Nozema - tihi ubojica pčelinjih društava

Smatra se da trenutno ne postoji pčelinje društvo koje barem u jednom razdoblju godine nema određen broj nozema. Društva s jakim imunitetom u kojima su zastupljene sve starosne kategorija pčela, koje obavljanjem higijenskih, njegovateljskih i drugih poslova, reguliraju problem nozema i sve se završava na nekoliko uginulih pčela, što za jedno društvo koje broji nekoliko desetina tisuća jedinki i nije veliki gubitak. Problem nastaje kada se ravnoteža između jačine društva i broja nozeme poremeti. Tada parazit Nosema apis i Ceranae uzima maha - većina pčela ima proljev, ugiba i pčelinje društvo vrlo brzo oslabi.

Nozemoza najčešće prethodi virusnim infekcijama, jer slabljenjem pčelinje zajednice priprema teren za posljednji udarac koji zadaju virusi.

"Nozema je energetski parazit. To je organizam koji nema vlastite tvornice energije, nema vlastite mehanizme da proizvede energiju. Energiju dobiva tako što je crpi iz svog domaćina, odnosno pčele. Javlja se u dvije forme: pokretnoj i nepokretnoj. Pokretna ili vegetativna je forma u kojoj je ona aktivna. U toj formi nozema crpi energiju od domaćina, hranu, vodu, temperaturu - sve što joj treba dobiva od pčele. Tako raste, razvija se i razmnožava. U toj formi je samo dok se nalazi u tijelu pčele. Čim je pčela izbaci iz svog tijela, ona više nema sve te povoljne uvjete koji su joj neophodni, zbog čega prelazi u drugu formu - nepokretnu u kojoj miruje. Ta forma se naziva spora", objašnjava dr.vet. med. Uroš Glavinić.

Infekcija nastaje tako što pčela proguta sporu

Nozema predstavlja problem upravo zahvaljujući tome što može formirati sporu. Čim pčela izbaci nozemu iz svoje stanice, ona prelazi u formu spore i u njoj čeka da je pčela ponovo unese u sebe, kako bi se ponovo aktivirala. Da su spore nozeme vrlo otporne, govori činjenica da mogu i do četiri godine ostati u zemljištu, na pčelinjaku, sposobne su isklijati iz spore i aktivirati nozemu, koja onda izaziva infekciju pčele i pravi joj problem. 

"Infekcija nastaje tako što pčela proguta sporu. Ona sustavom organa za probavu dolazi do srednjeg crijeva - njenog najvažnijeg organa za probavu. Ulazi u stancu od koje je crijevo građeno i u toj stanici ima sve što joj je potrebno - energiju, hranjive tvari, toplinu, vlažnost. Prenamnožavanje nozeme dovodi do pucanja stanice i onda milijuni spora ulaze u šupljinu crijeva, blokiraju ga uslijed čega nema normalnog pražnjenja crijeva pčele. Ona pokušava riješiti problem tako što jede med, međutim, crijevo je blokirano i taj med se samo gomila u crijevu koje nije prohodno jer je začepljeno sporama. Kao posljedicu toga imamo pčele nadutih trbuha", napominje Glavinić.

U normalnim uvjetima pčela se nikada neće isprazniti u košnici, već to čini vani. Međutim, posljedica nagomilane hrane i blokade crijeva stvara nadutost trbuha pčele, koja pod pritiskom ne stigne izaći van, te se nerijetko isprazni u košnici. Tada se javljaju mrlje od proljeva na košnicama, na samom saću i ispred košnice. To i ne bi bio problem da proljev ne sadrži milijune spora nozeme, neprobavljeni med i pelud, koji privlači druge pčele. One konzumacijom toga pojedu sporu i tako infekcijau zadržavaju u košnici, ističu stručnjaci.

Higijena preduvjet zdravog pčelinjaka

Kako bi održali ravnotežu između broja nozeme i jačine pčelinjeg društva, pčelari trebaju poduzeti higijensko-sanitarne mjere, koje podrazumijevaju dezinfekciju, spaljivanje košnica, okvira i druge opreme, pogotovo kod društva koja su uginula od nozemoze ili neke druge bolesti. 

"U korpusima, na okvirima, u saću i medu tih društava su prisutne milijarde spora nozeme. Prije nego što košnicu naselimo novim pčelama, neophodno je da se ona dezinficira jer će taj ogroman broj spora pričekati novo društvo i pomoći da se u njemu poremeti ravnoteža. Okvire iz ovih društava je najbolje uništiti, spaliti jer imaju mnogo spojeva i usjeka koji su puni propolisa, voska. To se ne može lijepo očistiti i dezinficirati. Uvijek će neka spora ostati", napominje sugovornik.

Med koristiti ako nije promijenio miris i ukus

Pod uvjetom da nije promijenio miris i ukus, med iz ovih društava se slobodno može koristiti za prehranu ljudi, savjetuju stručnjaci i napominju da ga nikako ne treba davati drugim društvima, jer se u njemu nalaze ogromne količine spora nozeme. U slučaju da je med promijenio miris i ukus, onda ga jedino možemo koristiti za rakiju, jer se u procesu njenog spravljanja uništavaju spore. 

Saće i vosak iz ovih društava također su puni spora nozeme. Pčelari vole koristiti sunčane topionike, koji vosak očiste od krupne prljavštine, ali ne i od patogena. Zato bi vosak ovih društava trebalo tretirati temperaturama sterilizacije.

"Nozema pripada gljivicama. Gljivice vole vlagu - tamo gdje ima vlage, bit će i gljivica. Mjera koju treba poduzeti da bismo smanjili nozemu je uklanjanje vlage iz košnica. Najprije premještanjem društava na suhe terene gdje se inače ne zadržava vlaga. Potom, povećanjem ventilacije kroz košnicu - kada uzimljavate društva i utopljavate ih nikada ne treba pokriti cijelu površinu. Treba ostati makar dva prsta kako bi zrak strujao kroz košnicu", kaže Glavinić.

Ishrana medom i peludi najvažnija

Dodaje da, kao što narod kaže, snaga na usta ulazi. Od toga što, kako i koliko jedemo ovisi naša snaga, jačina i imunitet. Tako je i sa pčelama. "Ishrana društva čistim šećerom je posebno nepoželjna kada je u pitanju nozema, jer će ona iskoristiti šećer kao energiju, umjesto pčele. Najbolja i najkvalitetnija hrana za pčelu je plodišni med u kome ona pored šećera, koji dolazi iz nektara, ima i veću količinu peludi koji je izvor proteina, vitamina, minerala i aminokiselina", zaključuje Uroš Glavinić.