Ima 12 tona meda koje nema kome prodati: Pčelari odustaju, a mladih nema

Među štandovima na virovitičkom buvljaku, gdje se svake nedjelje okupljaju prodavači i kupci iz cijele okolice, svoje mjesto godinama ima i Martin Štefanec. Na njegovu stolu nema antikviteta ni stare tehnike. Posložene su staklenke bagremovog, lipovog i livadnog meda, proizvoda kojem je posvetio veći dio života. Za nekoliko mjeseci navršit će 70 godina. Iza njega su desetljeća rada među pčelama, brojne sezone, dobre i loše paše te bezbroj sati provedenih uz košnice.

Nekada je brinuo o 150 pčelinjih zajednica, danas ih ima samo 56, a kada bi mogao prodao bi to. Volje za radom ne nedostaje, ali tijelo više ne može pratiti tempo koji pčelarstvo zahtijeva.

"Želim raditi ali jednostavno više ne mogu sve odraditi svojim rukama. Kosti bole. Puno je posla oko pčela. Ljudi misle da je med samo uzeti iz košnice, a treba pregledavati zajednice, paziti da se ne roje, dodavati nastavke i raditi još mnogo toga tijekom cijele godine“, priča Štefanec.

Sve teži put do kupaca

No godine nisu ono što ga danas najviše opterećuje. Veći problem predstavlja tržište na kojem domaći med sve teže pronalazi put do kupaca. U skladištu mu je ostalo oko 12 tona prvoklasnog meda, a otkupne cijene pale su na razinu koju smatra poražavajućom za svakoga tko zna koliko rada stoji iza jedne staklenke.

"Problem je što ga nemam kome prodati. Na veliko više gotovo nitko ne kupuje, a ako kupuje, onda po sramotno niskim cijenama. Danas se kilogram prodaje od dva do tri i pol eura. To je ponižavajuće. Ukrajinska i kineska konkurencija uništile su tržište, ne samo naše nego i europsko“, kaže.

Dok troškovi proizvodnje rastu, vrijednost meda pada, Štefanec se dobro sjeća vremena kada se od pčelarstva moglo ulagati u razvoj pčelinjaka i planirati budućnost. Danas je računica sasvim drukčija.

Visok PDV na med ograničava ozbiljne hrvatske pčelare

Posebno ga pogađa činjenica da tržište sve manje razlikuje vrhunski domaći proizvod od jeftinog uvoznog meda. Bagremov med, koji pčelari smatraju jednom od najcjenjenijih vrsta, više ne postiže cijenu koja bi opravdala trud uložen u njegovu proizvodnju.

Posljednjih godina dodatne probleme donose i klimatske promjene. Pčelari su oduvijek ovisili o vremenu, ali danas je dovoljno nekoliko kišnih dana u ključnom trenutku da propadne velik dio sezone.

"Da je bagrem medio još samo dva dana, imao bih najmanje 500 kilograma meda više. Četiri dana je odlično medio, pčele su unosile i do pet kilograma dnevno. Onda su pale kiše i sve je stalo“, govori.

Mlade ne zanima pčelarstvo

Iako je u mirovini i ne ovisi isključivo o prihodima od meda, smatra da bi bez ozbiljnije pomoći pčelarstvo moglo izgubiti velik broj proizvođača.

"Ako država ne intervenira s nekim poticajem, bilo po kilogramu meda ili po košnici, pčelarstvo će imati velikih problema. Mi koji već imamo opremu praktično nemamo nikakve potpore. Minimalno bi trebalo biti 20 eura po košnici. Računao da bi realno bilo 30 do 35 eura da se pokriju troškovi i da proizvodnja ostane na razini kakva je bila prije pet ili šest godina“, smatra.

Ono što ga možda najviše zabrinjava jest činjenica da među mladima vidi sve manje interesa za pčelarstvo. Sve češće susreće kolege koji prodaju pčele, zatvaraju pčelinjake ili odustaju od proizvodnje jer ne mogu pronaći ekonomsku računicu. U Martinovim riječima nema toliko nostalgije za prošlim vremenima koliko brige za ono što dolazi. Generacija pčelara polako silazi sa scene, a pitanju koje se sve češće postavlja među košnicama diljem Hrvatske je tko će jednog dana nastaviti njihov posao.