Propolis je mješavina biljnih produkata koje pčele sintetiziraju u jedan novi proizvod. Koje su prednosti propolisa, kako ga dobiti, a kako ga koristiti?
Propolis je mješavina voska i biljnih smola i drugih tvari koje proizvode biljke, a koje pčele sintetiziraju u jedan novi proizvod kojim se one brane protiv svih bolesti pa čak i štetnika.
Ime potječe od dvije grčke riječi PRO (ispred) i POLIS (grad). Ovo bi značilo da je propolis zaštitna tvar koja čuva pčele od vanjskog utjecaja. Boja propolisa varira pa on može biti zelen, zeleno-smeđi, a nekada i tamno smeđe (kavene) boje.
Pčelama je to jedini antiseptik kojim se bore protiv svih uzročnika bolesti. Propolis pčele najčešće koriste u jesen kako bi učvrstile ramove i zatvorile sve pukotine koje mogu dovesti do eventualnog hlađenja klubeta. Također, kada su štetnici koji su ušli u košnicu preveliki da bi ih pčele nakon neutraliziranja izbacile van, pristupa se takozvanom "mumificiranju" leševa tih uljeza propolisom. Propolisom ga jednostavno oblijepe. Tako pčelari nerjetko mogu naći u svojim košnicama mumificirane leševe miševa, stršljena i drugih štetočina. Propolisom se i dezinficira svaka stanica na saću bez obzira na to sprema li se za leglo ili za prihvat nektara i polenovog praha.
Propolis boji pčelinje saće, povećava mu čvrstoću i otpornost na visoke temperature. Mješavina propolisa i voska je postojanija od čistog voska, budući da je temperatura topljenja propolisa za 42°C veća od temperature topljenja voska, odnosno propolis se topi pri temperaturi od 105°C. Pčele sakupljaju sastojke propolisa "sirovine" u podne, odnosno u najtoplijem periodu dana. Onda tu sirovinu, poznatiju pod nazivom "kamed" pakiraju u vrećice za polen i prenose do košnice. Tamo ga druge pčele rastapaju i razvlače u dugačke niti.
Postoje dvije osnovne metode dobivanja propolisa: skidanje grebanjem (struganjem) sa zidova košnice i upotrebom posebnih mrežica.
Kod struganja propolis se skida sa svih drvenih površina, pri čemu se vodi računa da ne dođe do skidanja boje i drugih nečistoća. Najveći problem kod upotrebe ove metode je taj što i pri najvećoj pažnji, dolazi do prljanja propolisa sitnim drvenim iverjem. Pri tome ova metoda zahtijeva puno truda i vremena pa samim time nije ekonomski isplativa.
Zbog toga se sve više pčelara opredjeljuje za mrežice. Ove mrežice (ili rešetke) se mogu nabaviti u svakoj bolje opremljenoj pčelarskoj radnji, a neki pčelari ih prave sami. Bitno je da ove rešetke budu fleksibilne. Ova metoda funkcionira na osnovnom principu pčela da zatvaraju sve manje šupljine u košnici. Ako je mrežica napravljena od proreda širine manje od 3-4 mm, a mrežica se stavlja na vrh nastavaka, pčele će zatvoriti prorede propolisom. Ukoliko su proredi širi, pčele će koristiti vosak. Kada su proredi popunjeni propolisom, mrežica se skida, stavlja u zamrzivač, a zatim se tako zaleđen skida sa mrežice. Ukoliko se propolis čuva u izvornom obliku, treba ga zaštititi od voskovog moljca.
Za upotrebu (i prodaju) se obično koristi ekstrakt propolisa. Da bi se napravio ekstrakt potrebno je 20 grama propolisa koji se stavi u zamrzivač nekoliko sati, a zatim se samelje u mlinu za kavu i potopi u 80 ml etil-alkohola (96%). Tri dana i tri noći se ekstrahira uz povremeno mućkanje, a zatim se procijedi kroz gazu.
Farmakološka ispitivanja djelovanja propolisa su pokazala da on ima baktericidno, bakteriostatičko, antivirusno, fungicidno, antitoksično, stimulirajuće i lokalno antiseptičko djelovanje. Dokazano je da propolis uništava bacile tuberkuloze, liječi gljivične infekcije noktiju, kao i stafilokokne infekcije. Propolis je jedini prirodni antibiotik na koji bakterije ne razvijaju otpornost.
Propolis se u api-terapiji koristi za saniranje svih kožnih oboljenja, od gljivica, šuge, bradavica, šuljeva, dezinfekciju usne šupljine, sanaciju paradontoze, prehlade, gastrititsa i čira na želucu.
Gusti sadržaj se može upotrebiti za kožna oboljenja ili saniranje opekotina od meduza, a ekstrakt se upotrebljava na sljedeći način: prvog tjedna tri puta na dan po pet kapi, u slučaju alergije odmah prekinuti. Drugog tjedna tri puta na dan po 10 kapi, trećeg tjedna puta na dan 15 kapi, a četvrtog tri puta dnevno 20 kapi. Nakon toga napraviti pauzu onoliko dugo koliko je trajao tretman i eventualno zatim započeti novi tretman, mada rijetko kada ima potrebe za time.
Foto: cylonphoto/bogstockphoto.com
Tagovi
Autor