Sijeda glava fali u ministarstvu

Niti jedna vlast, niti jedan ministar nije ništa učinio do sada da zaštiti naše poljoprivrednike i seljake od činjenice da u Europsku uniju ulaze potpuno neravnopravni i nepripremljeni.

Ljudi su doslovce razvaljeni. Pa pogledajte samo u kakvom stanju naši uzgajivači svinja i krava ulaze u Uniju. Pa ovi će nas rasturiti. Možemo ih slobodno sve i Čobankovića i Pankretića i Jakovinu nazvati grobarima hrvatske proizvodnje hrane. Nisu oni baš bili odlučujući, ali su pristali biti na čelu resora poljoprivrede u vrijeme kada su ih aktualne vlade uništavale.

Kojekakvi programi razvoja svinjogojstva i govedarstva uza sav trud svih ostati će u našoj povijesti zabilježeno kao jedan čerek našega stočarstva. U vodu padaju svi programi podizanja trajnih nasada, ako se ti ljudi ne zaštite. Strava je na hrvatskom selu, a naslušali smo se hrpe govornika, predavača, pametnjakovića, razne dječurlije u Ministarstvima koji se uče na nama. Svi su nam redovito govorili kako su u uniji velika poljoprivredna gospodarstva. A isti su se svi i hvalili kako imamo sve manje malih poljoprivrednika. Kao da su se svi hvalili kako imamo sve više socijalnih slučajeva, uništenih obitelji, propalih gospodarstava koja su stoljećima bila uzorna. U jednom selu unište 50 ljudi s prosjekom od tri krave, a onda se hvale kako smo digli jednu farmu od 50 krava. Pa ti ljudi ne samo da ne znaju matematiku, nego su još i bahati u tim svojim izjavama. Ne pitaju se što rade oni koji su imali po tri krave. Piju pivu pred lokalnom trgovinom. Nemaju novaca više ni za u birtiju otići. I tako redom su svi ministri i njihovi puleni slavili i pričali o rezultatima. I što danas. Pa moramo reći da skoro polovice tih farmi od 50 i 100 krava više nema ili ih vidimo u nekakvoj magli. I u magli koja je sve veća i pitanje je dana kada će magla ih sve progutati.

Oni u svim tim službama će ostati i lijepo piti kavicu po zagrebačkim kafićima i pričati bajke. Da bar netko zaštiti ove što su živi. Nitko ništa ne čini sada da uredi tržište voća prije nego nam dođe to kobno ljeto 2013.godine. Što će biti s našim voćarima. Što kada se ovako nešto dogodi u uniji? Ne znamo. A ko im garantira da će njihove jabuke ići barem na domaće tržište. Upravo zato je jedan stari Srijemac, čovjek sijede glave odlučio preduhitriti sve. Stvarno je čovjek, imenom Antun Plivelić, rodom iz Hrtkovaca u Srijemu, čovjek s vizijom nešto pokušao i pokušava sa svojim kooperantima. I on mora napuniti hladnjaču koje je vlasnik, ali je i prvi ponudio kakvu-takvu sigurnost voćarima. Da znaju da će njihove jabuke i drugo voće imati gdje skladištiti i da će imati svoj prostor i u hladnjači i u trgovačkim lancima bez obzira što će doći na naše tržište ljepše obojane i veće, ali manje slađe jabuke. Plivelić, je to smo sto puta čuli, uvijek imao rješenje za svoje voćare pa i kada jabuke nisu bile najbolje veličine i kada nisu najbolje obojene. Pokušava on svima i dati do znanja kako je naša jabuka lijepa i slatka i da to što trgovački lanci traže nekakve slikovite nema veze. I on nalazi rješenje.

Jučer je izašao s onim prije i našeg ministarstva. I zato što taj čovjek u godinama ima viziju zato moramo reći Jakovini i Milanoviću da se mogu slikati s tim svojim vrtićem koji zna besprijekorno nam sve pokazati na projektoru direktno sa svog laptopa i upotrebljavati masu engleskih riječi i fraza. Kao da će naše seljake oduševiti tim svojim engleskim. Znaju naši poljoprivrednici danas više od njih svih, a i više su Europe vidjeli od njih. Ali o svom trošku. Sami su si platili razne stručne ekskurzije. I upravo je Plivelić jučer bez projektora, na svom srijemskom hrtkovačkom narječju jasno svojim voćarima objasnio da ima rješenje za njih. U želji da što spremniji dočekamo ulazak Hrvatske u EU Gomolava d.d. 50 % svojih skladišnih kapaciteta, odnosno 4.000 tona, nudi proizvođačima jabuka u višegodišnji najam. Prednost će imati dosadašnji kooperanti, a osnovni uvjet je da svaki od njih ili više njih udruženo imaju minimalnu proizvodnju za jednu komoru u ULO hladnjači. To je oko 200 tona što je po prosječnoj hrvatskoj proizvodnji urod sa oko 5 hektara. Plivelić ističe da je prema višegodišnjim kalkulacijama prosječna cijena troškova skladištenja iznad jedne kune po kilogramu. Proizvođači koji s Gomolavom d.d. potpišu višegodišnji ugovor o proizvodnji i skladištenju imat će cijenu od 0,525 kn/kg što je približno sedam euro centi.

Prvim razgovorima s proizvođačima Plivelić je vrlo zadovoljan. Čini se da će interes za suradnju Gomolave d.d. i proizvođača jabuka biti znatno veći i od trenutnih mogućnosti.

Imali smo nedavno i jedan skup vinogradara. Trebalo im je objasniti što ih očekuje s poticajima. I pričala je jedna žena. Ona dugo, pa dugo, pa naširoko. Pa je za govornicu izašla druga žena. Jedna je iz Ministarstva poljoprivrede, a druga iz HGK. I pričale one uzduž i popreko. Hrpa nekih grafikona i tablica. I onda je za govornicu izašao čovjek. Iz Ministarstva, stariji, ali zna. Juraj Orenda je to upravo jednostavno svima rekao. To, to i to. Možete to, to i to, a ne možete ono, ovo i ono.