Pčelarstvo na bračkom kršu: Imali su sigurne poslove, dali otkaze i stvorili vrhunski proizvod

O proizvodu Bee’s Blessing, odnosno "Pčelinjem blagoslovu“, već smo pisali. Posljednjih godina riječ je o jednom od najprepoznatljivijih proizvoda koji dolazi s otoka Brača, a za kojim posežu i domaći i strani gosti. Mnogi koji posjete Bol i Brač danas već dobro znaju za kremu na bazi pčelinjeg otrova koja je pronašla put do kupaca diljem Hrvatske, Europe pa i svijeta. No iza tog proizvoda ne stoji velika tvrtka, marketinška kampanja ili investicijski projekt. Njegov početak vezan je uz jednu sasvim običnu životnu priču, supružnike Sandru i Tončija Marčića te jednu rođendansku želju koja je prije nešto više od desetljeća pokrenula put kojim danas ide njihov obiteljski posao.

Na padinama iznad Bola, gdje se među kamenjarom i mediteranskim raslinjem nalaze njihove košnice, danas nastaje niz proizvoda temeljenih na pčelinjim proizvodima. Međutim, kada su započinjali, nisu imali velike planove niti jasnu viziju da će jednoga dana razviti kozmetički proizvod koji će osvajati nagrade i privlačiti pozornost stručnjaka.

Na početku bijaše - želja

Sandra Marčić prisjeća se da je njezin interes za pčelarstvo postojao puno prije nego što je dobila prvu košnicu.

"Oduvijek su me zanimale pčele. Nisam dolazila iz pčelarske obitelji niti sam imala ikakvo iskustvo. Bila sam potpuni početnik, ali sam puno čitala, istraživala i učila. Uvijek sam govorila da bih jednog dana voljela imati svoje pčele, no većina ljudi oko mene smatrala je da je to prevelika obveza. Meni je upravo to predstavljalo izazov", prisjeća se Sandra, svoje prve ljubavi.

U to vrijeme Tonči je radio kao ekonomist u administraciji jednog bračkog hotelskog poduzeća, dok je Sandra vodila apartmane i bavila se turizmom. Unatoč svakodnevnim poslovnim obvezama, njezina želja za pčelarstvom nije jenjavala. Zato je Tonči 2013. godine odlučio suprugu iznenaditi neobičnim rođendanskim poklonom.

"Preko prijatelja iz šibenskog zaleđa naručio sam nekoliko košnica. Trebale su stići tri, ali na kraju je stigla samo jedna. Nisam tada ni slutio koliko će ta jedna košnica promijeniti naš život", prisjeća se Tonči dodajući koliko je sreće samo bilo kada je košnica došla kući.

"Neke žene za rođendan dobivaju putovanja, nakit ili parfeme. Meni je ta košnica bila sve. Bila sam presretna", priča nam Sandra otkrivši kako prvi koraci nisu bili jednostavni. Već desetak dana nakon dolaska prve zajednice dogodio se problem koji početnici često teško podnesu – roj je pobjegao.

Pčele bježe sa sela u grad: Koga zvati kada "usele" na vaš balkon ili krošnju drveta?

"Ostala je samo polovica pčela. Bila sam razočarana jer sam shvatila da teorija i praksa nisu isto. Tada smo potražili pomoć iskusnijih ljudi", kaže ona posebno ističući kako je ključnu ulogu u njihovim počecima imao jedan lokalni pčelar koji je Sandri tijekom cijele godine pomagao savladati osnove rada s pčelama. Vodio ih, kažu Marčići kroz svaku fazu pčelarske godine. Pokazivao im što treba raditi, kako prepoznati probleme i kako donositi odluke. Na kraju im je rekao, posebno Sandri, da je „diplomirala“ i da slobodno može nastaviti sama. To joj je puno značilo jer je tada dobila sigurnost da može dalje.

