Traže se veliki, uski i za salatu!

Koji krastavac ide najbolje - mali, veliki, debeli, tvrdi, meki, provokativno je pitanje obogaćeno opisnim pridjevima koje smo postavili na gradskoj tržnici u Zadru. Logičan je to slijed novinarskog nazovi istraživanja u situaciji kada mediji ulaze u sezonu kiselih krastavaca, a pogotovo kada iz Agencije za plaćanja u poljoprivredi ne stiže odgovor na pitanje svih poljoprivrednih pitanja - kada će konačno država početi s uplatama izravnih plaćanja.

U sezoni kiselih krastavca, najbolje je pisati o zelenom krastavcu, a ideju je inicirao i urednički odavno realizirao kolega novinar i osnivač lokalnog Zadarskog lista Nedjeljko Jusup.

Sezona kiselih krastavaca

Dolazi ljeto sa svojim temperaturama koje se već na dijelove dana penju preko 30 stupnjeva celizijevih. U potrazi za osvježenjem žeđamo za miješanim salatama koje će nam ohladiti grlo i želudac dok kroz njega prolazi vruća, tek skuhana ili zagrijana sarma. Miksaju se pomidor, krastava, ljubičasta kapula, sve zalijeva uljem, maslinovim, sojinim, bučinim i hlapljivo unosi u organizam željan vitamina, minerala, vlakana. Odličan ukus dodatno je začinjen svim onim Internet tekstovima pročitanim u rano proljeće o dijetama, detoksikaciji tijela i važnosti konzumiranja voća i povrća. A ovdje pričamo o njegovom veličanstvu kukumaru, kako ga se zove po domaći u Dalmaciji.

Sa željom za ljetnim osvježenjem ide se na tržnicu i kreće u potragu za krastavcem. Prevrću se primjerci po štandu, pipaju i važu u ruci i u torbu idu samo oni najbolji.

Mali za kiseljenje, veliki za salatu

Sve zavisi kakve su nečije želje, iskusno s osmjehom na licu odgovara prva prodavačica na ovu ljetno osvježavajuću poljoprivrednu provokaciju.

Ona manje iskusna objašnjava kako su mali najbolje za kiseljenje, a velik za salatu i poentira da bez obzira na veličinu mora biti tvrd, čvrst. Dok ona naglašava važnost čvrstoće, sjetim događaja iz jedne knjižare. Kupovao sam podmetač za papir za prijateljicu. Kažem prodavačici da ona traži da bude tvrda, a ova kao iz topa odgovara kao i svaka prava žena.

Dakle prvi dio istraživanja je doveo do zaključka da krastavac mora biti tvrd. I stvarno što možeš s onim mekanim. Dok dođeš do onog tvrdog dijela za salatu, pola baciš, a i okus je nekako gorak.

Domaće je domaće

Pitanje veličine, opsega je nešto sasvim drugo. O tom djelu se ne da previše raspravljati. Dođeš do prodavača, da pitaš i muški dio populacije, što oni imaju reći na ovu temu, a on kao iz topa vadi neki primjerak od 15-ak centimetara, srednjeg obujma. Pa i nije mu baš neki primjerak, bio je komentar kratkog kavanskog novinarskog kolegija. I onda dileme rješava prodavačica Mira pričajući istiniti događaj.

"Došle su tri žene na štand. Prva je tražila dugi, a uski. Druga je naručila manje, a debele, a treća je rekla da njoj treba samo kilogram za salatu", kaže Mira i potvrđuje teorem s početka istraživanja da sve ovisi o ukusima.

Osobno ću se umiješati u priču i dati drugi odgovor na pitanje koji je najbolji krastavac. Onaj s hrvatskih polja. Domaće je uvijek domaće.

Foto: jutarnji.hr