguće je proizvesti zdrave zimske pčele i osigurati dobru početnu osnovu za proljetne paše. Kako ističu stručnjaci, pčelinja zajednica može podnijeti određeni broj varoa, ali cilj je spriječiti broj od 3000 jedinki koji predstavlja točku pucanja i ugrozu za opstanak košnice.