Priča pčelara Josipa Đurana

Na ovogodišnjoj analizi i ocjenjivanju medova pčelara okupljenih u Međimurskoj udruzi pčelara Agacija, među tridesetak uzoraka pretežito bagremova meda, najvišom je ocjenom ocijenjen med Josipa Đurana iz Selnice.

Josip Đuran nije profesionalni pčelar! On je profesijom krojač, no to mu je, čini se, i osnovna prednost u bavljenju pčelarstvom. Pčelari su, baš većina, vrlo smireni ljudi, kao zarobljeni reom, marljivošću i organizacijom koju pokazuju njihove pčele, a krojačka pedantnost, točnost, strpljivost izvanredno se mogu koristiti u pčelarenju.

Na brijegu pod šumom

Na gruntištu J. Đurana u Selnici (adresa je Kamenica 16) uz prelijepu, do zadnjeg detalja uređenu obiteljsku kuću i okoliš, stotinjak metara uz brijeg, zaklonjen šumom od sjeverozapadnih vjetrova i studeni, Đuranov je pčelinjak.
Josip ga s ponosom pokazuje i opisuje:
- Imam pedesetak košnica, ali proizvodno aktivnih nije više od četrdeset. Sedam godina pčelarim. Došao sam na onaj rub između profesije i hobija, ali već sam odlučio: neću se baviti profesionalno pčelarstvom, ja sam krojač i volim i taj posao, a pčelarstvo nek ostane hobi i moja ljubav za slobodno vrijeme. Koristan meni i mojoj obitelji, kao i svima onima koji uživaju plodove rada mojih pčela.

Nisam se pred sedam godina ni počeo baviti pčelarstvom s velikim ambicijama. Onda je to, osim toga, bilo baš na primitivnoj razini. Pčelari nisu imali ni svojih etiketa, nije trebalo deklarirati proizvod, analizom meda kakvu radimo danas nitko se zapravo nije ni bavio...

Kvaliteta je važna

- Čim se ukazala ta mogućnost, ja sam odmah krenuo s davanjem meda na nalizu. Oduvijek vjerujem da se stručnom analizom koju provodi ovlašteni institut Agronomskog fakulteta u Zagrebu u prvom redu štiti interes nas pčelara, stvaraju preduvjeti da se kvalitetni zdravi, izvorni proizvodi izidgnu iznad patvorina koje se pojavljuju na tržištu i preduvjeti da konzumeti meda prepoznaju što je to istinska kvaliteta.

Meni je u prvom redu stalo do kvalitete. Svatko može doći do velikih količina, do nekakve masovne proizvodnje, to je samo pitanje brojki. No, ja sam već četiri puta na ocjenjivanjima imao zlato za bagremov med i mislim da je to najbolja potvrda da se trudim u prvom redu imati kvalitetan proizvod.

Zapravo ne znam je li možda i moj med od kostanja zlatni ili možda jesenski, proljetni... Problem je u tome što se ne isplati podnositi trošak analize za svaki med, za male količine.

Med je brala i suša

- Osim toga, zna se dogoditi - kao što nam se dogodilo ove godine - da jesenski prinos moramo ostaviti u košnici, pčelama za preživljavanje, za održavanje zajednice... Suša je ubrala najviše uroda - kako nama s našom stokom sitnog zuba, tako i svim drugima koji su u svojoj djelatnosti vezani uz ćudi prirode. Kad je riječ o prinosu meda, mene je spasio bagrem - ako na stvari gledamo trgovački.

Kako ja na stvari ne gledam trgovački, sam sam sa sobom raščistio: povećavati broj košnica neću, držat ću se kvalitete koju imam, bolje je imati manje, ali vrhunskog proizvoda. Meda o kojem se priča, koji je toliko dobar da flašica može biti poseban poklon...

Imamo sve, ali papiri...

- Uz med imam, kao i većina pčelara, i sve drugo što nam daju pčele... Imam i propolis, cvjetni prah, matičnu mliječ, odnjegujem svake godine za kućne potrebe i zdravlje užeg kruga prijatelja medicu, spremimo si doma med sa suhim voćem, stavimo u teglice i med u saću...

Sve su to proizvodi koje čak i tržište traži, ali problem većine pčelara je da je proizvodnja tako mala da se ne isplati trošak administriranja - tu je analiza, traženje različitith odobrenja, suglasnosti, potvrda, markica... Mnogi se pčelari jednostavno u to ne upuštaju! A mnogi ljudi znaju da u pčelarskim kućama nema prehlada, gripe... Primjerice: u obiteljskoj apoteci samo za sebe imamo sve vrste meda koje vrcam (proljetni, bagrem, kesten i jesenski) sljubljene s cvjetnim prahom, matičnom mliječi i propolisom, u pasti koje se uzima tek jedna žličica svako jutro. To vam je antivirusni i antibakterijski navođeni projektil. Imunitetna bomba čuvar zdravlja.
Da ne nabrajam koliko se prehrambenih pripravaka od meda može složiti za tržište, za djecu, na primjer, u vrtićima - koja bi praktično svaki dan trebala konzumirati nešto od pčelinjih blagodati, znači zdravu hranu, kakve bismo mi suvenire iz Međimurja mogli imati samo iz medenog asortimana.

Nemamo još, a mogli bismo

- Nemamo, a ja bih želio da se može reći: nemamo ih još (u dovoljnoj količini). Dok se malo okolnosti ne promijene i ne bude ljudima jednostavniji postupak za registraciju i uredan tržišni plasman pčelinjih proizvoda dalje od kućnog praga, ja ipak imam što raditi: zlatna plaketa i te zlatne žličke tjeraju me kao izazov da ostanem na visokoj kvalitativnoj razini, da idem dalje. Ja želim biti ponosan na med koji je u tegli s otisnutim mojim imenom. Da bih s mojim pčelama odnjegovao takav med - imam sve preduvjete: čist okoliš na ovom mom brijegu, u podnožju je čist potok (spasio nas je za vrijeme suše), biljni pokrov iznimno šarolik s nebrojenim biljnim vrstama. Kad čovjeku u okolišu u kojem živi priroda nešto nudi, grehota je tu ponudu, s poštovanjem prema prirodi, ne prihvatiti. I odnosom prema prirodi, prema pčelama i svim drugim bićima koja uz nas žive - zahvaliti na darovima.

Autor: Marijan Belčić