Švicarci, investirajte u hrvatsko svinjogojstvo - imamo i nešto zauzvrat

U Švicarskoj se događa nešto što vrijedi pažljivo pročitati. Njihovo krovno udruženje uzgajivača svinja Suisseporc je predložilo fond od oko 10 milijuna eura iz kojeg bi se proizvođačima isplaćivala naknada da trajno odustanu od uzgoja svinja. Trajno znači 25 godina bez svinje na imanju, plus 10 godina zabrane gradnje novih svinjaca. Razlog? Švicarske klaonice tjedno prerade 47-48 tisuća tovnih svinja, a tržište može progutati maksimalno 44 tisuće.

Švicarska izdvaja 10 milijuna eura za odustajanje od svinjogojstva

Belgija već radi sličan program i procjenjuje da će za pet godina nestati svaki treći proizvođač. Nizozemska je svoj otkup farmi pretvorila u nacionalnu politiku.

Dakle, sjeverozapadna Europa ima previše svinja i plaća milijune da ih bude manje. A Hrvatska godišnje uvozi 645.000 živih svinja.

Hrvatske brojke - ona neugodna istina

• 877 tisuća svinja u Hrvatskoj (DZS, 2025., blagi rast u odnosu na 2024.)
• Krmača svega 80 tisuća - i taj broj je u zadnjih godinu dana pao za 13%. Ovo je krvotok sektora, manje krmača znači manje prasadi u idućim godinama.
• 2014. godine smo imali 1,15 milijuna svinja, danas 873 tisuće. Minus četvrtina sektora u dekadu.
• Uvoz: 645 tisuća živih svinja (110 tisuća više nego godinu prije) + 109 tisuća tona svinjskog mesa (mahom Njemačka, Španjolska, Mađarska).
• Samodostatnost: 50-63% (ovisno o izvoru). Cilj iz Programa razvoja svinjogojstva do 2030.: 75%.

Slika je jasna: zemlja sa ravnicom Slavonije i Baranje, kapitalom uloženim u Žito grupu (~175 tisuća svinja godišnje) i Podravka agri (~310 tisuća) - a pola svinjetine na tanjuru hrvatskog kupca dolazi iz inozemstva.

Što bi švicarski model značio kod nas?

Švicarski fond od 10 MEUR služi da se s tržišta makne 4.000 svinja tjedno - oko 200 tisuća svinja godišnje koje treba “ugasiti”. Cijena: ~50 EUR po grlu godišnjeg kapaciteta.

Sada zamijenimo predznak:

• 200.000 svinja x 110 kg = 22.000 tona dodatne proizvodnje
• To je 20% našeg sadašnjeg uvoza svinjetine
• Samodostatnost bi u jednom skoku otišla sa 60% na ~70%
• Da postignemo cilj iz Programa razvoja (75%), trebalo bi dodati 300-400 tisuća grla.

Kad bi David nazvao Guya

Pozovimo švicarske svinjogojce - one koji su odlučili uzeti naknadu i izaći iz proizvodnje - da svoj kapital i znanje dovedu u Hrvatsku.

Što oni nose:

1. Kapital. Onaj koji uzme 200-500 tisuća eura naknade za zatvaranje farme ne smije ga 25 godina vratiti u švicarsko svinjogojstvo. Ali ga može sutra investirati u Slavoniji ili Baranji.
2. Know-how. Švicarska svinjogojska tehnologija je vrh Europe - zatvoreni ciklusi, najbolji indeksi konverzije, najviši dnevni prirasti, najbolji standardi dobrobiti životinja.
3. Profesionalizacija i scale. Ono što naš sektor najviše muči. Švicarski farmer dolazi sa kulturom planiranja i preciznosti koju nekim našim farmama treba kao kruh.

Zauzvrat, nudimo nešto što Švicarska nema (ne mogu vjerovati da sam ovo napisao :)):

• Tlo i jeftine žitarice (kukuruz je 50%+ svinjske hrane - kod nas u dvorištu)
• Tržište koje sigurno može progutati svaki dodatni kg (109 tisuća tona uvoza)
• EU prostor s cijenama radne snage 3 puta nižim od švicarskih
• ZPP potpore za stočarska ulaganja 50-65%
• ASK pod kontrolom, većina zemlje je “clean zone”

Gdje se njima zatvaraju vrata, kod nas se otvaraju.

Zašto se ovo neće dogoditi samo od sebe

Hrvatska administracija nije organizirana za proaktivno privlačenje stranih ulagača u poljoprivredu. Ministarstvo gospodarstva lovi velike industrijske projekte, a ne tihog obiteljskog farmera iz Berna s 800 tisuća franaka u džepu koji bi htio izgraditi farmu s 500 krmača.

Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu.

Plus znamo sve klasične prepreke: zemljište (rascjepkanost, ARKOD, sporo agencijsko poslovanje), dozvole (pet razina + lokalni otpor - pitajte Ukrajince).

Što bi trebalo napraviti

1. Aktivno informirati Suisseporc, belgijske i nizozemske udruge da Hrvatska nudi konkretno ono što njima nestaje - prostor, zemlju, povoljne inpute, EU sufinanciranje.
2. Fast-track za strane investicije iznad 1 MEUR u stočarski sektor - jedan šalter, jedna osoba, jasni rokovi.
3. Pripremljeni zemljišni paketi - definirana lokacija, riješen pristup i komunalna infrastruktura, predugovori za otkup stočne hrane.
4. Povezati s domaćim partnerima - ratarskim OPG-ovima kojima bi švicarski know-how i kapital bio veliki bonus.

Šveđani su nam stigli sa Ikeom, Nijemci s Lidlom, Talijani s kavanama. Vrijeme je da netko ozbiljan dođe i u staju.

A onda više nećemo morati pisati priče o tome zašto pola svinjetine na hrvatskoj zdjeli kobasica dolazi iz Njemačke. Pisat ćemo priče o tome kako jedna švicarska obitelj ima reprocentar od 1.000 krmača u Gornjem Fodrovcu.