Vjerovanja o hrastu su mnogobrojna i raširena u svim europskim zemljama. On je simbol istine, a nekadašnji seljaci ozbiljno su vjerovali da pod hrastom nitko ne može izgovoriti laž.
Hrast (Quercus) je rod listopadnog i zimzelenog drveća i grmlja iz porodice bukve (Fegaceae). Plod mu je žir, a stablo moćno i snažno, s dubokim korijenjem. Simbol je otpornosti i čvrstoće od najranijih vremena.
Prirodni areal mu je sjeverna polutka - Europa, sjeverna i srednja Amerika, sjever Afrike i Azija, osim Indije i krajnjeg jugoistoka. Samo jedna vrsta hrasta živi u južnoj Americi. Iznimno je važan za prirodnu sredinu u kojoj se razvija, posebno za sjeverno umjereno područje. Raste kao veliko drvo.
U starim religijama bio je posvećen božanstvu groma: Zeusu kod Grka, Jupiteru kod Rimljana, Medauru kod Ilira, Toru kod Germana, Perunu kod Slavena, Perkunu kod baltičkih naroda. Zabilježeno je da su Slaveni prije kršćanstva izrađivali kipove svojih bogova od hrastovog drveta, a poslije prelaska na kršćanstvo nastavili unositi u svoje domove mlado hrastovo drvo ili hrastovu granu za Božić.
Hrastu je namijenjeno razdoblje na kraju prosinca i početku siječnja, a to doba su davni poljoprivrednici zvali "jaki dani" ili "glava od godine", vrijeme kad se slavi i blaguje, dočekuju gosti, opraštaju dugovi, sklapaju savezi i prekidaju davna neprijateljstva. Gdje nisu mogli ići u crkvu, nekadašnji poljoprivrednici su se molili pod hrastom, a seoska okupljanja, suđenja i veselja često su se odigravala pod krošnjom najvećeg hrasta u blizini.
U ljekovitu moć hrasta narod je vjerovao u potpunosti. Koristio je koru hrasta za zaustavljanje krvarenja u crijevima, protiv groznice i upale mokraćnog mjehura, a kao oblog za različite kožne bolesti. Kupanje u vodi od prokuhane hrastove kore smatralo se blagotvornim za umirenje, opću otpornost i produženje života. Brašno od žira dodavalo se u kruh kad su bile gladne godine, a kad nisu, žir je predstavljao značajnu hranu za svinje.
Izraz "užiriti svinju" u značenju ugojiti je, uhraniti - potječe upravo od hranidbe svinja žirom iz hrastovih šuma koje su u davna vremena bile češće i prostranije nego danas. Seljaci bi dakle pustili svinje u šumu na žirovanje, da se hrane žirom koga su nalazile u izobilju, da bi ih tek sa zahlađenjem potjerali kućama - ili na prodaju.
Vjerovanja o hrastu su mnogobrojna i raširena u svim europskim zemljama. On je simbol istine, a nekadašnji seljaci ozbiljno su vjerovali da pod hrastom niko ne može izgovoriti laž. Prema staroslavenskom vjerovanju, prvi čovjek izrezan je od hrastovog drveta. Upravo zato što je posvećen božanstvima groma, u njega najčešće udara grom, što je ljudima itekako bilo poznato, zato njemačka poslovica doslovno kaže "izbjegni hrast, traži bukvu" (kad grmi).
Od slavonskog i srijemskog hrasta nekad se pravio izuzetno kvalitetan i skup namještaj, zato su se šume ponešto prorijedile pa mu sad ekolozi pokušavaju vratiti staru slavu. Hrast izuzetno uspješno štiti tlo i mladu šumu, zato je koristan u svakom pogledu.
Tagovi
Autorica