Antun Arh: Dok se kosilo, na livadi je bilo cvijeća - sada imamo zelenu pustinju

Zelena prostranstva Gorskog kotara s netaknutim šumama i čistim planinskim zrakom kriju priče o ljudima koji žive u potpunom suglasju s prirodom. Jedna od ljepših takvih priča svakako je ona o Antunu Arhu, višestruko nagrađivanom pčelaru iz sela Crni Lazi nedaleko Čabra. Znakovito je kako je naziv ulice u kojoj živi - Pčelarska.

Njegovo gospodarstvo, OPG Pčelarstvo Arh, predstavlja sinonim za vrhunsku kvalitetu, ali i za duboko poštovanje prema prirodi i tradiciji goranskog kraja. Arhov pčelarski put obilježen je predanim radom koji redovito prepoznaje i struka. Ime mu je zlatnim slovima upisano u povijest regionalnog pčelarstva kada je njegov goranski medun 2016. proglašen šampionom manifestacije Zlatno ulište.

Sljedeće je godine nagrađen za kesten, a 2019. je uslijedila Godišnja pčelarska nagrada Primorsko-goranskog pčelarskog saveza koja mu je dodijeljena za izuzetan doprinos u razvoju, promociji i unaprijeđenju pčelarske prakse. Antun Arh time je službeno prepoznat kao jedan od najvećih ambasadora goranskog pčelarstva.

Svaka je godina specifična

Ponos njegova pčelinjaka je goranski medun - šumski medljikovac iznimne gustoće, tamne boje i osebujnog okusa, izuzetno bogat mineralima.

Goranski medun i šumski medljikovac zapravo su ista vrsta meda (med od medljike ili medne rose), no razlika je u tome što je Goranski medun strogo geografski zaštićen brend. Dakle, dok je šumski medljikovac općeniti naziv za ovu vrstu meda bez obzira na to gdje je ubran, Goranski medun mora zadovoljiti konkretne uvjete proizvodnje.

Osim jedinstvenog meduna, s netaknutih goranskih pašnjaka i šuma sjevera Gorskog kotara, ovaj OPG donosi i druge visokokvalitetne proizvode. Svaka staklenka s gospodarstva nosi u sebi esenciju čiste prirode.

Jelena Milošević: Medun je jedinstven i iznimno tražen

S Antunom smo razgovarali na manifestaciji Medun fest u Liču prilikom čega smo čuli kako ima stotinjak košnica te da pčelari 60-ak godina. Naime, njegov je otac imao pčele te je on još kao dijete uz njega zavolio pčelarenje, a danas ne može zamisliti drugačiji život.

"Što se tiče samog pčelarenja, nakon 2025. koja je bila izvrsna godina - godina meduna - ova je puno skromnija. Proljeće je bilo dobro, dalo se nešto izvrcati, ali je zatim strašna suša pogodila cijelu Europu. Pčele u srpnju i kolovozu nisu unijele niti gram meda u košnice i morali smo prihranjivati”, opisuje. Dodaje kako je on 11 puta prihranjivao i još nije siguran da su zbrinute za zimu te će još dodavati tijekom rujna.

Iako je protekla bila godina meduna, i tada je postojala zabrinutost kako će pčele preživjeti s obzirom da one baš i ne vole tu vrstu meda jer je pun minerala. Ako nema izletnih dana, pčele stradaju - obole, dobiju proljev i slično, pojašnjava. Međutim, zime nisu kao što su nekad bile pa su odlično prezimile.

Ne sjeća se da je u proljeće nakon dobre godine i puno rada pčela imao jačih košnica - od ovih iz 2025. na 2026. - a sada čeka vidjeti što nosi predstojeća zima.

"Za sada ne izgleda jako loše. Varoa nije na kritičnom nivou uzimajući u obzir da se nekad zna dogoditi da se košnice isprazne već u rujnu, da ostane leglo, a nema pčela. To je tipičan znak da je u košnici bila varoa i da su pčele pobjegle”, otkriva.

Nekad i sad

Dok je on bio mali, pčelarenje je bilo sasvim druga priča nego što je danas, to je kao dan i noć, komentira. "Do 80-ih godina, do pojave varoe, pčelarilo se jednostavno. Nije bilo brige, nije bilo liječenja pčela, nije općenito bilo toliko posla s njima”, govori Arh.

Sjeća se početaka 1980-ih kada se varoa pojavila na ovim područjima. Otac je imao 40 košnica, a nakon prve navale ovog nametnika, dok još nisu znali kako i što raditi, ostale su samo četiri. Kaže da je otac maltene plakao, rekao je da mu ”ništa drugo ne bi bilo tako teško kao ovaj gubitak, niti da mu je krava otišla iz štale”. To je za njih bila katastrofa, nastavlja, ali kasnije su se polako privikavali na nove izazove.

Kada je Antun počeo zarađivati, išli su u nabavku pčela svaki za sebe i svaki od njih je držao po 40-ak košnica. "Naučili smo se nositi s novonastalim problemima, ali danas je sve puno teže i svaka greška se skupo plaća. Ako se problem pravovremeno ne otkrije i ne reagira, najesen će košnice biti prazne”, upozorava.

Ističe još jednu veliku razliku. Nekada su se, naime, u ovom kraju gorski pašnjaci kosili i pčele su čitavo ljeto imale barem peludnu pašu. Sada uz vrućine ostaju bez peludi i pčele ne mogu razvijati leglo. "To je danas čisto nešto drugo. Osim bolesti, tu su i klimatske promjene koje jako loše utječu na pčele”, komentira.

"Kad se prije pokosilo jer su se ljudi bavili poljoprivredom, izraslo je na livadi cvijeće, a sada buja samo trava. Praktički imamo zelenu pustinju koju polako uzima šuma, sve zarasta”, negoduje. Dodaje da su na sjeveru Gorskog kotara dva stočara koja drže krave pa kose, ali to rade kampanjski, ”nekad prerano pa pčele ne stignu to cvijeće niti oprašiti - nije to više to”, odmahuje glavom.

Pčelarska poučna staza

Rad Antuna Arha nadilazi samu proizvodnju meda. Vođen željom da širu zajednicu pouči o neprocjenjivoj važnosti pčela za opstanak ekosustava, na svom je imanju u Crnim Lazima osmislio i otvorio jedinstvenu pčelarsku poučnu stazu. Ona danas privlači turiste, izletnike i školske grupe, nudeći im izravan uvid u fascinantan svijet pčelinje zajednice.

Svoju strast i bogato praktično znanje nesebično prenosi i kao predavač te mentor u lokalnim školama pčelarstva, usko surađujući s Pčelarskim društvom Grada Čabra kako bi odgojio nove generacije čuvara prirode. Spomenimo i kako je dva desetljeća tim udruženjem predsjedavao.

Impresivan je i njegov društveni angažman. Kao službeni povjerenik pri Hrvatskom pčelarskom savezu, Antun Arh pruža stručnu podršku kolegama na terenu. Na taj način ostaje svijetao primjer kako se kroz ljubav, edukaciju i tradiciju stvara održiva priča koja oplemenjuje cijelu regiju.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor