Pred vratima je još jedna žetva, a pad cijena na burzama nagoviještava još jednu mršavu godinu za hrvatske ratare. Pšenica je sjajan simbol svih slabosti naše poljoprivrede.
Puno je očekivanja svakog proljeća od nove žetve pšenice. Posebice je to izraženo u ovoj godini jer ratarski sektor je u krizi već dvije proizvodne godine, i jedna dobra pomogla bi njegovom oporavku.
Polja trenutno izgledaju dobro i za očekivati je dobre prinose i pune silose. Još prije 3 mjeseca i burzovne cijene na MATIF-u nagovještavale su dobre otkupne cijene, a onda je krenuo pad.
Cijena pšenice novog roda pala je sa 237 EUR/toni (siječanj 2025) na trenutnih 205 EUR/toni. Na prinos od 7 tona/ha, razlika u cijeni od 32 EUR/ha daje razliku u profitu od čak 224 EUR/ha.
Ako je lanjski profit po mojim izračunima na pšenici iznosio 350 EUR po hektaru, uz slične proizvodne troškove, ove godine bi na razini cijena iz siječnja, bio 574 EUR po hektaru. To je značajna razlika - rataru koji ima 20 hektara to je 4.480 EUR više novca na računu.
Pratim kako MATIF pada zadnjih mjesec dana, pšenica je u jednom trenu bila opasno blizu granice od 200 EUR/toni. Nisam očekivao da cijene mogu toliko nisko pasti, ali tržišta su uvijek ta koja daju konačnu presudu. Očito je da roba ima, prognoze novih uroda su dobre. Ne pomaže niti slab dolar koji je u siječnju vrijedio čak 0,97 EUR, a trenutno 0,88 EUR.
Ta razlika se uvijek preslikava i na europske burze uzrokujući pad cijena europske pšenice.
Otvorene su prijave na tečaj Poslovna poljoprivreda u Osijeku (28-30. svibnja) i Zagrebu (04-06. svibnja). Na tečaju možete naučiti izračunati troškove i profitabilnosti proizvodnje, razumijevanje funkcioniranja tržišta i financijsku uspješnost vlastite proizvodnje.
Prije svega to znači da se otkupna cijena pšenice u Hrvatskoj formira oko 160 EUR/toni, što je u rangu lanjskih otkupnih cijena. Kako se mogu očekivati dobri prinosi pšenice, za očekivati je da će hrvatski ratari po hektaru ostvariti slične prihode kao u 2024. godini.
Na strani troškova, cijene sjemena, zaštite i gnojiva nisu se zbrojeno značajno mijenjale. U odnosu na proizvodnju roda 2024. pale su cijene dušičnih gnojiva (što je isto ovisilo o trenutku kupovine) i dizela, troškovi rada su lagano rasli. Sve u svemu ovogodišnja proizvodnja bi trebala koštati slično kao i prošlogodišnja - ugrubo do 50 EUR/ha jeftinija.
Detaljnu i prezicnu analizu profitabilnosti roda pšenice 2025 planiram objaviti krajem srpnja kad budu dostupni relevantni podatci. Ponavljam poziv sa sudjelovanje - ako ste zainteresirani biti dio mojih istraživanja o profitabilnosti ratarskih kultura u Hrvatskoj, javite mi se.
To znači da će hrvatski ratari na sadašnjoj razini burzovnih cijena pšenice ostvariti mršave profite. U perspektivu treba staviti da je ovo prvi novac od prodaje još od isplate kukuruza u studenom/prosincu. Dugih je to 8 mjeseci, tijekom kojih mnogi ratari svoj problem likvidnosti rješavaju pozajmicama i kreditima, dok je obnova mehanizacije uglavnom na čekanju.
Koliko čujem, pada i cijena poljoprivrednih zemljišta, ali se vrlo malo trguje što je i logično. Na ovim razinama profitabilnosti ratarima treba čak 30-40 godina da otplate kupljeno zemljište.
