Krajem prvog tjedna ovog mjeseca (prije 14 dana) proizvođače rasada povrća i cvijeća upozoravali smo na redovite zdravstvene preglede mladih biljčica u zaštićenom uzgoju. Većina proizvođača plodovitog povrća (najčešće rajčice, salatnih krastavaca i paprike) proteklih dana završava sadnju mladih biljčica u negrijane zaštićene prostore (plastenike).

Prema podatcima Državnog zavoda (DHMZ) ovogodišnji prvi tjedan proljeća (20.-25.3.) bit će najtopliji u povijesti hidrometeoroloških praćenja od sredine prve polovice devetnaestog stojeća! Sunčani i topli dani s najvišim dnevnim temperaturama iznad +20°C, te povišenom jutarnjom vlagom zraka, pogodovat će početnoj pojavi štetnih organizama životinjskog porijekla u zaštićenom uzgoju, npr. prezimljujuće populacije lisnih uši, buhača, bijele mušice i kalifornijskog tripsa. Radi praćenja populacije navedenih štetnika u plastenicima iznad rasada preporučujemo vješati žute i plave ljepljive ploče. Ukoliko se primijeti početna pojava jednog od navedenih nametnika na presadnicama rajčice, paprike, kupusnjača, krastavaca, salate ili ukrasnog bilja, preporučujemo primjenu jednog od slijedećih insekticida iz Tablice 1.

Tablica 1. Neki od insekticida dopušteni za tretiranje povrća i cvijeća u našoj zemlji:

*djelotvorni na lisne uši, štitaste moljce, resičare ili tripse, buhače
**djelotvoran na lisne uši i štitaste moljce („bijele mušice“)
***djelotvoran na lisne uši i štitaste moljce („bijele mušice“)
****djelotvoran na duhanov i staklenički štitasti moljac („bijele mušice“)

VAŽNO: Prema Uredbi Europske komisije od 24.5. 2013. (a koja se primjenjuje nakon 1. prosinca 2013.) na otvorenim prostorima nije dopušteno folijarno tretiranje biljaka prije cvatnje pripravcima na osnovi imidakloprida i tiametoksama radi dodatne zaštite pčela!

Radi preventivne zaštite mladih biljaka (rasada povrća i cvijeća) protiv bolesti polijeganja preporučujemo koristiti neki od fungicida navedenih u Tablici 2. Budući se sjemenom prenosi veći broj mikroorganizama - uzročnika biljnih bolesti (npr. sjemenom kupusnjača 19 uzročnika bolesti, sjemenom salate 14 uzročnika bolesti, a sjemenom rajčice čak 32 različita uzročnika bolesti) u proizvodnji presadnica obavezno koristiti deklarirano i zaštićeno sjeme (izuzev vrijednih, autohtonih eko-populacija povrća) i koristiti sterilizirane supstrate.

Prije planirane vrlo rane sadnje biljaka u zaštićeni uzgoj preporučujemo presadnice prethodno tretirati pripravcima koji sadrže amino- i huminske-kiseline, vitamine i/ili ekstrakte morskih algi (tzv. fiziološki biostimulatori). Zbog razlika u temperaturama zraka između toplijih dana i prohladnih noći, moguće su neželjene rubne promjene u obliku paleži na mladim biljčicama, pa je iste potrebno prskati prije navedenim otopinama aminokiselina. Redovito kontrolirati atmosferu u zaštićenom uzgoju i ne dopustiti kondenzaciju vode na krovnoj konstrukciji.

Tablica 2. Neki od fungicida koji su u našoj zemlji dopušteni za primjenu u povrću i cvijeću koji se mogu koristiti u zaštiti mladih biljčica:

*za suzbijanje plamenjače, antraknoze, gangrene korijenova vrata i pjegavosti lista
**za suzbijanje plamenjače, gangrene korijenova vrata i vlažne truleži
***za suzbijanje sive plijesni i bijele truleži
****za suzbijanje pepelnice, sive plijesni, bijele truleži i pjegavosti

Svi navedeni pripravci u popisu su kemijskih sredstva za zaštitu bilja dopuštenih u integriranoj zaštiti povrća.