Dali otkaze na poslovima i otvorili OPG

Njen suprug ipak priznaje kako u početku nije dijelio istu strast prema pčelama kao njegova supruga.

"Iskreno, u početku sam bio više logistička podrška. Pomagao sam kada je trebalo nešto prenijeti, nabaviti ili organizirati. Međutim, kako je posao rastao, tako sam se i sam sve više uključivao", dodaje naglasivši kako je s vremenom potpuno zavolio pčelarstvo. Broj košnica postupno je rastao. Od jedne stigli su do nekoliko desetaka, a onda i do brojke koja je zahtijevala ozbiljne životne odluke.

"Kada smo došli do pedesetak košnica, postalo je jasno da to više nije samo hobi. Posao je zahtijevao svakodnevni angažman. Morali smo odlučiti hoćemo li ostati u sigurnim poslovima ili se potpuno posvetiti pčelarstvu. Na kraju sam dao otkaz i otvorili smo OPG", sjeća se Tonči tog vremena kada su takve odluke ustvari bile rizične. Jer, nije se znalo na koju će stranu krenuti. Prema onom što sada imaju ili će se morati vratiti na "tvorničke postavke“ što ni malo ne bi bilo lako.

"Naravno da je bilo straha. Imali smo sigurna primanja i stabilne poslove. Međutim, vjerovali smo u ono što radimo i odlučili smo pokušati", dodaje.

Danas njihov pčelinjak broji oko osamdeset košnica, iako ih je u jednom razdoblju bilo i znatno više. Shvatili su da broj nije najvažniji. Pčelarstvo u Dalmaciji, a posebno na otocima, vrlo je zahtjevno. "Ovisimo o vremenskim uvjetima i glavnim pašama. Imali smo nekoliko godina kada gotovo da nije bilo meda. Zato smo zaključili da je bolje imati manji broj košnica kojima se možemo kvalitetno posvetiti", pojašnjava Marčić.

I u tome su uspjeli. Danas njihove radilice prikupljaju nektar s brojnih mediteranskih biljaka koje rastu na bračkom kršu. Ružmarin, kadulja, lavanda, smilje, koromač i majčina dušica samo su dio bogatstva koje oblikuje karakter njihovog meda.

"Ja često kažem da je to med od divljeg ljekovitog bilja. Upravo ta raznolikost mediteranske flore daje mu posebnost", govori Sandra.

No, iako je med bio temelj njihova rada, upravo ih je jedan drugi pčelinji proizvod usmjerio prema novom razvoju. Riječ je o pčelinjem otrovu.

Visokokvalitetan pčelinji otrov

Godinama su ovi supružnici proučavali njegova svojstva i mogućnosti primjene. Čitali znanstvene radove i pratili što se događa u svijetu. Posebno ih je zanimalo njegovo korištenje u kozmetici i medicini. Međutim, da bi došli do njegovih ljekovitih svojstava trebalo je naučiti kako prikupiti pčelinji otrov što zahtijeva poseban postupak i veliku preciznost.

Marčići koriste uređaje sa staklenim pločama i tankim žicama kroz koje prolazi vrlo blaga električna struja. Ona kod pčela izaziva obrambenu reakciju, nakon čega one ubadaju staklenu površinu i ostavljaju mikroskopske količine otrova.

"Pčela pritom ne ugiba jer žalac ne ostaje u staklu. To je vrlo važno. Nakon toga se otrov suši na površini, a sljedeći dan pažljivo se prikuplja. Sam postupak traje kratko, ali zahtijeva idealne vremenske uvjete. Ne smije biti previše vlage, južine ni jakog sunca. Vlaga može narušiti kvalitetu otrova. Zato najčešće radimo predvečer i vrlo pažljivo pratimo uvjete", opisuje nam Tonči, a Sandra nastavlja:

"Kada smo prikupili prve ozbiljnije količine, odlučili smo provjeriti njegovu kvalitetu. Uzorak smo poslali na analizu u Institut "Andrija Štampar“ u Zagreb. Željeli smo točno znati kakav proizvod imamo. Rezultati su nas iznenadili."