Nakon loše ratarske 2023, osrednje 2024, ako je suditi po trenutnim burzovnim cijenama pšenice čini se da nas čeka još jedna osrednja ratarska godina. A to posljedično znači da i dalje nema razvoja, širenja niti značajnog obnavljanja mehanizacije i ulaganja u nove tehnologije. Sektor je u krizi, mnogi dišu na škrge čekajući poticaje koji nikako da stignu.
Vjerujem i nadam se da su sadašnje niske razine cijena pšenice neodržive i da će prema žetvi porasti. Sve se više pokazuje da ratarstvo u Hrvatskoj ima problem s profitabilnošću i održivošću, lani sam izračunao da su na pšenici ostvarivali 2,3% prinosa na svoju imovinu, što je trenutno manje od inflacije i manje od prinosa državnih obveznica. Paradoksalno, naši ratari i kad zarađuju - gube.
Ratarski sektor mora započeti svoju transformaciju, jer u ovoj igri iscrpljivanja ostat će samo oni veliki (učinkoviti), oni na jeftinim državnim koncesijama ili s odličnim tlima i rezultatima. Međutim, i oni će zarađivati tek 5-6 % prinosa na vlastitu imovinu. Svi ostali neće moći pratiti tempo rastućih troškova zemljišta, mehanizacije, rada, kao i sve strožije zahtjeve poljoprivredne regulative.
Kad pričamo o bilo kojoj proizvodnji pa i proizvodnji pšenice, moramo biti realni i krenuti od tržišta. Naši pekari i mlinari gube utrku sa stranom konkurencijom, a primarni poljoprivredni sektor u toj situaciji proizvodi duplo više pšenice nego što nam treba. Profit hrvatskih ratara najviše nagriza cijena transporta u Italiju. Uzmite da je ona prosječnih 40 EUR/toni, što je čak 280 EUR/hektaru na prinosu od 7 tona/ha. U proizvodnji pšenice u utrci smo s Ukrajincima i Rusima, tu mi dugoročno nemamo šanse boriti se sa svojim usitnjenim gospodarstvima, rastućim troškovima, strogom EU regulativom i klimatskim promjenama.
Hrvatsko ratarstvo se mora mijenjati, i mijenjat će se bez obzira na nespremnost na promjene. Šteta je što ta promjena mora doći s puno boli, jer u toj promjeni mnogi će se izgubiti i prestati biti poljoprivrednici ili postati hobi poljoprivrednici. Ali mnogi i neće - ove godine sam čuo nekoliko dobrih primjera ratara koji su počeli razmišljati van okvira. Čuo sam za dobre zarade na duhanu, rajčici i kamilici.
Vjerujem da je i neki oblik stočarstva dobar put, Fabijan Štefić to pokazuje sa svojim muznim kravama. Ima pozitivnih primjera, nije sve tako crno odnosno sivo. Zajednički nazivnik im je - vode ih ljudi koji su se spremni mijenjati i riskirati.
Poljoprivredna proizvodnja u Hrvatskoj postala je preskupa da bi proizvodili pšenicu. Cijene zemljišta i mehanizacije su visoke, cijene sjemena, zaštite i gnojiva svjetske, cijene rada su sve više. Hrvatsko ratarstvo ima izazov s klimatskim promjenama, nedostatkom lokalnog tržišta za svoje robe i jakom konkurencijom (Srbija, Mađarska, Rumunjska, Ukrajina, Rusija…).
Pšenica je postala problem hrvatske poljoprivrede, i najbolji primjer da svaki izvoz nije dobar izvoz. Pšenica je jeftina roba, a mi smo postali skupa zemlja.
Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu.
Čaj u omiljenom kafiću u Zagrebu plaćam 2,30 EUR. Za taj novac Mirko i Slavko moraju prodati čak 14 kilograma pšenice. Možemo se čuditi tome paradoksu koliko hoćemo, ali on je tržišna realnost - od pšenice hrvatski seljak više ne može živjeti, može samo životariti.
Tagovi
Autor
Bez unosa evidencije nema ni potpora za (S)OPG, a evo kada ju možda morate i vratiti
Znamo koji mladi poljoprivrednici imaju razloga za slavlje
Udarac za ratare: Sjetva u tijeku, nova žetva pred vratima, a na burzama potonuće cijena
Zašto Slavko prije tri godine nije smio kupiti novi kombajn?
Zašto Slavko prije tri godine nije smio kupiti novi kombajn?
Strah od propuha, prase za doktora i čašica rakije za dobro zdravlje
Što bi pola milijuna navodnjavanih hektara značilo za hrvatsku poljoprivredu?
Ivo Čagalj i taj maleni vatrogasac u lijevom donjem uglu slike
Đuro Japaric
prije 1 sat
Kažu ne ubijaj komarca koji ti se krvi napio , čuvajte se gladnih . A krv piju komarice , ako ne griješim ?
Miihajel
prije 1 tjedan
Takve su cijene da mi je muka od poljoprivrede...svake godine moras gledat kako ces izvuc kraj s krajem, fuj!
TinkiVinki
prije 1 tjedan
I da smo normalna i uređena država ovakvi članci se nebi ni pisali,kom u današnje vrijeme netreba proizvodnja bilo kakve hrane i ili bilo kakva proizvodnja,pa oćito samo nama! Zašto uništit mala gospodarstva ili ti upoče zašto priča o malima i velikima, svako nek radi kolko misli da može i nek bude fer utakmica i svima jednaka pravila! Pričamo o profitu kojem profitu u poljoprivredi pa to su priče gosp. Malića! Uzmite Fortenova grupi, Žito grupi,Osatini i svim konglomeratima poticaje,povlašteni zakup poljoprivrednog zemljišta,monopol na tržištu,eu fondove i sve ostale benificije što imaju, pa da onda vidimo ko če proizvest jeftiniju pšenicu, litru mlijeka, 1kg povrča!? Ko je kad izračuno kolko košta 1kg pšenice na jednom Belju i dal uopče smije se upustit u tu računicu? Uvoze povrče iz makedonije,srbije i ko zna odakle po dampinškim cjenama prepakiravaju i prodaju pod brendom proizvedeno u Hr. I mi pričamo kom se isplati a kom ne prizvodit! Pa javna tajna je da u hrvatskoj se ništa NEPRIZVODI več prepakirava!
TinkiVinki
prije 1 tjedan
Mali poljoprivrednik sve jasno kao dan! A to su priče megalomana i politički podobnika,koji na kraju unište sami sebe ima u mojoj okolici kolko hočeš takvih farmi i puno veći od farme lužak, i opstaju godinama niko nezna kako ni zašto, al svi ratari znamo da takvima svoj kukuruz neprodajemo jer nikad neplate! A male farme do 20-30 krava, 50-100 junadi u tovu nikad mi nisu ostale dužne za iporučenu robu i usluge sa mehanizacijom, a takvi megalomani od njih bježim ko vrag od tamjana!
mali poljoprivrednik
prije 1 tjedan
Svaŝta papir trpi.Ukrajina ima prosjek proizvodnje 4,6 t/ha,a troškovi prevoza su im sigurno veći od 40eura po toni.Po kojoj cijeni oni onda izvoze?Cijena je onakva kakvu kupac odredi,jer se tako otplaćuje oružje,treba reći istinu.Mađarska,Srbija ili Rusija,koliki su im troškovi prevoza,a njihovi poljoprivrednici imaju veće cijene nego mi.Australija ima prosjek 4,5 t/ha i kolike troškove izvoza. Priĉe o slobodnom tržištu možete okačiti mačku o rep,to je za naivce.Zapadne EU zemlje imaju prikrivene poticaje,SAD uvodi razne carine,Kina ima svoje poticaje na raznu robu i čest poput recimo Indije obustavljaju uvoz ili izvoz robe,kako im paše.Pa o kakvom onda slobodnom tržištu prjčamo.To nam naši kvazi stručnjaci prodaju maglu,jer smo podanička država u kojoj određeni lobiji rade što hoće.Jedan Izrael otima zemlju od pustinje,kako bi imao poljoprivrednu proizvodnju i to skupu.Mislite da se kod njih može desiti zaoravanje povrća,jer je netko uvezao jeftinije?Ove priče o ratarenju na više tisuća hektara ne piju vode,jer pogledajte prosječne veličine posjeda u zapadnim EU zemljama,ili u SAD,pa zar se tamo nitko ne bavi ratarstvom?