Proizvođači u certificiranoj ekološkoj proizvodnji mogu preventivno koristiti mikro-biološke pripravke na osnovi korisnih mikroorganizama, npr. Trichoderma spp. (npr. Trianum, Trifender), Bacillus subtilis, Bacillus pumilus, Glommus (npr. Radiscudo, Rizoplus-G). Primjenjuju kao granulati (npr. Trianum G i Rizoplus-G) ili sa zalijevanjem presađenih biljaka ili sustavima "kap po kap".

VAŽNO: Posebno upozorenje proizvođačima paprike i rajčice u plastenicima!

Posljednjih nekoliko sezona često pronalazimo simptome na pojedinačnim biljkama rajčice i paprike za koje vjerujemo da potječu od virusa pjegavosti i venuća rajčice (Tomato spotted wilt virus, TSWV). Analizom uzoraka mladog lišća paprike dostavljenog iz naše Županije u "Rijk Zwaan"-ov laboratorij (Nizozemska) dobivena je 2014. pozitivna potvrda o prvom nalazu spomenutog biljnog virusa u Međimurju. Također, do kraja 2013. godine Programom posebnog nadzora Ministarstva poljoprivrede sa Zavodom za zaštitu bilja sakupljani su u otvorenim i zatvorenim usjevima paprike, rajčice, duhana, krumpira, vodenike, begonije, pelargonije i krizanteme diljem naše zemlje biljni uzorci radi testiranja laboratorijskim metodama na virusne zaraze, te je potvrđena prisutnost TSWV-a na krizantemi u Splitu (2012.), te još na rajčici i paprici u Metkoviću, paprici u Splitu i krizantemi u Varaždinu (2013.).

Zbog svog imena, virus pjegavosti i venuća rajčice (TSWV), često je krivo može zaključiti da je taj virus najštetniji na rajčici. No, zbog značajnih šteta na velikom broju važnih vrsta povrtnog i ukrasnog bilja, virus pjegavosti i venuća rajčice (TSWV) je svrstan na karantensku listu Europske Unije (EPPO A2). Stoga su u našoj zemlji Pravilnikom o mjerama za sprječavanje unošenja i širenja organizama štetnih za bilje (NN 74/06, 84/10 i 120/11) također propisane mjere za sprječavanje unošenja i širenja ovog virusa.

Virus pjegavosti i venuća rajčice (TSWV) je jedan od deset najraširenijih biljnih virusa u svijetu. Razlog tome je širok krug prirodnih domaćina, brzo širenje pomoću kukaca prenositelja, te jako izraženi simptomi zaraze koji uvelike umanjuju tržnu vrijednost proizvoda - pogotovo u ukrasnom bilju i povrću. Primjerice, 2000. godine je samo na teritoriju Sjedinjenih Američkih Država zbog zaraze povrća i ukrasnog bilja TSWV-om zabilježen gubitak u vrijednosti 1 milijarde dolara! Virus pjegavosti i venuća rajčice je registriran na više od 900 različitih biljnih vrsta unutar 70 porodica. Ovaj virus taksonomski pripada u Tospovirus grupu, porodicu Bunyaviride. Građom je izometrična virusna čestica, promjera 70-110 nm, okružen omotačem od bjelančevinastih podjedinica. Izvor genetske informacije je jedno-lančana RNA (ribonukleinska kiselina). Virus je prvi puta opisan na rajčici 1919. godine Australiji, a determiniran tek 1930. godine. U Hrvatskoj je prvi puta potvrđen njegov nalaz na duhanu u Podravini (1978.) i paprici u Zadru (1997.).

