Žene prve u koloni - nadali su se da neće pucati. Greška

Danas je osmi mart, Dan žena, ili Međunarodni dan borbe za prava žena, kako mu je služben naziv u UN i drugim međunarodnim organizacijama. Slavljen i osporavan, za sobom ima dugu i zanimljivu povijest koja nije prošla bez žrtava.

Zašto je upravo ovaj datum odabran da bude Dan žena?

Sve je počelo u Chicagu i drugim gradovima Sjeverne Amerike 1909. godine. U to doba istok je još spavao, u mnogim zemljama seljaštvo je još bilo u statusu kmetova. Ali, zapad se komešao.

Greška, velika greška

Borba za minimum radnih i ljudskih prava, započeta još 1838. godine, nastavljajući se na tradicije osvajanja slobode, tresla je režime. Demonstrirali su radnici, muškarci i žene svih struka, tražeći ono što danas zovemo minimumom radnih prava. Demonstrirali su nadničari i seljačka sirotinja, tražeći pravo glasa i sva prava koja im sljeduju. Demonstrirale su i žene, aktivistkinje za opće pravo glasa. Jer, u to doba, glasali su samo punoljetni muškarci bijele rase koji su plaćali porez na nekretnine - radništvo i većina seljaštva bili su isključeni iz demokratskog procesa.

Mijenjati svijest: Ženama na selu je težak put do uspjeha - razumite to!

I tog osmog ožujka organizatori prosvjeda postavili su na čelo kolone žene s transparentima. Smatrali su da će takva slika poslati snažnu poruku u svijet, a nadali su se i da vojska i žandarmerija neće pucati kada vidi žene u prvim redovima.

Greška, velika greška.

Zašto cvijeće?

Žrtve su sahranjene u zajedničku grobnicu, a kad su sljedeće godine na isti dan aktivistkinje i aktivisti htjeli položiti cvijeće, žandarmerija im nije dopustila. Onda su aktivisti pripremljeno cvijeće predali svojim kolegicama čestitajući im na taj način što su žive te im poručili da nastave borbu. Tako je, prema nekim izvorima, nastao običaj da se ženama za Dan žena poklanja cvijeće.

Iste godine, 1910., u kolovozu, na međunarodnom kongresu žena u Kopenhagenu, Clara Zetkin i Rosa Luxemburg predložile su da se osmi ožujka proglasi Međunarodnim danom borbe za prava žena, što je i usvojeno.

Godina žena koje hrane svijet: UN 2026. posvetili poljoprivrednicama

Danas, više od sto godina kasnije, prema proračunima međunarodnih organizacija, žene i dalje obavljaju više od dvije trećine radnih sati, naročito onih neplaćenih, a pritom su u vlasništvu manje od 10% novčane mase na svijetu. Cijeneći njihov izvanredan doprinos ljudskom društvu, UN su, na inicijativu FAO, 2026. godinu proglasile godinom žena u poljoprivredi.

Njihov doprinos je ključan

Godina žena koje hrane svijet ima cilj da ukazati na neizmjeran značaj žena i njihovog rada u svjetskoj poljoprivredi te omogućiti bolji tretman onima koje proizvode i prerađuju hranu, snabdijevaju tako svoje domaćinstvo i zajednicu, a često imaju znatno manji zemljišni posjed i neodgovarajući pristup subvencijama i drugim vidovima podrške.

Predstavljaju 42% radne snage u poljoprivredi, ali se suočavaju s nezavidnim položajem, jer su rijetko vlasnice gospodarstava. Ovako angažirane, rade bez formalnog zapošljavanja, mirovinskog ili socijalnog osiguranja.

Većina njih je neplaćena radna snaga u poljoprivrednom domaćinstvu. Njihov doprinos je ključan, ali je neophodno mijenjati njihov formalno - pravni status i pristup resursima.