Dresirao pčele da med prave - u tegli!

Prije točno pet godina Halil i Ćebira Kurtović krenuli su sa proizvodnjom djevičanskog meda kojeg pčele prave u tegli, bez dodira ljudske ruke. "Kako biste mogli dobiti med u saću iz tegle, potrebno je jako dobro poznavati pčele, način njihovog ponašanja te da pčela svaki prazan prostor ispunjava medom", kazuje Halil.

Imajući sve te informacije, došao je na ideju da skine medišta, ramove u koje pčela slaže med, i stavi ih u tegle. "To sam prvi put pokušao na bagremovoj paši i pokazalo se izuzetno dobrom idejom, tako da to radim već punih pet godina. Ali se to može raditi isključivo na jakoj paši, kad je velik unos i kada ima nektara u prirodi, sa jakim društvima", dodaje Kurtović.

Umjesto u košnici, saće je - u tegli

Iako već iskusan pčelar sa dugogodišnjom karijerom dresiranja pčela da rade u tegli, krenuo je eksperimentalno sa dva društva, na bagremovoj paši koja je najizdašnija. Na jedno društvo stavlja 16 tegli koje okrene naopako. Godinu dana ranije rastopi i nakapa malo djevičanskog saća na dno svake tegle te ih postavi po ramovima na plodište.

"Ako je dobra paša, one jako brzo izgrade saće i još brže unesu med. Pčele na bagremovoj paši u toku dana mogu donijeti i 2 do 3 kile meda. Jedna tegla nosi 950 grama, što znači da mi 16 tegli pčele napune za oko 10-tak dana", objašnjava Kurtović.

Nisu isti prinosi svake godine

Halil dodaje da se događalo i da nekad nema uspjeha. Prošla godina mu je bila izrazito loša. Pčele su samo započele raditi, a poplave koje su zadesile BiH su to sve zaustavile. Iste tegle je zatvorio, ostavio i sačuvao ih za ovu godinu, kada su nastavile svoj vrijedni posao. Pohvalio se prinosom tekuće godine gdje je imao 10 društava koja su napravila po 16 tegli.

Razlika između meda u teglama i onog u košnicama

Nismo mogli a da ne pitamo za razliku između meda u košnicama i meda rađenog u teglama. Kurtović ističe da se radi o velikoj razlici. "Teško je pronaći ram sa osnovama od djevičanskog saća, a pčelari radi većeg prinosa pribjegavaju kupovanju osnove koja se radi industrijski gdje se miješaju plastika i parafin", ističe Kurtović. Saće koje on stavlja kao baznu osnovu može se konzumirati te dodaje da je jako dobro za crijeva i probavni trakt.

Razlika je i u prinosu meda. Veća je proizvodnja u košnici jer se pčeli daje početnica, ili pogotovo ako joj se da izgrađeno saće. Tada pčela ne troši vrijeme na izgradnju saća, nego samo slaže med u već gotovu "ambalažu". "A u mom slučaju, pčela mora sebi izgraditi saće i tek onda počinje slagati med. Ali se ta razlika u prinosu nadoknađuje cijenom, jer tegla sa ovakvim medom i saćem košta oko 25 KM, dok je tegla meda iz košnica 15 KM", dodaje ovaj pčelar.

Velika potražnja za ovim medom

Porodična farma Kurtović može se pohvaliti i velikom potražnjom. Od ovogodišnjeg prinosa im je ostalo još samo nekoliko tegli. Zanimljivo je i to da su im veliku količinu meda u teglama kupili drugi pčelari. "Znalo se desiti da mi pčelar kupi po 10 tegli. Žao mi je sve rasprodati, jer mi je potrebno da imam koju teglu radi reklame, ali i kolega pčelara koji dođu da pitaju kako radim, da im mogu objasniti", nastavlja svoju priču Kurtović. Svoje znanje ne krije i svakom je voljan pomoći i pokazati kako on to radi. "Ne samo da im ispričam, povedem ih na pčelinjak i sve pokažem. Svi koji žele da nauče su dobrodošli", naglasio je

Nije sreo nikog u BiH da se bavim ovim načinom proizvodnje i da ima ovakvu ponudu meda, iako izlaže po skoro svim sajmovima u BiH. Želja mu je da ih ima više jer bi tada mogli razmijeniti iskustva. "Predložio bih pčelarima da pokušaju raditi i na ovaj način, pogotovo oni koji imaju više košnica pa da pokušaju sa jednom, kao što sam i ja krenuo. Trud se uvijek isplati", poručio je Kurtović za kraj našeg razgovora.