"Kraljica je mrtva, ali nemojte ići": Znate li za narodni običaj obavještavanja pčela?

Razgovor s kućnim ljubimcima je praksa koja je postala uobičajena u mnogim dijelovima svijeta. Zanimljivo je da postoji i drevna tradicija koja uključuje pčele.

Poznata kao "obavještavanje pčela", uključuje informiranje pčela o smrtima, rođenjima, vjenčanjima te odlascima i povratcima u domaćinstvu pčelara. Vjerovalo se da kao inteligentna i osjećajna bića, trebaju biti uključene u obiteljske radosti ali i tuge. U suprotnom, mogle bi napustiti košnicu, prestati proizvoditi med ili čak uginuti. 

Narodni običaj, poznat i danas 

Taj narodni običaj nije samo zanimljiva folklorna tradicija, već odražava duboko poštovanje prema ovim oprašivačima i njihovoj ulozi u ekosustavima, što je i danas prisutno među nekim pčelarima. Ujedno je primjer kako su ljudi kroz povijest povezivali prirodni svijet s duhovnim i emocionalnim aspektima ljudskog života. 

Poznat kao "Telling the bees", vuče korijene iz zapadne Europe, a posebno je bio raširen u Engleskoj, Irskoj, Walesu, Nizozemskoj, Njemačkoj, Švicarskoj i Sjedinjenim Američkim Državama.

Tradicija pričanja s pčelama održava se i dan danas, samozatajno bez velike pompe i javnosti kako se i inače radi na pčelinjacima s pčelama. Tako je i nakon smrti kraljice Elizabete II., kraljevski pčelar John Chapple obavijestio pčele Buckinghamske palače i kraljevska rezidencija Clarence House o njezinoj smrti i dolasku na njeno mjesto nasljednika kralja Charlesa III.

"The official Palace beekeeper, John Chapple, 79, told MailOnline how he travelled to Buckingham Palace and Clarence House on Friday following news of The Queen’s death to carry out the superstitious ritual," telling the bees QE2 had died.https://t.co/7ZnRefH9NX

— Dirt Doctor (@HowardGarrett) September 10, 2022

Chapple je novinarima opisao kako je on to odradio i praksu kao takvu: "Pokucate na svaku košnicu i kažete: 'Kraljica je mrtva, ali nemojte ići."

Kako se "pričalo" pčelama?

Običaji su se razlikovali od regije do regije, no općenito su obuhvaćali sljedeće korake: Glava obitelji ili pčelar bi lagano pokucao na košnicu kako bi privukao pažnju pčela. Zatim bi im tihim i smirenim glasom priopćio vijest, često u obliku rime ili kraće pjesme. U slučaju smrti, košnice bi se prekrivale crnom tkaninom u znak žalosti. Pčelama bi se ponekad ostavljala i hrana s pogreba.

Postojalo je vjerovanje u određenim područjima da imaju sposobnost prenošenja duše umrlih u posmrtni život. Ova fascinantna predodžba o pčelama kao posrednicima između ovog i onog svijeta odražava duboko poštovanje prema ovim nevjerojatnim stvorenjima i njihovoj ulozi u prirodi. Pčele su, kroz povijest, bile simbol duhovnosti i vječnosti, a njihova sposobnost oprašivanja biljaka često se povezivala s ciklusima života i smrti.

U mnogim kulturama, smatrane su svetim bićima, a njihov med simbolom besmrtnosti i obilja. Osim toga, ključne su za održavanje ravnoteže u ekosustavima i doprinose raznolikosti biljnog svijeta, što je neizmjerno važno za opstanak ljudske zajednice i cijelog planeta.

Poznat i u književnosti 

Motiv "Obavještavanja pčela" pojavljuje se u mnogim književnim radovima, uključujući poznatu pjesmu Johna Greenleafa Whittiera. Ova pjesma, koja nosi isti naziv, priča je o drevnom običaju obavještavanja o važnim događajima u životu njihovih ljudskih čuvara, posebno o smrti. Whittierova pjesma opisuje mladića koji se vraća kući kako bi otkrio da je njegova voljena preminula, a sluškinja obavještava pčele o njezinoj smrti, što je bio običaj u Essex Countyju u Massachusettsu, gdje je pjesnik živio.

U današnje vrijeme, suočeni s globalnim smanjenjem populacije pčela, možda je pravo vrijeme da se prisjetimo drevnih običaja i obnovimo naš odnos s ovim ključnim oprašivačima. Pčele su neophodne za održavanje stabilnosti ekosustava i poljoprivredne produktivnosti, budući da su glavni oprašivači većine divljih biljaka i mnogih usjeva.

Unatoč njihovoj brojnosti i raznolikosti, s više od 20.500 vrsta širom svijeta, većina znanstvenih napora usmjerena je na jednu vrstu, zapadnu medonosnu pčelu Apis mellifera. Međutim, važno je obratiti pažnju i na ostale oprašivače našeg okoliša bumbare, leptire ili recimo tzv. "divlje pčele" odnosno pčele samice, koje su glavni oprašivači većine biljaka. Antropogeni čimbenici poput poremećaja njihovih prirodnih staništa zbog intenziviranja poljoprivrede i urbanizacije, klimatskih promjena, pesticida, praksi upravljanja i invazivnih stranih vrsta povezani su s padom populacija pčela.