Analize su pokazale iznimno visok udio melitina, glavne aktivne komponente pčelinjeg otrova. Udio je bio veći od 70 posto, što predstavlja vrlo visoku kvalitetu. I stručnjaci koji su radili analize bili su ugodno iznenađeni. Unatoč tome, tržište sirovog pčelinjeg otrova nije nudilo odgovarajuću ekonomsku računicu. Otkupna cijena nije pratila količinu rada koja je potrebna za njegovo prikupljanje. Tada su počeli razmišljati kako stvoriti vlastiti proizvod koji će koristiti sirovinu koju sami proizvode. Tako je nastala ideja za razvoj kozmetičke kreme.

"Dok smo razgovarali o mogućem nazivu proizvoda, jedan prijatelj koji je bio kod nas rekao je: "Pa to je pravi pčelinji blagoslov.“ Naziv nam se odmah svidio i ostao je do danas", ističe Sandra.

Uz pčelinji otrov, važan sastojak formule postala je i biljka bušin, karakteristična za mediteransko podneblje. Riječ je zapravo o biljci poznatoj po hidratantnim i protuupalnim svojstvima. Vrlo je otporna i često se pojavljuje među prvima nakon požara. Smatrali su Marčići da se njezina svojstva odlično uklapaju u koncept proizvoda.

Formulu razvijali 17 mjeseci

Razvoj kreme trajao je gotovo godinu i pol dana, a uključivao je suradnju s farmaceutima, tehnolozima i stručnjacima iz kozmetičke industrije. Željeli su napraviti ozbiljan proizvod koji će zadovoljiti sve propisane standarde. Formula se razvijala sedamnaest mjeseci, a zatim su slijedila dodatna testiranja stabilnosti i sigurnosti.

Krema se danas proizvodi u specijaliziranim laboratorijima u Zagrebu te posjeduje svu potrebnu dokumentaciju za plasman na tržište Europske unije.

"To nije proizvod koji se može izrađivati u kućnim uvjetima. Riječ je o zahtjevnom procesu koji mora zadovoljiti stroge europske propise", naglašavaju.

Njihov rad nije prošao nezapaženo. Bee’s Blessing osvojio je priznanje na natječaju za ruralni turizam, a zajedno s drugim proizvodima nosi i oznaku hrvatskog otočnog proizvoda. No Marčići nisu stali samo na jednoj kremi. Danas razvijaju i druge proizvode temeljene na pčelinjim sastojcima – od pripravaka za imunitet i propolisnih proizvoda do melema, balzama za usne i sapuna.

"Trudimo se maksimalno iskoristiti ono što pčele daju. Svaki proizvod ima svoju vrijednost i svoju primjenu", kaže Sandra vraćajući sjećanja unatrag nekoliko godina osvrćući se na put koji su prošli, od jedne rođendanske košnice do proizvoda koji se prodaje daleko izvan granica Brača, ne krijući zadovoljstvo postignutim.

"Bilo je puno rada, odricanja i neizvjesnosti. Međutim, nikada nismo požalili što smo krenuli ovim putem. Kada radiš posao koji voliš, puno je lakše nositi se sa svim izazovima. Pogotovo što su se u posao uključila i djeca koji promiču i dalje razvijaju priču temeljenu na pčelarstvu, prirodi i inovaciji", zaključuju.

Definitivno da ta priča pokazuje da iza svakog uspješnog proizvoda stoje godine rada, učenja i upornosti. U slučaju "Pčelinjeg blagoslova“, sve je počelo jednom košnicom, velikom željom i spremnošću da se napravi korak u nepoznato. Danas je taj proizvod postao prepoznatljivo ime Brača, ali i primjer kako se znanje, prirodni resursi i obiteljski rad mogu pretvoriti u uspješnu poduzetničku priču koja nadilazi granice jednog otoka.