Simptomi zaraze virusom pjegavosti i venuća se uglavnom mogu uočiti na listovima i plodovima biljaka domaćina. Na plodovima rajčice uzrokuje koncentrične prstenaste pjege i mozaik "zelenih otoka", dok na lišću rajčice uzrokuje odumiranje tkiva brončane boje. Na plodovima paprike uzrokuje oštećenja nepravilnog oblika sa svijetlim prstenima, a na lišću mozaik i prstenastu pjegavost od osušenog i propalog tkiva. Na gomoljima i lišću krumpira razvijaju se koncentrične, prstenaste šare odumrlog tkiva. Na plojkama krizantema uzrokuje linijski i prstenasti mozaik, te propadanje stabljike u obliku nekrotične pjegavosti. Na lišću pelargonije se razvijaju svijetle linije u obliku prstena i mozaika, dok na lišću vodenike uzrokuje svijetle i tamne prstene, pjege i linije. Zaražene biljke duhana skraćeno rastu, a na lišću se tkivo suši. Spomenuti simptomi nisu siguran dijagnostički znak za prepoznavanje virusa, jer slične promjene mogu uzrokovati i neke druge vrste virusa, npr. virus nekrotične pjegavosti vodenike (Impatiens necrotic spot virus, INSV). Glavni način za određivanje prisutnosti virusa je uzimanje biljnog uzorka zaštitnim rukavicama za jednokratnu uporabu i sukladno EPPO standardima determininacija u ovlaštenim laboratorijima sa dvije različite metode (npr. DAS-ELISA i RT-PCR). Virus je u dostavljenom biljnom materijalu dokazan ako su obje metode pozitivne.

Prijenos i širenje virusa: pasivno se virus širi preko rana, kontaktom zaražene i zdrave biljke kod vjetra i nevremena. Vegetativnim umnažanjem sadnog materijala virus se sa zaraženog biljnog materijala prenosi na potomstvo (npr. sadnjom inficiranih gomolja krumpira). Ovaj virus se ne prenosi sjemenom. Kukci iz reda "resičari" ili tripsi (Thysanoptera) su važni prenositelji virusa pjegavosti i venuća rajčice (TSWV), a među važnijim vrstama vektora su duhanov trips (Thripa tabaci) i kalifornijski trips (Frankliniella occidentalis).

Fitosanitarne mjere: Svi karantenski štetni organizmi zahtijevaju od nacionalnih institucija provođenje preventivnih, a nakon pozitivnih nalaza i obaveznih fitosanitarnih mjera, s ciljem sprječavanja unosa i daljnjeg širenja. Edukacija proizvođača povrća i cvijeća o štetama i mjerama suzbijanja je vrlo važna. Kod proizvodnje presadnica povrća u zaštićenim prostorima treba ukloniti sve ukrasne biljke kao moguće izvore infekcije (naročito sve višegodišnje cvijeće). Nužno je maksimalno suzbijati populaciju tripsa - prenositelja ili vektora ovog virusa. Kad je u usjevu potvrđena prisutnost virusa, biljke se moraju odmah uništiti zakapanjem ili spaljivanjem, a zaštićeni prostor tretirati protiv tripsa.

Premda je virus pjegavosti i venuća rajčice (TSWV) u Hrvatskoj determiniran još prije 35 godina, njegov ekonomski značaj i štetnost dolazi do izražaja tek posljednjih godina, prvenstveno zbog pojave njegova "prenositelja" - kalifornijskog tripsa (Frankliniella occidentalis). Ova vrsta tripsa je u našoj zemlji prvi put pronađena uoči početka Domovinskog rata, a zbog globalnog zatopljenja danas je raširen svuda i jedan je od najvažnijih štetnika pri zaštićenom uzgoju povrća i cvijeća!

Pomoć kod determinacije uzročnika bolesti i štetnih organizama životinjskog podrijetla (kukaca, grinja), te izbora najučinkovitijeg modela zaštite mladih biljčica možete potražiti u priručnom laboratoriju javne poljoprivredno savjetodavne službe u Čakovcu (tel. 373-373).

mr.sc. Milorad Šubić, dipl.inž.agr.
milorad.subic@savjetodavna.hr