Goranski pčelari u neizvjesnosti zbog suše, budno prate situaciju i interveniraju

"Godina je bila zbilja obećavajuća, bili su jako dobri prinosi, pčele su se u proljeće lijepo razvile. Stvarno je sve išlo odlično do početka srpnja kada su krenule ove nenormalne temperature za Gorski kotar. I za cijelu Hrvatsku”, započinje Saša Burić, nositelj OPG-a Pčelarstvo Burić iz Vrbovskog.

Suša je napravila poremećaj u košnicama na način da je u velikoj većini zajednica ”prestalo s leglom”, kaže, jer su izgubile pelud koji je neophodan za razvoj mladih jedinki, a nije bilo niti unosa nektara.

"Jednostavno su shvatile da imaju problem i pripremile se kao za zimu. Međutim, između ljetne i zimske pčele postoji razlika”, naglašava.

Primijetio je, nadalje, kako ove godine nema puno varoe. Pretpostavlja da je to zbog tog prekida legla.

"Mlade varoe hrane se hranom koja se nalazi unutar te čahure s leglom. Takvog legla nije bilo i broj nametnika je pao", priča nam

Razlike po mikrolokacijama, no bagrem je podbacio

Opisuje kako ljetna pčela živi 40-ak dana, drugačije je fizionomije, drugačije je odgojena - za razliku od zimske koja bi trebala preživjeti barem šest mjeseci.

"Suočeni smo s odgojem zimske i morat ćemo intervenirati sa sirupom. Velika većina je već počela, upravo iz razloga da odgoje tu generaciju koja mora dočekati proljeće”, odgovara na naše pitanje o razlici između zimskih i ljetnih.. Doznajemo i kako je zimska više hranjena s matičnom mliječi od ljetne.

"Kako se za sada čini, tko ne bude ovu jesen prihranjivao, imat će velike gubitke. Potrebno je dovoljno zimskih pčela koje su u stanju sagrijati leglo i preživjeti zimu", opisuje. Vjeruje kako će ova zima u Gorskom kotaru biti opaka, s puno snijega.

Antun Janeš iz Zamosta kod Čabra seleći je proizvođač meda. S obzirom da je paša u Gorskom kotaru podbacila, držao je košnice kod Križevaca gdje su polja uljane repice.

"Bagrem je podbacio jer je baš tada bila kiša pa je sve otuklo. Sada ovdje nešto i cvate, ali ne medi zbog velike suše i treba prihrana”, potvrđuje Burićeve navode.

Alen Maras je iz Liča, gdje se održao Medun fest na kojem smo razgovarali s goranskim proizvođačima, ujedno je i predsjednik Udruge proizvođača meduna (UPM). Ove godine nije imao meduna, kaže, ali mu se posrećilo po pitanju lipe i kestena tako da ima nešto meda. On ima i dosta peludi - lipa je po tom pitanju izdašna, a kesten još bolji. Po njemu je godina prosječna.

"Sve se jače osjeća razlika u mikrolokacijama, neki dijelovi Gorskog kotara imaju problem s unosom peludi, drugi s unosom nektara. Mnogi se žale na nedostatak peludi te smatraju da će biti problema preko zime. Vrijeme je ove godine specifično, temperature su van normalnih: suša je, med se troši, vage divljaju, pčelari su natjerani na dohranu”, ističe i Maras, no kaže i da neki imaju dovoljno hrane.

Kritični ljetni mjeseci

Mladen Mauhar iz mjesta Sedalci kod rijeke Kupe, na samoj granici s Nacionalnim parkom Risnjak, također govori da je sezona dobro krenula, no kasnije je sve stalo. Oni su u Kupskoj dolini pa imaju dovoljno vode.

"Sve se mijenja, nema više tradicionalnog pčelarenja, svaka godina je drugačija i treba ulagati velike napore u prilagodbu, a promjene su ogromne”", ističe Mauhar.

Antun Arh iz Čabra ovim poslom se bavi 60-ak godina. Krenuo je već kao dijete, zavolio je životinje te ne može zamisliti život bez njih. Priča nam kako je 2025. bila godina meduna, ”izvrsna godina koja se događa jednom u desetljeću”. Ova je daleko skromnija - cijeli srpanj i kolovoz kukci nisu unijeli niti gram meda u košnice pa su im morali pomoći.

"Prihranjivao sam do sada 11 puta i još uvijek nisam siguran da su zbrinute za zimu. Provjeravat ćemo u rujnu i dodavati koliko treba. Dobra je vijest da varoa nije na kritičnom nivou, a nadamo se uskoro i kišama. Ako ne dođe do naglog zahlađenja, vjerujem da će pčele uspjeti nešto za sebe prikupiti”, govori Arh.

Jelena Milošević nabraja iste probleme te smatra kako se svi proizvođači moraju prilagoditi žele i opstati.

"Vidimo da se klima mijenja. Ove godine smo prvi puta doživjeli da u Gorskom kotaru imamo mjesec dana u kontinuitetu temperature iznad 30 stupnjeva, čak su i noći postale tople. Pčele se prilagode, ali to na njih ipak utječe pa tako i na naš posao”, opisuje.

U potrazi za najboljom pašom: Josip Rukavina pčele vodi od mora do Gorskog kotara

Saša Burić nam opisuje pripreme za zimu, počeo je sa sirupom.

"Svaki drugi dan svaka zajednica dobije dva do tri deci sirupa jer one same jednostavno ne mogu akumulirati toliko hrane. S tim se može pomoći stvoriti privid kako ipak postoji nekakav unos hrane - da se matica opusti i krene leć leglo, da napravi zimsku pčelu”, otkriva.

U završnoj fazi će svaka košnica biti fizički pregledana, a već iz iskustva znaju (dizanjem zadnjeg dijela košnice) koliko unutra ima hrane. On flomasterom na poklopcu napiše procjenu koliko po njemu hrane nedostaje i potom s većom količinom sirupa tu košnicu zatvori.

Što dalje?

Planira već sredinom siječnja krenuti s prihranom pogačama koje su mješavina meda, šećera u prahu i kvasaca - koji nadopunjuju pelud. Inače, Burić ima uvid u stotinjak vaga u Gorskom kotaru i niti na jednoj od početka srpnja nije vidio plus, odnosno osjetan unos.

"Pčela se prilagodila situaciji u kojoj se nalazi. Bio sam iznenađen stanjem zajednica, više od 60 posto ih je bilo spremno za zimu već polovicom srpnja. Stisnule su to klupko - naime, leglo unutar košnice je u obliku lopte - i to je njihova priprema za zimu”, slikovito opisuje.

Na određenim pozicijama unutar košnica stvorile su takozvane medne kape, odnosno zalihu meda, i sve je podsjećalo na situaciju kao da čekaju zimu. Zamijetivši to, bilo mu je jasno da neće biti te toliko željene kiše.

"One osjećaju puno prije nas što se događa i pripremaju se za to što dolazi. Nastavit ćemo ih redovito pratiti. U ovom trenutku se čini kako bez prihrane niti jedna zajednica neće moći dočekati proljeće", kaže Burić ističući za kraj da bi bez intervencije ove godine izgubili apsolutno sve zajednice.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor