Putovanje zrna hrvatske pšenice

Jedna od stvari koja me fascinira u poljoprivredi je s koliko se količina svih vrsta roba zapravo radi. Od repromaterijala potrebnog za proizvodnju do konačnog proizvoda sve se treba ubaciti, izbaciti, pretovariti, odvesti, dovesti, pročistiti, osušiti, uskladištiti, hladiti, fumigirati itd. Procesi i logistika koja stoji iza toga je jako pouzdana (jeste li ikad čuli da je zakasnio kruh?), složena i skupa. Ambicija ovog teksta je da ljudi koji ga čitaju, a nisu iz industrije shvate "scale of operation“ svakodnevnog posla poljoprivredno-prehrambene industrije.

Za primjer sam odabrao kruh odnosno lanac logistike od polja do pšenice do kruha na našem kuhinjskom stolu.

Mjera za lakše shvaćanje nam je na 400.000 tona pšenice koliko se u Hrvatskoj godišnje koristi za proizvodnju kruha i pekarskih proizvoda. To je 400 milijuna kilograma. Osjećaja radi, tih 400.000 tona pšenice ugrubo je 16.000 kamionskih šleperskih prijevoza – to je 240 kilometara duga kolona kamiona. Od Sukošana do Rijeke duga kolona (ako se dodiruju!)

Manipulacija robama 

Za proizvesti 400.000 tona pšenice trebamo oko 60.000 hektara zemljišta sa prosječnim prinosima ispod 7 tona/ha. Za samu sjetvu 15.000 tona sjemena i 60.000 tona gnojiva - treba ga proizvesti, dovesti, istovariti, utovariti, razbacati. To je već par manipulacija robama, a nismo ni počeli.

Kod skidanja pšenice s polja, a na putu do mlina, imamo sljedeće manipulacije:

• Iz kombajna u kamion/traktorsku prikolicu
• Iz kamiona u silos (preskačem pistu što je nekad još jedna manipulacija)
• Iz usipnog koša u ćeliju (roba je suha i čista, preskačem prečistače i sušaru)
• Ako pšenica dugo stoji u silosnoj ćeliji biti će potrebna i fumigacija i elevacija radi očuvanja njene kvalitete (u prosjeku jednom u životnom vijeku)
• Iz ćelije u kamion (što je isto tako često više manipulacija – ćelija - redler – elevator – prečistač - kamion
• Prijevoz kamionom do mlinara. Ponekad su povezani jer je mlin uz silos, pa u tom slučaju ne ide kamionom nego horizontalnim (redler) i vertikalnim (elevator) transporterima, obično kapaciteta 30-200 tona/sat

Sad ću ubrzati. U mlinu se događa daljnja manipulacija - Iz kamiona u koš - Iz koša u ćeliju - Iz ćelije na meljavu -Iz meljave na pakiranje - Iz pakiranja u skladište ili silos ako se radi o rinfuznom brašnu - iz skladišta ili silosa u kamion.

U pekari ide dalje -  Iz kamiona u skladište - Iz skladišta u proizvodnju - Iz proizvodnje u skladište gotovih proizvoda - Iz skladišta gotovih proizvoda distribucija kamionom do skladišta dućana - Iz skladišta dućana do police

I na kraju mi još odemo u dućan i donesemo kruh doma.

Put pšenice dug 300 km do našeg želuca 

Sve u svemu nabrojao sam 30-tak koraka, odnosno manipulacija robom (pšenica, brašno, kruh). Pomnožite sada 400 milijuna kilograma s 30 i eto nas na nevjerojatnoj brojki koliko kilograma zapravo “okrenemo” da bi došli do finalnog proizvoda. Na samo jednom poljoprivrednom proizvodu, u maloj Hrvatskoj, radi se o ogromnim količinama kilograma koje se godišnje manipuliraju da bi nam kruh završio u domaćinstvu. To sada možete pomnožiti sa 300 km koliko prosječno prijeđe to zrno pšenice na svom putu u naš želudac. I dodati tome dosta vertikalnih pomicanja od minimalno par stotina metara dok je podižu elevatori ili puževi u silosu, mlinu i pekari.

Putovanje hrvatske pšenice do 'stomaka': 400.000.000 kg pšenice, 30 manipulacija od polja do stola, prosječno prijeđeni put 300 km, prosječna visina podizanja 200 metara. 

Stvari postaju malo "žešće“ kad počnemo pričati o kulturama gdje imamo prinose do 100 tona po hektaru poput šećerne repe odnosno 10-tak puta više prinose po hektaru od pšenice, ili kad robe mijenjaju kontinente i sredstva prijevoza. Ili kad dodamo milijune tona stajnjaka, sredstava za kalcizaciju i vodu za navodnjavanje i špricanje. Brutalno.

Ako je ovo do sada brutalno, maknimo se iz naše male perspektive – odzumirajmo se. Hrvatska obrađuje oko 1 milijun hektara, cijeli svijet obrađuje 1,4 milijarde hektara. Pomnožite sad one brojke od maloprije još s 1400 puta da dobijete podatak o manipulaciji roba za cijeli svijet. Strah me napisati broj.

Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu. 

Ako se pitate kakva to pametna logistika mora biti koja će te sve robe odvesti, dovesti, uskladištiti itd., radi se o monstruoznoj količini motora, redlera, puževa, elevatora, prečistača, utovarivača, softvera i hardvera, sondi, elektromotora, transformatora i kotača. A tek ljudi. I naravno C02.

Zato jedimo lokalno i ne bacajmo hranu!

P.S. Za dječake koji nikad nisu odrasli (i sam sam jedan od njih), evo par strojeva i opreme koji sudjeluju u gore opisanom procesu.