Đuro Japaric
prije 1 tjedan
Damire , Farma Lužak je megaloman i ekonomski nepismen ! Nema Hrvatska ZEMLJU za gospodarstva 2000 do 3 000 tisuće ha RATARSKIH kultura , ali u nizinskom dijelu od SLOVENIJE do Srbije ima za MJEŠOVITU proizvodnju ; ratarstvo - stočarstvo - peradarstvo . PROBLEM je HRVATSKE što je na teritoriju RH zasnovan PREVELIK broj SELJAKA iz redova Hrvata , kolonizacijom , samodoseljavanjem i napravljena je SIROTINJA ! Sirotinja iz brdske Slavonije ISELJAVA od 1945 ! MOŽE se u NIZINSKOJ Slavoniji formirati 2000 ha , BULDOŽERE i PORUŠITI SELA , ODZETI ZEMLJU , mlađi neka ISELE , a STARE u domove , JER INDUSTRIJE NEMA , USLUŽNIH POSLOVA sve manje !
Damir Senjan
prije 1 tjedan
Farma Lužak Ima tu mnogo istine još od prijašnjih vaših kometara. Ali ima jedan problem gledajući u naprijed mislim budučnost populacija poljoprivrednika je prestara kako bi se reklo OLTAJMER. Gledajuči sebe nisam više mlad nekih još 8 godina i adio Mare. Sinu ne miriše poljoprivreda, to mu je usputna zezancija da pomogne meni jer i sam zna da nebi napravio ništa zbog srca, .Brat je odavno ostabio poljoprivredu zaposlio se u Rasku odjel za razvoj, kuči dođe da se najede i naspava. Ali i ostali Opg-eovi nisu u cvijetu mladosti, mladi od ovakve poljoprivrede bježe, RIJETKI OSTAJU A TAJ BROJ JE PREMALEN DA PREHRANI HRVATSKU. Nisu bitni hektari, bitna je kvaliteta, možeš imati i malo hektara a živjeti ko car a da i nedeš nigdje na posao, ali ovo je u Hrvatskoj več malo iluzija.
TinkiVinki
prije 2 tjedna
Ili postavimo na vašoj zemlji na 400ha solarne panele, to je profitabilnije i ekološki prihvatljivije od kravljeg prdeža koji uništava ozon!
TinkiVinki
prije 2 tjedna
Ma isto tako neče dugo proč, poslje nas sa 250ha ratarstva kad stavimo ključ u bravu mislim da ste prvi vi na redu Farma Lužak,a možda i prije nas budete vi za stavili ključ u bravu , pa i th 400ha što radite uzmemo i to koju godinu da se igramo poljoprivrede!
Farma Lužak
prije 2 tjedna
Proizvodnja sirovina (kukuruz,soja,pšenica) ima smisla samo na velikim površinama. Realno toga u Hrvatskoj nema i zbog toga je naša proizvodnja nekonkurentna. Nece proći puno vremena i u ratarsvu će ostati samo oni koji obrađuju 2000 - 3000 hektara i više i naravno hobi poljoprivrednici sa 10-20-30 hektara ali pod uvjetom da su zaposleni na nekom drugom poslu a poljoprivredom se bave usput i kao hobijem.
Damir Senjan
prije 2 tjedna
Ili sam ja blesav ili ovaj pao smarsa ili iz kalkulatora apprrr, ili možda nekome mađioničaru iz šešira. Može bit i vjesti iz jako daleke budučnosti. Ovo nema blage veze sa stvarnošču bar zadnje 2 god a možda i slijedečih 5 godina u budučnosti. Inače njegove iluzivne člakove zaobilazim jer nemaju nikakvoga smisla sa poljoprivredom.
TinkiVinki
prije 2 tjedna
Zato svi na tečaj kod Maliča po 500eura po glavi da nas prosvijetli i povede ko Mojsije! On ima viziju a za samo 500eura!