Visok PDV na med ograničava ozbiljne hrvatske pčelare

Miroslav Mihaljević i ja znamo se trideset godina. Oba smo odlutali FER-ovci, pokoji put smo zajedno igrali nogomet u studentskim danima - on dobro, ja loše. Tad nas je spajao nogomet i pokojni Buco, a prije desetak godina nas je jače spojio Serđo i poljoprivreda. I neka tako ostane još barem idućih 30. Jer malo je ljudi čije mudrosti pamtim i prepričavam, a jednu Mirovu sam zapamtio za cijeli život.

A što se tiče kvalitete, kad naletite na njegov med, znate da ste na vrhunskom gastronomskom mjestu - meni se to često dogodi u boljim hotelima i kafićima. Kad mi kafić ponudi uz čaj Mirov med - ja pomislim “ovima je stalo, ovi su profesionalci”. Esplanada, kad dobijete prijateljev med uz čaj - wow, instant osmijeh.

Miro se bavi pčelarstvom pod brendom Mihaljević BeeFarm, a obrt Nektar nosi tradiciju od 1959. godine.

Miro je napisao priču o medu kao gost bloger Poljoprivrednih priča. Priču o PDV-u na med i rekao sve što treba reći o toj temi. Bitna tema, mislim da je dobro da se glas proizvođača čuje. Nije to samo šuplja priča, 10-ak ljudi svoju egzistenciju veže uz Mihaljević med.

Platforma Poljoprivrednih priča daje mu riječ, jer PDV u poljoprivredi je velika tema, a rješenja često brzopleta i bez sagledavanja dugoročnih posljedica na proizvođače. Bitna tema, tema za prvu medenu priču Poljoprivrednih priča.

P.S. i vi možete biti gost bloger Poljoprivrednih priča. Ako imate nešto relevantno za napisati, računajte da ćete kroz PP doprijeti do 10-ak tisuća ljudi.

Evo u cijelosti priče Miroslava Mihaljevića.

Kako to da med nije up’o u sniženu stopu PDV-a?

Dal’ je netko o tom razmišljao kad se smanjivao PDV na voće, povrće, ulje, meso, šećer… veliko je pitanje. Interes države je jasan, ako nitko ne traži niži PDV zašto bi ga ona spuštala.

Od 9000 pčelara u RH samo je nas vrlo mali broj u sustavu PDV-a (ne postoji javni službeni podatak, pa je moja procjena da nas ima možda 30-ak), te je moguće da je na neki uvrnut način većini bio interes da PDV ostane 25% tako da bi isti med na štandovima bio znatno jeftiniji od meda u dućanima.

To je eventualno bilo opravdano prije 25 godina kad u velikim trgovinama nije bilo uvoznog ni patvorenog meda, nego je sve bio domaći, tada čak ni interneta nije bilo.

Pčelari većinom i dalje prodaju med na štandovima i na kućnom pragu za gotovinu, da ne kažem keš. Snalaze se kako znaju i umiju i sve je regularno. Podržavam sve pčelare i prodaju na štandovima.

To su uglavnom malo stariji ljudi i susret na štandovima sa stalnim mušterijama ima osim financijske i jednu vrijednu socijalnu dimenziju. Primjerice u mojim Vinkovcima pijaca radi samo srijedom i subotom, tako da im stajanje za štandom dva puta tjedno i nije prenaporno.

Ključna činjenica je da je prodaja na štandu količinski vrlo ograničena. I tu dolazimo do pitanja, što ako ste malo mlađi i ambiciozniji npr. imate 25 godina i htjeli bi se ozbiljno bavit pčelarstvom?

Kome i kako prodat med na malo?

Digitalizacija, odnosno prodaja putem medomata i web shopa je riješila taj problem i otvorila neslućene mogućnosti. Samo što cijena više nije ona ko na štandu, nego je ona ko na štandu + PDV od 25%.

Zašto PDV? Pa zato jer sva prodaja ide preko računa, sve je evidentirano i fiskalizirano, i posljedično morate ući u sustav PDV-a. To što ste skuplji 25% ‘ko vam je kriv kad ste mladi, ambiciozni i sanjate da bi napornim radom mogli nešto i zadradit.

Iskreno, profi pčelarstvo nije samo naporan fizički rad to je mazohizam, a opet s druge strane to je daleko, daleko najbolji hobi na svijetu.

Suptilna zamka u koju sam i sam up’o.

Svijet se razvija nevjerojatnom brzinom, roboti zamjenjuju ljude u mnogim djelatnostima, nadam se da sam u krivu, al’ ne vidim načina kako bi mogli zamijenit pčelare. Ja odavno više nisam mlad, govorim za neke buduće sanjare da se ne zalete, nek čekaju robote.

Recimo PDV na maslinovo ulje je 5%, tako da mali maslinari i oni malo veći i oni najveći imaju gotovo iste uvjete prodaje. Tu se država odrekla 80% od iznosa PDV-a maslinara koji su u sustavu u korist svih nas građana i hvala joj na tome.

Nisu tu mali maslinari ni na koji način na gubitku, nego smo svi skupa na dobitku. PDV u konačnici uvijek plaćaju krajnji kupci, a svi mi važemo odnos istaknute cijene i kvalitete, nije nas briga dal’ je u toj cijeni PDV i koliki je.

Malo je onih koji će platit više za isto, samo da bi popunili državni proračun. Zato prodaja meda preko web shopova i specijaliziranih delikatesnih dućana nije onakva kakva bi mogla i trebala bit. (Ovdje govorimo isključivo o pravom domaćem medu)

Pregled stopa PDV-a na med u odabranim EU zemljama:

• Poljska: 5%
• Njemačka: 7%
• Slovenija: 9,5%
• Italija: 10%
• Austrija: 10%
• Francuska: 5,5% ili 20% (ovisno o vrsti i načinu pakiranja)
• Češka: 12%
• Hrvatska: 25%

Jasno mi je da se PDV ne mijenja lako, tako da smo sad u situaciji da lajemo na mjesec i plačemo za prolivenim medom i mlijekom. Krasan primjer snižene stope PDV-a na 13 % su dječje pelene. Kad nam je nešto važno može se, a već smo naučili da med nije važan.

Dajte djeci šećera nek jedu, na njemu je PDV od 13%.

Priča u priči: Šta bi bilo kad bi bilo?

Mnogi će reć’ šta me briga, ja ionako kupujem med od svog pčelara bez PDV-a.

Sve je to OK dapače, kupujte i dalje. Ne znam dal’ ste primjetili da je vaš pčelar sve stariji, a mladih pčelara nema dok vi još idete na tržnicu, vaša djeca ne znaju ni gdje je tržnica, oni sve više kupuju preko interneta gdje moraju platit PDV.

Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu.

Ovdje govorimo o pčelarstvu kao poslu od kojeg se živi i koji zapošljava. Hrvatska je bogomdana zemlja za pčelarstvo i to je jedna od rijetkih djelatnosti gdje smo samodostatni. Imamo potencijal izvoza meda ne samo u bačvama kao dosada, nego i finalnih proizvoda. Nešto kao vinari, oni izvoze butelje, a mi bačve.

Kao i cijeloj poljoprivredu pčelarstvu trebaju mladi i motivirani ljudi. Niža stopa PDV-a će ih motivirat da sa štanda pređu u oblak, a naša djeca će njihov vrhunski med naručivat na dostavu po cijeni kao na pijaci.