Tanjurača na ovrhi

Gotovo svakodnevno dolazim u kontakt s pričama o ovrhama, pljenidbama i sličnim akcijama kod poljoprivrednika. Kamate, bilježnici, odvjetnici, česta su priča. Ali ova je stvarno posebna.

Išao je čovjek tu iz jednog našeg sela par desetaka kilometara od Osijeka u osječku bolnicu. Seljak ko seljak, ima kombi koji mu je i za prijevoz tereta i za obiteljske potrebe. Ostavio dijete na pregledu i uredno parkirao na parkingu kod osječke klinike. I to uredno. Onako na obilježenom parkingu. I nakon pregleda dođe s djetetom do parkinga, međutim auta tamo nema. Odnio pauk. Pa ajde. Misli si, ako mogu plaćati u ovoj zemlji svakakve gluposti, mogu i toga pauka.

Kobna dva centimetra

No, tamo ga čeka 500 kuna i još 300 kuna za policiju. E pa normalno, nije on baš nosio u svom buđelaru toliko novaca samo da odbaci dijete do bolnice. Imao je u džepu pantala farcajg i nešto papirnatih kuna. Čak i nešto eura. I ne mora platiti odmah. No, zašto su uzeli kombi. Kao, dva centimetra je kombi virio prema pješačkom putu i to se vidi na fotografiji. Ajde, uzme on kombi, koji je inače prijavljen na njegovu firmu i posvađa se tamo sa svima jer stvarno nisu fer. Mjere centimetre. I on se žali policiji pa se žali toj firmi koja ima pauka. No, ništa. Otepu ga.

Pljenidbe i ovrhe postale svakodnevica hrvatskog sela.

No, na službenoj adresi njega nikada nema. Samo prespava i ode u štalu koja je izvan sela. Izvan sela je zato da u selu ne bi gospojama smrdjele svinje. Žalio se više puta i ništa. Doduše, vidio je jednom onu žutu pozivnicu da je dobio preporučeno pismo. Ali nije otišao do pošte po to. Misli, tko ga treba, doći će. I došao vrag po svoje. To što nije primio je bilo pismo od nekoga javnoga bilježnika da mu ovršuju pokretnine. On to nije znao pa se nije ni žalio i to postalo, kako se kaže ovršno. Ili za provedbu.

Posjet sudskog ovršitelja, odvjetnika i nosača

Jedno jutro došao mu ušminkani ćelavac, lijepo se predstavio da je on sudski ovršitelj, a da je ovaj veliki čovjek pored njega odvjetnik, onaj mali do njega predstavnik firme koja je od Pauka otkupila potraživanje od 500 kuna, a oni ljudi nešto dalje su nosači. I naš seljak s priče ih nije primio. Htio je da vraga pusti i više plati tih 500 kuna. No, nije išlo. Ćelavac kaže da je sada dug 2.900,00 kuna jel tu treba platiti troškove svih koji su došli. I velikog debelog odvjetnika i onoga maloga, i bilježnice koje nema. Mislim na Javnu bilježnicu, ne na neku bilježnicu za školu. No, tu su sadržani vjerojatno i troškovi korištenja kemijskih olovaka kod svih njih. I poludi on i neće da ih pusti da uđu u kuću po stvari. Poludio je. Prijetio svojim odvjetnikom i slično. Odvjetnik mu rekao da se više ništa ne može učiniti da je to postalo konačno. I prođe neko vrijeme.

Naš Baća iz ove priče pun posla, pa će sutra otići to riješiti, pa sutra i da vidi što dalje. I kad li jednog kišnog dana. Znali su da je poljoprivrednik kada pada kiša kod kuće, na vrata bane opet taj isti ćelavac, debeli veliki odvjetnik i svi oni isti. Ali i tri policajca u pancirkama. Ispred kuće policijska marica s čeličnim rešetkama na šajbi i upaljenom rotirkom. Pa upaljena rotirka i na nekom plavom autu od sudskog ovršitelja. Onda i veliki džip od odvjetnika. Pa veliki kombi od te neke firme koja je ovlašteni komisionar za prodaju otetih stvari u ovrhama. Pa na okolnim ogradama se skupile babe. A naš Baja u radioni. Pustio ih djeda u avliju i kuću. I što sad. Pronađe našeg Baju policija u radionici i ajde sad pregovori.

