Pčele točno znaju što rade - rade to tisućama godina bez ikakve greške. Voćke su tu da nas podsjetete da priroda i ne radi uvijek po našem satu ili bioritmu.
Travanj je za pčelare mjesec u kojem se više ne radi "po kalendaru“, već isključivo prema vremenu. Ako ste pomislili da ćete nakon blagdana mirno preseliti zajednice na ranu proljetnu pašu - eto vas, već ste naučili da se u pčelarstvu planovi pišu olovkom, a stvarnost pčelarskom "gumicom".
U prvim toplim danima prošlog mjeseca, ovisno o lokaciji na kojoj se nalazi naš pčelinjak, obavezno smo napravili kratki proljetni pregled. Provjerili smo ima li matica, legla, zaliha. Oni najrevniji među nama već su počeli s proširenjem legla i okvirima s temeljnom. A onda je došao kraj ožujka . I s njim zahlađenje koje nije pitalo za kalendar.
Kad temperatura naglo padne nakon razdoblja zatopljenja kao ove godine, situacija u prirodi postaje nezgodna za sve, kako za pčelare tako i za ostale poljoprivrednike, posebno voćare i vinogradare. No pitanje koje se često postavlja glasi: kome više smatra – pčelama ili cvatućim biljkama - voćkama?
Pčele su, koliko god izgledale osjetljivo, prilično prilagodljive i mogu same predvidjeti dolazak hladnog vala. U jakim, dobro hranjenim zajednicama one će se pri zahlađenju jednostavno sabiti u klupko i smanjiti svoju uobičajenu aktivnost na minimum. Problem nastaje ako smo ih prije zahlađenja previše "potaknuli” - proširili košnicu, izložili ih jačem provjetravanju ili preselili na otvorenu pašu prije nego što je vrijeme stabilno. Tada im gubitak topline i otežan pristup hrani mogu ozbiljno naštetiti ukoliko imaju više legla za pokriti, a premali broj pčela.
Pčelari zabrinuti: Pčele troše više hrane, a što ako bude mraza?
Voćke, s druge strane, nemaju tu mogućnost. Cvijet koji je već otvoren ne može se "sabiti u klupko” niti u hibernaciji pričekati bolje dane. Kad temperatura padne ispod kritične granice (oko -2 °C do –4 °C, ovisno o vrsti i stupnju razvijenosti cvijeta) pa to još i potraje duže vrijeme, dolazi do smrzavanja tučka i prašnika. Rezultat, izostanak nužne oplodnja, a s njom i ploda.
Dakle, ako tražimo kome je teže: voćkama je teže u smislu gubitka uroda, a pčelama u smislu upravljanja zajednicom u uvjetima kada priroda nije uskladila temperaturu s cvjetanjem. Pčela će preživjeti zahlađenje, ali voćar bez uroda neće imati što brati, a pčelar bez cvjetne paše neće imati ni meda od voćaka.
I dok voćari i pčelari zajednički strepe nad svakim noćnim mrazom, postoji skupina kojoj ovakvo vrijeme, začudo, odgovara. A to su proizvođači kalendara za pčelare.
Naime, svaki put kad se zahlađenje dogodi točno u trenutku kada je prema "standardnom planu radova” trebalo raditi rojenje, preseljenje ili vrcanje, oni mirno izdaju novo izdanje s napomenom: "Svi datumi su okvirni, prilagodite vremenu.” I uvijek su u pravu - kao uostalom i u ovom članku. Jer poljoprivreda i rad pod vedrim nebom je nepredvidljiva djelatnost izložena stalnim promjenama vremena.
Kiša i hladnoća pogodile cvatnju: Rane trešnje najviše stradale, marelice pod dodatnim rizikom
Bez obzira na vremenske nepogode, travanj je mjesec u kojem se pčelar najviše oslanja na vlastito iskustvo, a najmanje na prognozu, osobito onu za 1. travnja. Savjetuje se da, unatoč hladnoći, redovito obilazite pčelinjak, pratite razvoj svojih zajednica te po potrebi prihranjujete pčele, jer je najgore da uginu od gladi. Ono što je najvažnije jest da ne žurite.
Pčele točno znaju što rade, rade to tisućama godina bez ikakve greške. Voćke su tu da nas podsjetete da priroda i ne radi uvijek po našem satu ili bioritmu. A mi pčelari? Mi smo tu da i 1. travnja napišemo ovakav tekst i uvjerimo vas ako je to ikako moguće da je on itekako istinit.
Tagovi
Autor