Uz malo više koordinacije ljudima se može olakšati život od poljoprivrede

"Dajte nam kilogram one vaše ličke janjetine. Nemamo!" Ovo je bio razgovor u jednom od najpoznatijih restorana u Otočcu kojem smo svjedočili ljetos. Jedan kratki razgovor gosta i vlasnice restorana u kojem mu ona objašnjava da više u svojoj ponudi nemaju janjetinu po kojoj su nadaleko poznati govori nam da u poljoprivrednoj proizvodnji na određenim područjima imamo više problema nego što smo svjesni.

Naime, pooštravanjem zakonskih regulativa, ovaj ugostitelj, ali i ostali s tog područja, da bi imao janjetinu na svom meniju, živo janje koje bi kupio negdje u okolnim selima morao bi voziti u Gospić u registriranu klaonicu. Zbog procedura za jedno janje morao bi ići dva puta po pedesetak kilometara u jednom smjeru, odnosno napraviti i do 200 kilometara ili zaposliti čovjeka koji bi samo to radio i čekao, što je i u jednom i u drugom slučaju prosječnom ugostitelju dodatni trošak koji teško može izdržati, a cijenu svog gotovog proizvoda teško da više može dizati.

Problemi koji se daju riješiti 

Ovakvi problemi se najčešće javljaju upravo u najnerazvijenijim i najslabije naseljenim područjima u Hrvatskoj, pa je s tim problem još i veći. Lika i Dalmacija su zasigurno područja gdje su ovakvi problemi najizraženiji i najprisutniju upravo zbog svoje slabe naseljenosti i koncentriranja većine institucija i infrastrukture u županijska središta ili veće gradove.

Vidjevši ovu problematiku, shvaćamo da je ovakvih problema jako puno, a da se neki od njih mogu riješiti samo malo boljim povezivanjem državnih institucija, te bez većih financijskih sredstava. Mogu, li kako kad nitko nije ni upozorio na njih i zatražio pomoć državnih institucija?

Svjedoci smo da Ministarstvo poljoprivrede ulaže velike napore u oživljavanje poljoprivredne proizvodnje na razne načine te kroz razne programe i mjere, ali često se događa da čovjek u finalizaciji svega toga doživi nepredviđene troškove, zbog stvari i procedura koje se zasigurno mogu lako riješiti bez značajnih ulaganja od strane države.

Homologacija 

Jedan od tih problema je i homologacija, odnosno usklađivanje sukladnosti, koja se kad je poljoprivreda u pitanju odnosi na nove i rabljene traktore i prikolice. U jednoj demografski opustošenoj regiji kao što je Lika, gdje se i najveći dio poljoprivredne proizvodnje zasniva na staroj i dotrajaloj mehanizaciji, pri kupovini, odnosno prvoj registraciji traktora ili prikolice ljudi za izvršenje homologacije imaju samo centar u Gospiću. To u stvarnom životu znači da poljoprivrednik iz Donjeg Lapca ili Brinja svoj kupljeni traktor mora voziti 80 kilometara da bi izvršio homologaciju. U malo boljoj situaciji su poljoprivrednici iz Vrhovina i Udbine koji za isti posao moraju prevaliti put od nekih pedesetak kilometara u jednom pravcu.

Za ovaj posao i cjelodnevno čekanje šlep služba će im uzeti nekoliko tisuća kuna. Ili, imaju drugu varijantu da s traktorom pređu i do 160 kilometara u jednom danu uz podizanje probnih tablica u policiji, što im dodatno sve poskupljuje. Treba napomenuti da centri za tehnički pregled vozila postoje u Korenici i u Otočcu. Ubacivanjem procesa homologacije u ove regionalne centre učinio bi se veliki korak za poljoprivrednike s područja Like koji su se odlučili i skupili snage za obnavljanje poljoprivredne mehanizacije koja im je prijeko potrebna na polupustoj ličkoj zemlji. 

Naravno, s ovim se ne rješavaju svi njihovi problemi, ali bi se s ovakvim postupkom, koji državu ne bi koštao gotovo ništa, olakšalo poslovanje bar u jednom segmentu. Činjenica je da na ovaj problem koji postaje sve više izražen nitko do sada nije javno upozorio. A potrebno je samo malo dobre volje i bolja koordinacija državnih institucija.