Odnijeli tuđu tanjuraču

Oni bi popisali stvari. Pa ne mogu auto i kombi. To je na firmi. Pa je onda popisao neke stvari u kući od sinove firme. "Pa ajde ljudi da platim da mi se nosite iz života". No, sad više nije ni 2.900,00 kuna. Ima tu troška sada i izlaska policije i opet svih tih istih i sada je to 4.900,00. "E pa ljudi, toliko nemam uza se. Što vam je", rekao im je tada naš seljak.

No, ništa. Ide popis. "A u dvorištu sam imao tanjuraču koju sam posudio od susjeda Lovre. Morao sam ju otkačiti s traktora, da mogu zakačiti prikolicu". Njegov i traktor i prikolica i stvari su na firmi koja je d.o.o. i ne mogu popisati. No, tanjurača nije njegova. Ali navalio na Lovrinu tanjuraču baš taj ćelavi da ju upišu. I očitali oni broj šasije i upisali. I hoće odnijeti tanjuraču. Viče Baja da tanjurača nije njegova, ali džabe. Niti se na brzinu može do Lovre jer je otišao negdje, a on nema mobitela. I što sada. Odnijeli oni uz pratnju policije tanjuraču koja vrijedi 100 tisuća kuna, za dug koji je 5.000,00.

Lovro nema tanjuraču - troškovi rastu

Sutradan otišao Baja uplatiti 1.000,00 kuna, što je već duplo više negoli je bila ta naknada za rad nesretnog Pauka i kaže, dajte bar tanjuraču. E ne može. Međutim, Lovro hoće svoju tanjuraču. I što sada. Može kada sve plati. No, iz dana u dan dug za to parkiranje koje je dva centimetra bilo pretjerano samo raste i na kraju neće ni tanjurača biti dovoljna. I pala odluka. Mora susjed Lovro tužiti stranke u postupku. Ovu firmu koja je preuzela tanjuraču i susjeda Baju da su u ovrhu uzeli nešto što je njegovo, a ne Bajino koji je i kažnjen za krivo parkiranje. I krenu sudovanja. Rastu troškovi.

Koliko vrijede dva centimetra?

Nakon par rasprava ili ročišta, ili kako se već zove, iznos je na 9.000,00 kuna. Dolaze svjedoci da dokažu da je tanjurača od susjeda Lovre. Zovu policajce za svjedoke, pa djedicu koji je otvorio vrata pa one babe iz komšiluka. Pa je Lovro našao račun kojim je kupio tanjuraču i na kojoj se točno vidi broj šasije i da je to njegova. I pita Lovro, pa dobro jel može dobiti tanjuraču. Pa prošlo je već dvije godine, a njemu tanjurača treba. "E ne može", kaže sudac. Još se traži da dođu dva policajca svjedočiti za nešto, pitaj boga što.

A ta rasprava se zakazuje naknadno, za što će dobiti poziv. I eto. Lovro nema ni dan danas svoje tanjurače. Sud još traje zbog ispravno parkiranog vozila kod osječke bolnice. I još dobio Baja novčanu kaznu od suca jer je za debelog, velikog odvjetnika rekao da je vođa mafijaške organizacije koja pokušava bez lopate i motike do novaca, a da su u toj sprezi odvjetnik, ta firma koja ima Pauk, pa firma koja otkupi potraživanje, pa policija, bilježnici i svi redom. Pa je i tih devet tisuća još poraslo. Na kraju će sigurno Lovro dobiti spor i tanjuraču, a Baja će morati dati nešto svoje. Ali će morati dati nešto što vrijedi 20 tisuća puta više od posla kojega su ti koje je nazvao mafijom zaradili.